SVE O HRVATSKOM GRBU Kada je korišten s prvim bijelim poljem, a kada s crvenim?

Današnji Dan državnosti kao i aktualne najave reforme datuma obilježavanja tog praznika (30. svibnja umjesto 25. lipnja) od strane vladajućih političkih struktura prigoda je i za prisjećanje koji su državni simboli dominirali prilikom prvog zasjedanja višestranačkog Sabora (izabranog na prvim demokratskim izborima provedenima nakon II. svjetskog rata) prijelomne 1990. godine, kao i pod kojim je državnim obilježjima 1991. godine isti višestranački Sabor donio 'Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske'.

Saborska odluka od 25. lipnja 1991. kojom je Hrvatska proglašena samostalnom i neovisnom državom u odnosu na tada još uvijek postojeću SFRJ ujedno je predstavljala temelj za postupak razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika, kao i traženja međunarodnog priznanja, na putu ostvarenja suverene državnosti Hrvatske. Nakon izglasavanja ustavne odluke tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan izrekao je rečenicu: 'Rođena je država Hrvatska, neka joj je dug i sretan život!' Pod i danas aktualnim državnim obilježjem Republike Hrvatske, kojeg prema odredbama Ustava čini: 'povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u 25 crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. (...) Iznad štita se nalazi kruna (...) s povijesnim hrvatskim grbovima koji su poredani od lijeve na desnu stranu štita u ovom redu: najstariji poznati simbol povezan s imenom Hrvatska, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije.'

S druge strane, kada je godinu dana ranije (30. svibnja 1990.) Sabor bio konstituiran pri svojem prvom zasjedanju na zidu sabornice još se uvijek nalazilo državno obilježje tadašnje SR Hrvatske koje je uključivalo uz povijesni hrvatski grb i pridodani niz karakterističnih simbola socijalističkih društvenih poredaka: željezni nakovanj, morska pučina, sunce, vrhovi klasja, petokraka zvijezda. Međutim, cjelokupnom ceremonijom konstituiranja Sabora (misa u zagrebačkoj katedrali, Tuđmanov saborski govor, svečana proslava) dominirale su zastave s nacionalnim grbom bez ideoloških/socijalističkih dodataka i to u prevladavajućoj varijanti s početnim srebrnim ('bijelim') poljem. Zanimljivo je kako se upravo ta inačica hrvatskog grba danas, gotovo 30 godina poslije tog događaja, u javnosti često proskribira kao 'nepoćudna' te povezuje sa znakovljem ustaškog pokreta odnosno službenom heraldikom Nezavisne Države Hrvatske iz prve polovice XX. stoljeća.

Kronološki upravo negdje između ta dva povijesna datuma u potpunosti je definiran izgled službenog grba današnje Republike Hrvatske. Naime, prvo su 25. srpnja 1990. doneseni amandmani na postojeći Ustav SR Hrvatske kojima je iz naziva države ispušten pridjev 'socijalistička', kao što su iz državnog znamenja izostavljene dopune iz socijalističkog perioda. Istodobno je određeno da 'osnovicu' grba čini 'povijesni hrvatski grb' (tj. šahirani štit) koji se 'sastoji od 25 crvenih i bijelih polja'. Konačno je 21. prosinca 1990. u Saboru prihvaćen 'Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske' kojim je definiran upravo onakav izgled državnog grba pod kojim se održalo saborsko zasjedanje od 25. lipnja 1991. godine. Izuzevši stiliziranu krunu s nizom pokrajinskih znamenja, najuočljivija razlika između državnih obilježja korištenih 30. svibnja 1990. odnosno 25. lipnja 1991. se svakako odnosi na početno polje šahiranog štita; dok je pri konstituirajućem zasjedanju Sabora prevladavala varijanta nacionalnog grba s početnim srebrnim ('bijelim') poljem, u drugom se slučaju radilo o već definiranom grbu Republike Hrvatske u okviru kojega je početno polje šahiranog štita bilo crveno.

Državnost Hrvatske, koju danas obilježavamo, nesumnjivo ima jako dugu tradiciju, počevši od kneza Borne (oko 818.-821.) i njegovih nasljednika. Hrvatski vladari su sredinom XI. stoljeća svojoj titulaciji definitivno pridružili i naslov 'kralja Dalmacije' čime je formirano Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije, kojim će početkom XII. stoljeća zavladati vladarska kuća Arpadovića nasljeđujući Trpimiroviće rodbinskim vezama s kraljem Dmitrom Zvonimirom. Tijekom perioda vladavine Arpadovića (sredinom XIII. stoljeća) hrvatsko-dalmatinski hercezi počinju koristiti osobni grb s heraldičkim leopardovim glavama na plavom polju, koji će početkom XV. stoljeća zadobiti ulogu zemaljskog grba Hrvatske i Dalmacije. Tako se uz pojam hrvatske državnosti pojavljaju i prvi 'državni simboli' u današnjem smislu, odnosno, u okviru europske srednjovjekovne heraldičke prakse, prvi službeni zemaljski grbovi. 

Upravo se za grb s tri leopardove glave na plavom polju može ustvrditi kako je riječ o prvom službenom heraldičkom znamenju Hrvatske i Dalmacije. S obzirom na danas u javnosti prisutnu dihotomiju uporabe crvenog/srebrnog početnog polja u slučaju hrvatskog nacionalnog grba zanimljivo je kako sličnu, naizgled izrazitu proturječnost, nalazimo i u slučaju heraldičkih prikaza prvog hrvatsko-dalmatinskog grba. Naime, nekad su se leopardove glave prikazivale u izvornoj životinjskoj formi, a nekada su bile antropomorfizirane, odnosno prikazivane kao ljudske (muške ili ženske). Iako se naizgled čini da je riječ o različitim grbovima, radi se o jednom te istom heraldičkom znamenju - tri leopardove glave na plavom polju - ali u različitoj formi prikaza. Pritom je forma ovisila o osobnom izboru/preferenciji heraldičara, odnosno grbovničara koji su uvrštavali taj grb u svoje grbovnike.

Kada krajem XV. stoljeća jedinstveno Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije (od Drave do Jadrana) počinje prerastati u trojno Kraljevstvo Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (buduću Trojednu Kraljevinu), pojavljuje se i prvo službeno heraldičko znamenje koje se odnosilo isključivo na Kraljevinu Hrvatsku - grb sa šahiranim poljima. Taj 'državni simbol' ili točnije zemaljski grb je, istovjetno primjeru prvog hrvatsko-dalmatinskog grba, također bio prikazivan u različitim formama: ponekad u varijanti s početnim srebrnim ('bijelim'), a ponekad u varijanti s početnim crvenim poljem, kao i s različitim brojem polja u štitu grba. Međutim, bez obzira na različitost prikaza, u svim tim slučajevima riječ je o jednom te istom grbu čija je forma (početno polje, broj polja) također ovisila o osobnom izboru/preferenciji grbovničara ili vladara koji je grb koristio. 

Kao što simbolika koja se nazire u slučaju primjera prvog hrvatsko-dalmatinskog grba govori da je riječ o istom heraldičkom znamenju, ali prikazanom na različite načine, tako i značenje koje se nalazi u pozadini nastanka prvog grba Kraljevine Hrvatske otkriva da se uvijek radi o istom stiliziranom prikazu tvrđave/tvrđavnog zida - kao simbolu onovremene Hrvatske suočene s osmanlijskim osvajanjima ('antemurale Christianitatis'), pri čemu se ponekad početno stilizirano zidno polje prikazivalo heraldičkim metalom (kao srebrno tj. 'bijelo'), a ponekad heraldičkom bojom (tj. kao crveno).

Radi povijesne točnosti, treba istaknuti kako u prvim desetljećima primjene šahiranog grba Kraljevine Hrvatske (od oko 1493. do sabora u Cetingradu 1527. godine) izrazito dominiraju primjeri s početnim srebrnim ('bijelim') poljem, ali i s parnim brojem polja u glavi štita - što znači kako početni red nije završavao 'bijelim' nego crvenim poljem. To očito prvenstvo početnog polja s heraldičkim metalom (u ovom slučaju je to srebro ili 'bijelo'), nakon čega slijedi polje s heraldičkom bojom (u ovom slučaju crveno), bilo je u skladu sa strogim pravilima perioda 'žive heraldike' (period do kraja XV. stoljeća) prema kojima je u slučaju šahiranih grbova uvijek prvo slijedio metal (srebro ili zlato), a tek onda određena boja, kao što se primjerice vidi u slučaju nekih drevnih grbova (npr. obitelji de Clifford, de Warrene, Sponheim). Međutim, u kasnijim periodima heraldička pravila nisu bila strogo poštivana, pa se tako tijekom XVI., XVII. i XVIII. st. sve češće javljaju primjeri s početnim crvenim poljem, ali i s neparnim brojem polja u glavi štita.

Potreba da se početno polje, kao i broj polja u štitu, točno definira nastaje tek u drugoj polovici XIX. stoljeća. Naime, odredbama tadašnje zemaljske vlade Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije iz 1876. godine prvo polje grba Hrvatske u okviru složenog državnog grba određeno je kao crveno, dok je ukupan broj polja u štitu bio 25 - 5x5, što znači da je i početni niz polja u glavi štita bio neparan. Međutim, u nešto kasnije nastalom opisu zajedničkog grba zemalja krune sv. Stjepana (iz 1896.), tj. ugarskog dijela monarhije, grb Hrvatske se opisuje kao 'srebrno i crveno 25 puta kockani štit, tako, da je prva kocka srebrna, druga crvena i tako dalje', što znači da je na višoj razini vlasti početno polje hrvatskoga grba krajem XIX. stoljeća bilo opisano kao srebrno tj. 'bijelo'. Činjenica da je početno polje od 1876. do 1918. godine u okviru iste državne tvorbe (Austro-Ugarske Monarhije) bilo raznim zakonskim odlukama definirano različito ukazuje kako se tom pitanju tada nije pridavala posebna važnost. 

Sljedeći period kada je početno polje šahiranog grba Hrvatske bilo točno definirano (kao crveno) odnosi se na razdoblje Banovine Hrvatske. Tada je okružnicom bana Ivana Šubašića 1940. godine tzv. velikim grbom Banovine proglašen 'crveno-srebrni šahirani štit na prsima srebrnog raskriljenog zlatno-okrunjenog dvoglavog orla', a tzv. malim grbom: 'crveno-srebrni šahirani štit okrunjen zlatnom krunom'. U periodu II. svjetskog rata vlasti Nezavisne Države Hrvatske su početno polje državnog grba odredile kao srebrno, slijedeći pritom praksu koja se djelomično primjenjivala i u periodu prije 1918. (na višim razinama vlasti), ali isto tako pridajući nacionalnom grbu po prvi put jedno totalitarno obilježje tj. slovo 'U' kao simbol vladajućeg ustaškog pokreta.

S druge strane, nakon II. svjetskog rata komunistički režim je znamenju koje se u Ustavu iz 1947. navodi kao 'historijski hrvatski grb' pridodao vlastita totalitarna (socijalistička) obilježja među kojima se svakako isticala karakteristična crvena zvijezda petokraka, korištena tijekom II. svjetskog rata kao ratna oznaka partizanskog pokreta, ali isto tako u ratnom/poratnom razdoblju (do 1947.) kao državno znakovlje Federalne Države Hrvatske. Treba napomenuti kako samim tekstom Ustava početno polje grbovnog štita nije bilo točno definirano, pa u praksi nalazimo primjere s početnim crvenim, kao i s početnim srebrnim ('bijelim') poljem. Međutim, koliko je isticanje socijalističkih obilježja u okviru državnog znakovlja bilo važno za vladajuću Komunističku partiju, govori činjenica da su korištenje izvornog hrvatskog nacionalnog grba (bilo s početnim srebrnim, bilo s početnim crvenim poljem), dakle bez pridodanih totalitarnih/socijalističkih obilježja, tijekom 70-ih i 80-ih godina XX. stoljeća vlasti osuđivale kao 'ustaško' i 'nacionalističko', odnosno kako takav grb 'vrijeđa i omalovažava socijalističke i patriotske osjećaje građana'.

Kao što je vidljivo iz navedenih primjera, proglašavanje bilo koje varijante izvornog hrvatskog nacionalnog grba (bez totalitarnih obilježja), a osobito one s početnim srebrnim ('bijelim') poljem, 'ustaškom' odnosno vezivanje njegove uporabe isključivo uz period II. svjetskog rata i Nezavisne Države Hrvatske, u prošlosti je (kao i danas) predstavljalo grubi falsifikat i netočnost. Naime, varijante šahiranog grba s početnim srebrnim ili početnim crvenim poljem prisutne su i bile korištene gotovo podjednako još od kraja XV. stoljeća. S druge strane novija tumačenja prema kojima bi crveno početno polje u prošlosti navodno označavalo subordiniranu državnost Hrvatske, a srebrno ('bijelo') nasuprot tome suverenu državnost tj. neovisnost također nemaju nikakvog utemeljenja. Dihotomija početnog polja (crvenog/srebrnog) nacionalnog grba - u smislu da bi uporaba jedne varijante isključivala korištenje druge - predstavlja lažnu dvojbu koja se u javnom prostoru počela nametati tek od početka XXI. stoljeća. 

Moglo bi se zaključiti kako takav, historiografski i heraldički neutemeljen, isključujući pristup ujedno reducira raznolikost višestoljetne kontinuirane uporabe prepoznatljivog grba sa šahiranim poljima - tog heraldičkog simbola državnosti Hrvatske.