Slika obrazovanja djece s poteškoćama u razvoju

Potišteni dječak s poremećajem iz spektra autizma koji sjedi na skalama škole u Slavonskom Brodu je slika obrazovanja djece s poteškoćama u razvoju. Djeci kojima je potreban asistent u nastavi, školska godina ne završava u lipnju, nije to period kada mogu odahnuti i radovati se ljetu. Tada, naime, roditeljima počinju muke za narednu godinu, od predaje zahtjeva do iščekivanja odobrenja.

Najčešće nastava počne, a brojni ne znaju na vrijeme tko im je djetetu asistent, tko će biti njihova produžena ruka pomoći i znanja u socijalizaciji. Tko će biti njihova 'druga' najvažnija osoba u životu. Ispraćaju djecu sa strepnjom. 

Zamislite što znači kraj i početak školske godine roditeljima djece s posebnim potrebama...

Sjetimo se pobuna roditelja u jednoj osmoljetki kada im se djeci u dvije godine promijenilo više učiteljica zbog zamjene razrednice na bolovanju. Naišli su na razumijevanje medija i javnosti jer je djetetu potrebna 'sigurnost' u prvim doticajima s obrazovanjem i školskim odgojem. Povjerenje i stabilnost.

Zamislite sada ovu činjenicu, djeci s poteškoćama u razvoju se u pravilu svake godine mijenjaju asistenti! Zato što su asistenti 'prepušteni' sebi i niskih primanja.

Posao koji je tek na kraju 'posao', a prvenstveno ljubav i pomoć, asistentima ne pruža ni sigurnost ni financije. Na kraju godine i oni odlučuju hoće li se prijaviti, škola im se može 'zahvaliti', a može ih i Ministarstvo odbiti. Takav je odnos u obrazovanju među najosjetljivijima. Pozivamo se na socijalizaciju dok diskriminiraju oni koji je trebaju prvi provoditi.

Ove godine je posebno teška situacija jer je Ministarstvo znanosti i obrazovanja odlučilo mijenjati pravilnik koji regulira ovo pitanje. Na gore po djecu i roditelje, naravno. Grešku su shvatili, pa je formirano povjerenstvo koje će odlučivati o svakom pojedinačnom zahtjevu. Presporo, dječak iz Slavonskog Broda čeka kao i stotine djece 'izbačenih' iz programa. Zašto su odbijeni? Roditeljima se 'prohtjelo' da im dijete ima asistenta? Naravno da ne, kao što bi normalno trebalo biti da se za neke stvari ne pita koliko će stajati proračunskog, javnog, našeg novca. 

Dodajmo i da je Grad Split proteklih godina pokazao osjetljivost, pa je financirao iz vlastitih sredstava dio asistenata. Kada smo pisali o ovom problemu još u lipnju, zamjenica gradonačelnika Jelena Hrgović Tomaš nam je rekla da će gradska uprava nastaviti financiranje. Ministarstvo treba odraditi do kraja zahtjeve i žalbe za ovu godinu. Nadajmo se da će u narednom periodu učiniti i korak dalje i osigurati djeci sigurnost s asistentima. Mijenjati kako bi djeci, roditeljima i asistentima bilo bolje i lakše.