U ime obitelji: Politički aktivizam Ustavnog suda ugrožava vladavinu prava i legalizira eksploataciju žena i djece kroz surogatstvo
Oglasili su se priopćenjem
Udruga U ime obitelji uputila je otvoreno pismo sucima Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojem oštro kritizira odluku Ustavnog suda br. U-IIIB-907/2025 od 16. prosinca 2025. godine.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
'Udruga U ime obitelji uputila je otvoreno pismo sucima Ustavnog suda ukazujući im na više ključnih činjenica počevši od toga da svojom odlukom br. U-IIIB-907/2025 od 16. 12. 2025. omalovažavaju zakonodavnu vlast, odnosno Hrvatski sabor koji je Zakonom o medicinski pomognutoj oplodnji (čl. 31) izričito zabranio zamjensko majčinstvo u Republici Hrvatskoj.
U dopisu, koji je Udruga dostavila i Upravnom sudu, stoji da su veleposlanica Republike Hrvatske u Ukrajini gđa Anica Djamic, Matični ured i Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije odbili legalizirati nabavu djeteta surogatstvom pozivajući se na hrvatske zakone dok si je Ustavni sud uzeo za pravo ignorirati ih. Time je Ustavni sud de facto poručio: Budući da je u Hrvatskoj surogatstvo zabranjeno, djecu slobodno 'nabavljajte' u inozemstvu, a mi ćemo vam, zaobilazeći brojne hrvatske zakone, omogućiti da tu djecu u Hrvatskoj 'legalizirate'.
Nadalje, Ustavni je sud svojom odlukom naložio Upravnom sudu, kojemu je navodni otac djeteta podnio tužbu, da dopusti upis u maticu rođenih djeteta koje je u kolovozu 2024. godine surogatstvom rodila žena u ratom pogođenoj Ukrajini. Sud pri tom nije u svojoj odluci objasnio kako je utvrdio jednu od temeljnih činjenica - da je podnositelj ustavne tužbe doista biološki otac djeteta. Pravni temelj za upis očinstva morala bi biti sudska odluka donesena na temelju DNA vještačenja.
Što se tiče hrvatskoga pravnog sustava, ovakva odluka Ustavnoga suda krši veći broj propisa. Kao prvo, već spomenuti Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji koji jasno i nedvojbeno zabranjuje surogatstvo, što ne znači da se medicinski postupci samo te vrste ne smiju provoditi u Republici Hrvatskoj već da hrvatski pravni sustav ne prihvaća tako nastalo roditeljstvo.
Drugi propis koji se krši je Obiteljski zakon koji vrlo jasno određuje da je majka djeteta žena koja ga je rodila, a logikom stvari očinstvo se može u matice rođenih (djeteta) upisati tek nakon što znamo tko je djetetova majka, odnosno nakon što ona bude upisana kao majka u maticu rođenih (bilo da je riječ o bračnom presumiranom ili izvanbračnom priznatom očinstvu). Dakle, po logici stvari dijete ne može imati upisano očinstvo, a da je rubrika o majci nepopunjena. Dakle, majka dječaka o kojemu je riječ u ustavnosudskom postupku jest žena koja ga je rodila u Ukrajini.
Nadalje, ova odluka Ustavnoga suda ignorira i čl. 7. Zakona o izmjenama Zakona o državnim maticama koji isključuje mogućnost netočnog i nepravilnog upisa kako očinstva, tako i majčinstva u slučaju zamjenskog majčinstva, te povlači tešku povredu službene dužnosti. Prema tome, činjenica što matičar nije dopustio upis podataka proizašlih iz postupka surogatnog majčinstva, govori o matičaru kao 'čuvaru zakona', a ne o kršenju prava na poštivanje obiteljskog života.
Također, Direktiva (EU) 2024/1712 Europskog parlamenta i Vijeća o sprječavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava usmjerena je protiv prakse da su žene prisiljene biti zamjenske majke ili su na to navedene obmanom, ali je usmjerena i prema zaštiti djece koja mogu biti predmetom trgovanja ljudima. Isto tako, posebna izvjestiteljica UN-a protiv nasilja prema ženama i djevojkama, Reem Alsalem, u listopadu 2025. pozvala je na prepoznavanje zamjenskog majčinstva kao sustava nasilja, iskorištavanja i zlouporabe te pozvala na globalnu zabranu.
Djeca koja su kroz surogatstvo predmet trgovine nikad neće moći ostvariti svoje pravo na saznanje vlastitog podrijetla (jer nije dopušteno utvrđivati ili osporavati porijeklo djeteta rođenog uz medicinsku pomoć u sudskom postupku). Što se tiče žena koje sudjeluju u surogatstvu - poznate su brojne činjenice o iskorištavanju žena slabijeg imovinskog statusa koje su nerijetko predmet trgovine ljudima i koje su po narudžbi bogatijih od sebe poticane ili prisiljene nositi i roditi dijete, a često se i trajno odreći vlastitog djeteta.
Na kraju, Udruga U ime obitelji slaže se da je u slučaju konkretnog djeteta, pravna i društvena situacija koju je kreirao podnositelj ustavne tužbe nepovoljna za dijete. Na mnoge načine. Žao nam je da Ustavni sud nije iskoristio alate koji su mu bili na raspolaganju i svojom odlukom omogućio konkretnu zaštitu interesa djeteta – kroz zahtjev da se dokaže očinstvo podnositelja i druge korake koji bi makar i u ograničenoj mjeri zaštitili interese djeteta istovremeno sprječavajući promicanje strašne prakse surogatstva koja dijete tretira kao robu kojom se trguje.
Ustavni suci ovom su si odlukom prisvojili pravo staviti se iznad hrvatskih zakona čije su preispitivanje, ako su ih smatrali neustavnima, mogli zatražiti kroz za to postojeće procedure. Ovakvom odlukom su, uz omalovažavanje Hrvatskoga sabora, kršenje brojnih hrvatskih propisa, nanijeli i veliku štetu borbi protiv surogatstva u koju se Republika Hrvatska uključila zabranom ove strašne prakse iskorištavanja žena i namjernog odvajanja djeteta od njegove majke.'