Ustavni sud RH: Naknada za suđenje u razumnom roku može se ostvariti bez pravnih lijekova na redovnim sudovima!

Udruga Franak osvrnula se u priopćenju na dvije nove presude Ustavnog suda Republike Hrvatske. Prenosimo ga u cijelosti:

'Ustavni sud donio je dvije važne presude 21. ožujka 2024. kojima je dosudio naknadu tužiteljima zbog nerazumno dugog trajanja sudskog postupka na redovnim sudovima. Pritom se radi o tužiteljima koji nisu prije podnošenja ustavne tužbe primijenili redovne pravne lijekove za suđenje u razumnom roku na redovnim sudovima koji su propisani Zakonom o sudovima.

Tako je presudom U-III-4949/2023 Ustavni sud RH dosudio dvama tužiteljima svakom po 4.845 eura u parničnom postupku koji je od dana podnošenja tužbe pa do dana kada je Vrhovni sud RH donio rješenje o odbacivanju revizije trajao ukupno 19 godina 7 mjeseci i 22 dana.

Drugom presudom U-IIIA-281/2024 Ustavni sud dosudio je tužitelju 1.275 eura u parničnom postupku koji je u tijeku i trajao je do donošenja odnosne ustavne presude ukupno 5 godina 4 mjeseca i 8 dana na prvom stupnju.

Jedan od uvjeta da se prihvati ustavna tužba za suđenje u razumnom roku jest korištenje pravnih lijekova na redovnim sudovima, na kojima tužitelji imaju pravo zahtijevati suđenje u razumnom roku na temelju Zakona o sudovima. Međutim, to nije presudan uvjet, nego se ustavna tužba može podnijeti i bez korištenih pravnih lijekova na redovnim sudovima ukoliko postupak a priori nerazumno dugo traje na redovnim sudovima do dana podnošenja ustavne tužbe. Pa se u tim presudama upravo radilo o parničnim postupcima koji su a priori predugo trajali na redovnim sudovima, zbog čega je Ustavni sud RH tužiteljima dosudio pravične naknade.

Te naknade isplaćuju se iz proračuna Republike Hrvatske u roku od 3 mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za isplatu Ministarstvu pravosuđa i uprave, na temelju ustavnih presuda.

Ovako je Ustavni sud ukratko obrazložio svoje presude:

'Jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku jest ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka. Međutim, Europski sud za ljudska (ESLJP) prava 30. srpnja 2020. donio je tri presude protiv Republike Hrvatske (Mirjana Marić protiv Hrvatske, br. 9849/15; Glavinić i Marković protiv Hrvatske, br. 11388/15 i 25605/15; te Kirinčić i drugi protiv Hrvatske, br. 31386/17) u kojima je utvrdio da hrvatski zakonodavni model nije u skladu s člankom 13. Konvencije (povreda prava na djelotvorno pravno sredstvo). Navedeno stajalište ESLJP ponovio je u presudi Balicki protiv Hrvatske (br. 71300/16 od 9. veljače 2023.). U odluci broj: U-IIIA-7473/2022 od 27. lipnja 2023. Ustavni sud, imajući u vidu utvrđenje ESLJP-a da zakonodavni model propisan nije u skladu s člankom 13. Konvencije, zauzeo je stajalište da se korištenje dopuštenog pravnog sredstva protiv nerazumne duljine postupka prije podnošenja ustavne tužbe neće zahtijevati od podnositelja u slučaju kada Ustavni sud ocijeni da postupak u trenutku podnošenja ustavne tužbe a priori nerazumno dugo traje, a upravo se to dogodilo u odnosnim presudama.'

Mi, aktivisti Udruge Franak, smatramo da veliki broj nezavršenih postupaka po konvertiranim kreditima započetih prije 2020. godine traje nerazumno dugo, i da svi potrošači s takvim predmetima imaju potencijalnu mogućnost za naknadu štete od Republike Hrvatske na temelju potencijalnih ustavnih presuda.

Naglašavamo da prema sadašnjim odredbama Zakona o parničnom postupku prvostupanjski postupak valja završiti u roku od dvije godine nakon tužbe, žalbeni postupak valja završiti u roku od godinu dana nakon podnošenja žalbe te revizijski postupak u roku od dvije godine nakon podnošenja revizije.

Drugim riječima, niti jedan postupak ne smije trajati dulje od 3 godine do pravomoćnosti presude odnosno 5 do 6 godina od podnošenja tužbe do zadnje presude najviše sudske instance Vrhovnog suda RH, a u tisućama naših postupaka nakon 5 i više godina nisu još završili niti prvostupanjski niti žalbeni postupak, dok revizijski postupci koji su u tijeku već ulaze u sedmu ili osmu godinu postupanja od podnošenja tužbe.

Možemo samo čestitati Ustavnom sudu na pravičnom suđenju i dosljednoj primjeni prava Unije, za razliku od dijela sudaca Vrhovnog suda RH koji su svojim neshvaćanjem prava Unije zakočili sve postupke koji se tiču konvertiranih kredita, ali i postupke u kojima valja odlučiti o ništetnosti ugovora s ništetnom valutom kredita.

Nadamo se da će na kraju suci VSRH u odlukama koje moraju donijeti konačno primijeniti pravo Unije, upravo kao što su to u navedenim presudama učinili suci Ustavnog suda, i da će time omogućiti jedini pravno utemeljeni i samim time pravedni ishod slučaja franak, a to je potpuno i cjelovito obeštećenje svih potrošača koji su ugovarali kredite s nepoštenom i ništetnom valutnom klauzulom u švicarcima.'