Regionalna publika je većinski zna s malih ekrana kao simpatičnu Daliborku ‘Dadu’ iz hrvatske serije Dar Mar ili kao nemirnu dušu Sanju iz serije ‘Ko te šiša, no njen glas su mogli čuti i u brojnim sinkronizacijama, a mogli ste je vidjeti i u mnogim europskim filmovima pa i predstavama. Međutim, zadnjih par godine, njezina uloga je nešto drugačija jer se kao osnivačica Petit teatra i perspektivna producentica istakla kao pokretačka snaga hrvatske nezavisne kazališne scene.
Ona je hrvatska glumica Katarina Madirazza, a sada nakon zapažene produkcije kazališnog hita ‘Baby Lasagne- Mačke i spačke’ koji je bio rasprodan diljem Hrvatske i u inozemstvu, na domaću kazališnu scenu donosi još jednu svjetsku uspješnicu. Riječ je o monodrami Prima Facie, višestruko nagrađivanom kazališnom komadu koji je osvojio Broadway i Westend.
Riječ je o uzbudljivoj pravnoj drami u čijem je središtu Tessa, ambiciozna i uspješna kaznena braniteljica koja s lakoćom brani svake svoje stranke sve do susreta s neočekivanim događajem zahvaljujući kojem uočava ograničenja pravnog sustava u slučajevima seksualnog nasilja. U ovoj snažnoj monodrami glavnu ulogu igra poznata hrvatska glumica Nataša Janjić Medančić, a premijera je predviđena za današnji dan, 14. ožujka, u prostoru zagrebačkog Teatra Exit s kojim je Petit teatar produkcijski surađivao.
Čak i prije premijere, predstava je izazvala golem interes na nacionalnoj razini te je u potpunosti rasprodana. U nadi da bi uskoro i dalmatinska publika mogla pogledati ovu predstavu, s glumicom smo popričali o motivaciji koja je ‘gura’ naprijed, što joj je draže; gluma ili produkcija, velikim promjenama koje njen ‘mali’ teatar nastoji uvesti, očekivanjima od ove predstave, financijskim izazovima, ali i nadolazećim projektima.
U suvremenoj kazališnoj produkciji istaknuli ste se projektima snažnog društvenog angažmana. Što Vas motivira da takve novitete aktivno predstavljate hrvatskoj publici? Također, prema kojim kriterijima birate kazališne komade koje ćete dovesti pred hrvatsku publiku?
- Mislim da se to više potrefilo nego što sam komade birala prema tome da budu društveno angažirani. Naravno da mi je drago kada se i to poklopi, no prvenstveno mi je pri odabiru projekta važan umjetnički izričaj; dobar tekst i priča koju zatim redateljska i glumačka interpretacija podignu na višu razinu virtuoznosti. Možda to nije najbolji kriterij, ali vodim se time što bih ja osobno voljela gledati u kazalištu i čega mi nedostaje. Misija Petit teatra jest stvarati kvalitetne projekte na inovativan i drugačiji način.
Budući da je riječ o predstavi koja je proizašla iz pera bivše australske odvjetnice Suzie Miller, jeste li morali tekst prilagoditi hrvatskom pravnom kontekstu? Je li bilo kakvih izazova jer pravni jezik nerijetko zna biti kompliciran...
- Zbog autorskih prava nismo mogli prilagođavati tekst našem pravnom sustavu, a i zbog same priče složili smo se da to zapravo nije potrebno. Ionako smo kroz filmove i serije često bolje upoznati s anglosaksonskim pravom nego s vlastitim. Tako smo kroz Prima Facie zapravo i sami ponešto naučili o našem pravnom sustavu, što je bilo vrlo zanimljivo. Primjerice, nisam znala da i mi ponekad imamo porotu. Doduše, ona ima sasvim drukčiju funkciju nego u anglosaksonskom pravu, ali ipak postoji. Što se pravnih termina tiče, sada već njima baratam gotovo kao profesionalka.
Rekli ste da ste okupili genijalan tim koji je pokazao rijetko viđen trud, predanost i marljivost i da Vam je žao što ih više nećete viđati u tom izdanju. Kako je tekla suradnja i koliko su pojedini članovi doprinijeli konačnom obliku predstave?
- Apsolutno, tim je bio genijalan. Zapravo je većinu ljudi okupila redateljica Anja Maksić Japundžić i otkad je ušla u projekt, sve je krenulo uzlaznom putanjom. Scenografkinja Andrea Lipej bila je s nama od samog početka; riječ je o iznimnom talentu koji je osmislio prekrasnu, jednostavnu, a opet vrlo efektnu scenografiju u koju sam se doslovno zaljubila. Sve to prate kostimi kultne Dženise Pečotić s kojom je doista bila čast surađivati, a moram priznati da sam došla u napast da dio kostima ‘posudim’ i nosim u privatne svrhe. Larisa Lipovac Navojec radila je scenski pokret – toliko suptilno, a istovremeno snažno i jasno. Ona je zaista majstorica svog zanata. Marko Levanić i Ivana Starčević zaokružili su sve maestralno skladanom autorskom glazbom koja iznimno inteligentno prati priču dok je Petar Strmečki svjetlom i projekcijama ovu predstavu zaista doveo na razinu kakvu povezujemo s Broadwayem i West Endom. Ipak, sve to ne bi bilo isto bez Nataše Janjić Medančić i redateljice Anje Maksić Japundžić. Njih dvije su fenomenalno kliknule u redateljsko-glumačkom tandemu i stvorile pravi mali dragulj od ove predstave.
Prima Facie je višestruko nagrađivana na svjetskoj razini. Vjerujete li da će zaživjeti i na hrvatskoj sceni? Imate li kakva očekivanja od hrvatske publike? A možete li im dati kakav nagovještaj što oni mogu očekivati?
- Ha ha, nemam velika očekivanja – živim po principu: ‘Nadaj se najboljem, očekuj najgore.’ Zato sam, moram priznati, na početku bila pomalo zabrinuta hoće li predstava zaživjeti kod nas. Ipak, sada smo počeli imati otvorene generalne probe na koje dolaze razni ljudi i reakcije su zaista iznad svih očekivanja. Najljepše mi je što upravo muškarci komentiraju koliko ih je predstava dirnula. Zato vjerujem da će ovaj projekt imati lijep kazališni život. Ono što publika može očekivati jest da ih predstava sigurno neće ostaviti ravnodušnima. Uživat će u napetoj, gotovo trilerskoj drami koja je na trenutke i vrlo zabavna, ali jedno je sigurno – kući će otići s knedlom u grlu.
Premda ste u ovoj situaciji bili producentica, istakli ste se i svojim kazališnim, televizijskim i filmskim ulogama. Što Vam je draže onaj kreativni, stvaralački dio ili realizacija te kreativne u praksu? Nedostaje li Vam gluma?
- Moram priznati da mi sada već pomalo nedostaje isključivo glumački posao jer je gluma ipak moja prva i nezamjenjiva ljubav. Spletom okolnosti, ali i željom da stvaram projekte i uloge iza kojih stojim svim srcem, nastao je Petit teatar. Beskrajno uživam i u ulozi producentice ponajviše zato što je poseban osjećaj biti dio projekta od same ideje pa sve do gostovanja i susreta s publikom. Sebe doživljavam kao kreativnu producenticu; volim biti uključena u sve faze stvaranja. Konačne umjetničke odluke, naravno, prepuštam redatelju jer on vodi proces, ali s Anjom je bilo divno ‘ploviti.’ Okupila je sjajan tim i svi smo zajedno radili na tome da svaki segment bude što bolji.
Naziv ‘Petit’ u prijevodu s francuskog jezika znači ‘malen’. Zašto ste odabrali upravo to ime?
- Naša krilatica glasi: ‘Iako smo Petit, radimo velike projekte.’ To je zapravo bila želja od samog početka. Krenuli smo skromno, s radionicama, a danas imamo predstave koje su rasprodane i igraju diljem Hrvatske i šire. I dalje smo mali tim ljudi koji sve vodi, ali od kvalitete i inovativnih projekata ne odustajemo. Dakle, ime Petit jednostavno opisuje ono što jesmo: mali tim s velikim željama i ambicijama.
Što Vas je potaklo na osnivanje kazališne organizacije? Poneki mladi glumci i autori pa i studenti dramskih umjetnosti znaju reći da im je teško pronaći prostor na sceni gdje mogu biti inovativni i eksperimentirati.
- Bila sam potaknuta željom da na kazališne daske donesem sadržaje za koje osjećam da nedostaju na našoj sceni. Htjela sam ponuditi nešto kvalitetno, inovativno i s prepoznatljivim autorskim dodirom. Tako smo krenuli s radionicama ‘Audicija kao networking’, za koje se uvijek traži mjesto više, a najesen planiramo i veliku regionalnu radionicu. Tu je i ‘Tvornica talenta’, prvi profesionalni filmski kamp za mlade. Predstava Baby Lasagna – Mačke i spačke oduševljavala je djecu ne samo predstavom nego i sponzorskim kutcima prije i poslije izvedbe, a sada dolazi Prima Facie – monodrama koja je ozbiljna produkcija i donosi 75 minuta čistog kazališnog užitka. Naravno, prvotna ideja bila je i da ja glumim u Petitu, to je bio moj najveći motiv. Ipak, brzo sam shvatila da je gotovo nemoguće istovremeno voditi produkciju na razini kakvu želim i glumiti, no obećala sam si da će doći dan kada ću ponovno i glumiti.
Petit teatar prepoznat je po visokokvalitetnom i inovativnom sadržaju za raznoliku publiku. Kako Vi vidite opće stanje hrvatske kazališne scene danas?
- Mislim da je prekrasno vidjeti koliko ima nezavisnih organizacija i želje za stvaranjem vlastitog autorskog materijala. Imamo mnogo talentiranih i kvalitetnih ljudi, a po popunjenosti kazališta vidi se da je potražnja publike za kazalištem zaista velika. Istina, na tržištu ima mnogo projekata čija je primarna želja zabaviti i nasmijati publiku, što nije loše. No jedan moj prijatelj lijepo je rekao da su takve predstave poput slatkiša kojima hranimo publiku. Ja bih voljela da naše kazalište publici ponudi bogatu večeru; uz desert na kraju jer vjerujem da kazalište i umjetnost doista mogu mijenjati stvari. Uostalom, i sama autorica Prima Facie, Suzie Miller, rekla je da baveći se pravom nije postigla toliko koliko nakon što je napisala ovaj tekst i postavila ga na kazališnu scenu.
Nezavisna kazališna scena često se suočava s financijskim izazovima. Koliko je teško održati kontinuiranu produkciju i visoku kvalitetu u takvim okolnostima?
- Financije su gotovo uvijek najveći izazov. Nedostatak novca ponekad može potaknuti maštu i kreativnost, pa volim tako gledati na stvari. No činjenica je da bez sponzora ne bismo mogli producirati projekte poput Baby Lasagna – Mačke i spačke. U svaki projekt često ulažem i vlastiti novac. Ipak, odlučila sam da me to neće spriječiti da publici ponudim najkvalitetniji sadržaj. Uz sponzore, moram spomenuti i mnoge ljude koji su nesebično pomogli, često ne tražeći ništa zauzvrat. Na tome ću im biti beskrajno zahvalna. Kao producentici najteže mi pada kada ne mogu honorirati trud ljudi onako kako mislim da zaslužuju. Tu su i izazovi prostora za igranje, ali imali smo sreće jer su naše projekte prepoznali Gradsko kazalište Trešnja s predstavom Baby Lasagna – Mačke i spačke, a sada i Teatar Exit zahvaljujući Matku Ragužu. Na tome smo im iznimno zahvalni.
Imate li neke favorite među svjetskim kazališnim komadima? Koje biste teme ili projekte u budućnosti voljeli predstaviti u Petit teatru?
- Projekt koji bih voljela postaviti već je u realizaciji. Na proljeće, u suradnji s Gradskim kazalištem Trešnja, postavljamo predstavu za djecu o Nikoli Tesli i neizmjerno sam uzbuđena jer vjerujem da će to biti pravo malo remek-djelo. Nakon toga slijedi projekt za odrasle; predstava kakva kod nas još nije viđena i jedva čekam da ugleda svjetlost dana. Nastavljamo i s gostovanjima diljem Hrvatske i šire. U planu su proljetna radionica ‘Audicija kao networking’, velika regionalna radionica najesen te novo ljetno izdanje ‘Tvornice talenta.’ Sve u svemu, Petit ide punom parom naprijed i veselimo se svemu što dolazi'.
Intervju s glumicom ove predstave Natašom Janjić Medančić, možete pročitati ovdje.