Deveti Mediteranski festival knjige stigao je i do posljednjeg dana, koji je u 'jutarnjoj smjeni' počeo predstavljanjem zbirke poezije za djecu Marijane Radmilović 'Antidrame – strogo zabranjeno za tate i mame' (Jesenski i Turk). U autoričinom razgovoru s Andrijanom Kos-Lajtman doznali smo da je riječ o zbirci koja ispoljava sve najvažnije karakteristike poezije za djecu: duhovita je i zabavna, dinamična, okrenuta svijetu mašte i snova. Većina pjesama pisana je iz dječje perspektive, s gorko-slatkim tonovima prvih zaljubljivanja, vrckave znatiželje i pitanja o svijetu koji nas okružuje.
U popodnevnom programu krenulo se pričama o nogometu, promocijom biografije proslavljenog nogometaša Roberta Prosinečkog 'Veliki žuti' (Edicije Božičević Elitech) iz pera sportskog novinara Dražena Krušelja, koji je na početku parafrazirao Ćiru Blaževića riječima 'više je Robi zaboravio o nogometu nego su mnogi ikad znali'.
Prosinečki je, kako kaže, igrao u puno klubova, pa je otud došlo i puno priča i anegdota. Od svih tih klubova, jedino nikad nije igrao za Hajduk.
'Samo mi je još to falilo', našalio se Veliki Žuti.
Krušelj se u razgovoru s promotorom Josipom Ivanovićem prisjetio mnoštva anegdota koje je doznao istražujući materijal za knjigu i u razgovorima s Prosinečkim. Prosinečki je u karijeri igrao s mnoštvom sjajnih igrača i pod paskom velikih trenera poput Johanna Cruiyffa, pa mu je teško izdvojiti nekoga. Iz razdoblja igranja za Crvenu zvezdu ipak je izdvojio jedno ime - Dejana Savičevića. S obzirom da je igrao u puno klubova, morao se i prilagođavati lokalnoj sredini, a to mu je - kako je priznao - najteže išlo u Standardu iz Liegea.
Uslijedio je program Nedjeljom u 3 s potresnim, ali ohrabrujućim pričama žena oboljelih od karcinoma, okupljenih u zborniku 'Od čega bute vi umrli?' (Profil), koji su u razgovoru s Patricijom Horvat predstavile Ivana Kalogjera Brkić i Renata Bačanek iz zagrebačke udruge Nismo same. Ta je udruga - uz druge oblike skrbi za žene oboljele od raka - najpoznatija po programu Nisi sama - Ideš s nama, taksi prijevoza žena na kemoterapije.
Govoreći o udruzi Nismo same koja danas broji oko 300 članica, Kalogjera Brkić je rekla da se njihova inicijativa prijevoza žena na terapije (ograničena na Zagreb) u međuvremenu proširila na više hrvatskih gradova, koji sada pokrivaju troškove ili dio troškova. 'Od čega bute vi umrli?' je inače druga knjiga koju je udruga objavila, a prošle godine nastupile su i u jednom od najdirljivijih programa u povijesti splitskog Pričigina, zajedno s drugim ženama oboljelim od iste bolesti. Sama Ivana Kalogjera Brkić dobitnica je nagrade Zagrepčanke godine koju dodjeljuje Grad Zagreb.
Renata Bačanek, pak, pokrenula je u okviru udruge Književni klub, želeći pokazati da se žene oboljele od raka ne smiju identificirati samo po svojoj dijagnozi, jer imaju brojne interese, a čitanje je nešto što ih povezuje.
'Uostalom, i na kemoterapije najčešće nosimo knjige, bar da ubijemo vrijeme', kaže Bačanek, nazivajući klub nekom vrstom sestrinstva, u kojem se žene okupljaju ne samo zbog praktičnih savjeta vezanih uz dijagnoze.
Jedan od rezultata toga kluba, ali i objava na portalu Nismo same, jest i knjiga 'Od čega bute vi umrli?' s pričama 12 žena, u čijem je sastavljanju sudjelovala kao savjetnica za pisanje Ivana Bodrožić, a urednica joj je Maša Kolanović. Kako je rekla Bačanek, ove priče više su od dijagnoze, jer - kaže - 'kad zamijenite riječ rak rječju život, onda dobijete suštinu ovih priča'. Naslov, koji je samo naizgled grub, potječe iz priče Renate Bačanek.
Kako kaže Patricija Horvat, zajednički nazivnik jest bolest, ali 'mi nismo naša bolest'. Jedna od osobina tih priča je i smisao za humor, ali mnoge od njih čitatelja će rasplakati, jer - dodaje Kalogjera Brkić - svaka od tih žena na različit način prolazi kroz bolest, kao što prolazi i kroz različite pristupe okoline, od potpore do stigmatizacije. Jedna od posljedica odnosa okoline jest i činjenica da ovakve udruge zapravo puno češće postoje namijenjene ženama, a muškarci nisu skloni takvim aktivnostima, pa čak ni otvorenom govorenju o svojoj bolesti.
A kako kaže jedna od priča iz knjige, postoji mnogo vrsta raka, i svaka priča govori samo o toj jednoj osobi.
Potom su posjetitelji krenuli na putovanje Mediteranom uz novo izdanje knjige 'Tragovima Odiseja' Jasena Boke, koju je predstavila Patricija Horvat. Prvo izdanje izašlo je prije 14 godina, a Boko je napisao jer je oduvijek bio fasciniran Homerovom 'Odisejom' i svim dilemama koje postoje oko toga velikog djela. Najviše ga je zanimala geografija, koja je bila iznimno precizna, uz sve elemente mašte, pa je - kaže - sigurno bila iznimno popularna i rado slušana. Pritom, obišavši sve lokacije koje su se u povijesti spominjale kao Odisejeva odredišta, sve je sigurniji da se putovanja grčkog ratnika mogu vezati uz Jadran.
'Prvo, Odisej putuje nepoznatim arhipelagom, a Jadran je tada bio nepoznat Grcima. Drugo, Homer opisuje maestral, jedini vjetar koji brodove može odvesti prema Krfu i Itaci', kaže Boko, koji se u svom istraživanju služio zaključcima drugih istraživača Homera, poput Aristida Vučetića, koji je prvi postavio tezu o Jadranu kao prostoru slavnih epova.
U novom izdanju je oko 30 posto novoga materijala, ali temeljne ideje ostale su iste, uz nadopune. U njemu produpljuje polemiku s uobičajenim tezama o Siciliji i južnoj Italiji kao glavnoj 'sceni' Odisejevih putovanja, smatrajući da ni geografija ni vjetrovi ne potvrđuju tu 'vječnu' teoriju. A, kako kaže, jasno je da dobar dio mitologije svoj korijen ima u činjenicama, koje se nadopunjuju ukrasima kako bi bili zanimljivi slušačima i čitateljima.
Mediteranski festival knjige, uključujući i sajamski segment koji je privukao golemi broj posjetitelja, završio je dvama programima koji govore o budućnosti i o prošlosti. Prvo su Alen Marić i Siniša Vuković razgovarali o današnjici književnih časopisa, a potom su predstavljene 'Mitologike?', kapitalno dvoknižje koje je kao svojevrsna ostavština ostalo iza pokojne spisateljice, antologičarke i prevoditelice Vesne Krmpotić.
