Aktualni slučaj BCG cjepiva i obustave njegove distribucije i primjene zbog prijavljenih ozbiljnih nuspojava, uključujući osteomijelitis, potrebno je shvatiti s najvećom ozbiljnošću, prije svega imajući na umu djecu i njihove roditelje koji su suočeni s mogućim teškim posljedicama.
Savjet za tehnoetiku i antitotalitarizam stranke MOST naglašava da nije nadležan za procjenu kvalitete i sastava konkretnog cjepiva.
'Naše je pitanje šire: kako je donesena odluka da se određena medicinska tehnologija, u ovom slučaju BCG cjepivo, primjenjuje kao obvezna mjera nad svom novorođenom djecom i tko za tu odluku preuzima odgovornost?
Kada država preventivnu medicinsku intervenciju učini obveznom, osobito kada je riječ o zdravoj novorođenčadi, mora postojati jasno i provjerljivo obrazloženje nužnosti mjere, očekivanih koristi i mogućih rizika.
U tom je kontekstu nužno da nadležne institucije jasno definiraju kriterije na temelju kojih će odlučiti o nastavku primjene BCG cjepiva. Je li, osim nedostupnosti zamjenskog cjepiva, razlog obustave i pitanje sigurnosti predmetnih serija? Koji će konkretni nalazi i provjere biti potrebni da bi se primjena nastavila? Hoće li prije toga biti razjašnjene okolnosti prijavljenih ozbiljnih nuspojava i ponovno procijenjen odnos koristi i rizika? Tko će donijeti konačnu odluku i preuzeti odgovornost za njezino obrazloženje? Sama dostupnost cjepiva ne može biti dostatan kriterij za nastavak njegove primjene.
Posebno je važno pitanje hrvatskog modela u europskom kontekstu. Ako većina država članica Europske unije primjenjuje ciljano cijepljenje protiv tuberkuloze umjesto univerzalnog cijepljenja sve novorođenčadi, javnost ima pravo znati na kojim je epidemiološkim i stručnim kriterijima utemeljen hrvatski pristup.
Važno je utvrditi što su nadležne institucije konkretno poduzele u odnosu na djecu koja su već primila cjepivo iz predmetnih serija. Postoje li izdvojene evidencije koje omogućuju njihovu identifikaciju? Hoće li obitelji biti izravno obaviještene, jesu li pedijatri dobili podatke o predmetnim serijama i posebne upute za postupanje? Iako su javnosti upućene opće upute o postupanju u slučaju pojave simptoma, ostaje pitanje jesu li osigurani izravan pristup informacijama relevantnima za pojedino dijete te jasan put do odgovarajuće medicinske procjene i obrade.
Jednako tako, javna komunikacija mora obuhvatiti i prava obitelji koje smatraju da je njihovo dijete pretrpjelo štetu. Ne prejudicirajući uzročnu povezanost ni odgovornost prije dovršetka stručnih postupaka, smatramo da roditelji moraju dobiti jasne informacije o tome kome mogu podnijeti zahtjev za naknadu štete, kako pribaviti potrebnu medicinsku dokumentaciju i koja su tijela nadležna za postupanje. Nije dovoljno građanima objasniti na što trebaju paziti; potrebno im je jasno predočiti i kako mogu zaštititi svoja prava.
Ne možemo prihvatiti sustav u kojemu država propisuje obveznu medicinsku intervenciju, građani su je dužni izvršiti, a u slučaju moguće štete roditelji ostaju sami u potrazi za odgovorima i odgovornima. Činjenica da uzročnu povezanost i pojedinačnu odgovornost tek treba utvrditi ne oslobađa institucije obveze da osiguraju transparentan postupak i jasno odrede put ostvarivanja prava.
Država koja propisuje obveznu medicinsku intervenciju ne može se pozivati samo na ovlasti kojima ju je nametnula, a izmicati odgovornosti kada se pojavi sumnja da je njezinom provedbom nastala šteta. Što je veća obveza nametnuta građanima, to veća mora biti odgovornost države za utemeljenost odluke, nadzor njezine provedbe i zaštitu prava onih koji su joj se morali podvrgnuti.
Od nadležnih institucija zato tražimo jasne odgovore, utvrđivanje svih relevantnih činjenica i konkretan put do ostvarivanja prava za obitelji čija su djeca pretrpjela štetu.
Roditelji zaslužuju više od općih uputa i poziva na strpljenje. Zaslužuju, u najmanju ruku, cjelovitu istinu, pravnu zaštitu i utvrđivanje odgovornosti za odluke donesene i provedene u ime javnog zdravlja, uključujući odgovornost za eventualno nastalu štetu', priopćeno je iz MOST-a.
