U sklopu manifestacije 'Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu', koju organizira Muzej Domovinskog rata u Splitu, večeras će se u 20 sati u kinu Cineplexx splitskog City Center one održati projekcija dokumentarnog filma 'Na prvoj crti – Zadar'.
Redatelj i autor filma je Borna Marinić, montažer Matej Sabo Matičević, dok produkciju potpisuje tvrtka Mundomilija d. o. o.
Dokumentarni film 'Na prvoj crti – Zadar' donosi rekonstrukciju dramatičnih događaja od 4. do 6. listopada 1991. godine, kada se Zadar suočio s jednim od najtežih napada tijekom Domovinskog rata.
Kroz autentična svjedočanstva hrvatskih branitelja, snimana na izvornim lokacijama ratnih događaja, film otkriva manje poznate detalje obrane grada, ključne trenutke bitke i osobne priče ljudi koji su svojim djelovanjem pridonijeli obrani Zadra.
Među sugovornicima su i samozatajni heroji koji su rijetko ili nikada javno govorili o svojim ratnim iskustvima, kao i pripadnici 1. bojne 4. brigade iz Splita i Kaštela.
Posebnu vrijednost filmu daju animirane karte koje gledateljima približavaju tijek vojnih djelovanja, ali i snažna osobna svjedočanstva koja povijesnim događajima daju ljudsku dimenziju.
'Na prvoj crti – Zadar' priča je o hrabrosti, zajedništvu i obrani grada čija je sudbina u listopadu 1991. godine bila presudno povezana sa sudbinom Dalmacije i Hrvatske.
O nastanku dokumentarnog filma, svjedočanstvima, važnosti očuvanja sjećanja na Domovinski rat te ulozi manifestacije 'Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu' Muzeja Domovinskog rata u Splitu u prenošenju povijesnog iskustva mlađim generacijama razgovarali smo s Bornom Marinićem, autorom i redateljem dokumentarnog filma.
Što Vas je potaknulo na snimanje ovog dokumentarnog filma i koliko je bilo zahtjevno istražiti i filmski oblikovati obrađenu temu?
– Nakon niza dokumentarnih filmova u kojima sam povijesne događaje rekonstruirao kroz sjećanja sudionika snimana u studiju, odlučio sam izaći na teren. Želio sam gledateljima pružiti što snažniji i autentičniji doživljaj povijesnih događaja kroz svjedočanstva njihovih sudionika, upravo na mjestima na kojima su se odvijali. Tako sam nakon Paljuva, Škabrnje, Stare Gradiške i Livna stigao i u Zadar.
Kao povjesničar, istražujući obranu Zadra od 4. do 6. listopada 1991. godine, često sam nailazio na nelogične, pa i kontradiktorne informacije. Upravo je želja da razjasnim neke od tih nedoumica bila jedan od glavnih motiva za ulazak u ovaj projekt. Iskreno, ni sam nisam znao što me čeka.
Uz veliku pomoć Tomislava Lonića okupio sam respektabilnu skupinu sugovornika koji su iz prve ruke posvjedočili o tim dramatičnim danima. Njihova svjedočanstva gledateljima ne prenose samo povijesne činjenice nego i emocije, što mi je kao autoru bilo iznimno važno.
Smatram da je bitka za Zadar, unatoč svojoj važnosti za obranu Hrvatske, još uvijek nedovoljno historiografski obrađena. Tijekom istraživanja oslanjali smo se na memoarsku građu, među ostalim na sjećanja Ive Jelića, tadašnjeg zapovjednika 4. brigade i obrane Zadra, kao i na vrijednu knjigu Jadranka Kaleba 'Zadar u Domovinskom ratu'.
Ipak, najveću vrijednost za oblikovanje filma imala su osobna svjedočanstva sudionika. Upravo zahvaljujući njima uspjeli smo rekonstruirati događaje i, vjerujem, stvoriti dokumentarni film koji donosi neke nove odgovore, ali prije svega čuva autentična sjećanja ljudi koji su tih dana branili Zadar.
Postoji li neka posebna priča, sudbina ili svjedočanstvo koje Vas je posebno dirnulo tijekom rada na dokumentarnom filmu?
– Teško je izdvojiti jedno svjedočanstvo kao važnije od drugih jer svaki od naših sugovornika nosi svoju jedinstvenu i vrijednu priču. Ipak, jedno od najupečatljivijih iskustava tijekom snimanja bio mi je susret sa Željkom Vujićem na Dračevcu.
Riječ je o čovjeku koji je uništio danas već legendarni tenk na prilazu Zadru, koji i danas stoji kao spomenik tim teškim danima. Željko je iznimno skroman i samozatajan čovjek koji nerado govori o svojem herojskom djelu. Za njega to nije bilo ništa posebno, nego jednostavno ono što se od njega očekivalo i što je smatrao svojom zadaćom.
Upravo zbog takve skromnosti gotovo ga i nema u medijima. Međutim, zahvaljujući njegovim suborcima, prije svega Ahmetu Suljanoviću, te mojem suradniku Tomislavu Loniću, uspjeli smo ga nagovoriti da stane pred kameru.
Bio sam istinski sretan što mi se pružila prilika zabilježiti njegovo svjedočanstvo. Smatram to velikom privilegijom, ne samo kao autor nego i kao povjesničar. Željko je ispričao iznimno vrijednu priču koja sada ostaje trajno sačuvana za buduće generacije. Upravo zbog takvih ljudi i takvih trenutaka vrijedi snimati dokumentarne filmove.
Smatrate li da su neke važne teme iz Domovinskog rata još uvijek nedovoljno istražene i zastupljene u hrvatskom dokumentarnom filmu?
– Apsolutno. Smatram da postoji još mnogo važnih, nedovoljno istraženih događaja i ljudskih sudbina koje zaslužuju biti dokumentirane. Bitka za Zadar samo je jedan od takvih primjera.
S druge strane, posljednjih godina svjedočimo svojevrsnoj inflaciji dokumentarnih filmova o Domovinskom ratu. Snima se više i brže, ali često bez ozbiljnijih financijskih sredstava. To je izazov s kojim se i sam susrećem.
Možda bih i ja kao autor trebao malo usporiti, stati na loptu i sredstva koja imam na raspolaganju usmjeriti u jedan veći projekt umjesto u nekoliko manjih. Međutim, moja kreativna energija trenutačno je na maksimumu i zahvalan sam svima koji mogu pratiti taj tempo.
Posebno bih istaknuo producenta Mateja Sabu Matičevića, koji ulaže ogroman trud kako bismo iz resursa kojima raspolažemo izvukli maksimum. Nastojimo da svaki novi film po nečemu bude kvalitetniji od prethodnog.
Tako smo za potrebe filma o bitci za Zadar odlučili angažirati Marija Kapelca, koji je izradio osam iznimnih animiranih karata. One su, po mojem mišljenju, jedan od najjačih aduta ovog filma jer gledateljima omogućuju da puno jasnije razumiju složene vojne događaje koje naši sugovornici opisuju.
Vjerujem da dokumentarni film o Domovinskom ratu mora težiti ne samo očuvanju sjećanja nego i što kvalitetnijoj povijesnoj rekonstrukciji. Za to su potrebni vrijeme, ozbiljno istraživanje i odgovarajuća produkcijska sredstva, koja je u ovom slučaju osigurao Grad Zadar.
Koliko su manifestacije poput 'Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu' Muzeja Domovinskog rata u Splitu važne za očuvanje sjećanja na Domovinski rat i prenošenje povijesnog iskustva mlađim generacijama?
– Meni kao autoru, koji posljednjih godina intenzivno radi na dokumentiranju događaja iz Domovinskog rata, 'Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu' Muzeja Domovinskog rata u Splitu znače iznimno mnogo.
Prije svega, takve manifestacije omogućuju da filmovi dođu do publike na način koji zaslužuju – na velikom platnu, u zajedničkom prostoru u kojem se povijest ne samo promatra nego i proživljava. Organizacija filmskih premijera zahtijeva mnogo energije, vremena i resursa pa mi je posebno dragocjeno što postoji manifestacija koja autorima pruža takvu priliku.
No za mene je sudjelovanje na Večerima i mnogo više od same projekcije. Činjenicu da me organizatori već tradicionalno pozivaju doživljavam kao privilegiju, ali i kao priznanje da moj rad ima vrijednost i smisao, odnosno da sav trud uložen u istraživanje, snimanje i produkciju nije uzaludan.
Posebno je važno što takvi događaji okupljaju različite generacije. Dok su sudionicima Domovinskog rata prilika da se prisjete svojih suboraca i događaja koje su proživjeli, mlađim generacijama pružaju mogućnost da povijest upoznaju kroz autentične ljudske priče. Vjerujem da je upravo to jedan od najsnažnijih načina očuvanja povijesnog sjećanja.
Što biste poručili publici i zašto ne bi trebala propustiti projekciju Vašeg dokumentarnog filma?
– Nadam se da će publika u velikom broju doći pogledati film 'Na prvoj crti – Zadar' i otkriti neke manje poznate detalje bitke koja je u listopadu 1991. godine uvelike odredila sudbinu Zadra, Dalmacije, ali i Hrvatske.
Mnogi sudionici bitke za Zadar dolazili su upravo iz Splita, Solina i Kaštela. Neki od njih sudjeluju i u filmu, a vjerujem da će ih publika imati priliku osobno susresti na projekciji, zahvaliti im i zapljeskati.
I to ne samo za hrabrost koju su pokazali 1991. godine nego i za onu koju su morali skupiti 2026., kada je trebalo ponovno stati pred kameru, vratiti se na mjesta najtežih uspomena i ispričati ono što su proživjeli. Za neke od njih to je, vjerovali ili ne, bilo teže nego pojedine zadaće koje su izvršavali prije 35 godina.
Upravo zbog njih volio bih da dvorana bude puna. Jer njihova svjedočanstva zaslužuju biti saslušana, njihove priče sačuvane, a njihova hrabrost nikada zaboravljena.
U nastavku pogledajte kratki promotivni video dokumentarnog filma.
