Saborska zastupnica stranke Drito Marija Selak Raspudić gostovala je u programu N1 televizije, gdje je komentirala smrt Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru.
Rekla je da i dalje vjeruje kako građani od njih prvenstveno očekuju da djeluju i nude rješenja kako se ovako nešto nikada više ne bi ponovilo.
'Zato smo i izabrani na tu funkciju. Nismo kao drugi da se samo možemo žaliti i zgražati, mi moramo nešto učiniti', rekla je i dodala da je ova tragična nasilna smrt bila okidač da pokrene proceduru zakonskih izmjena.
Pojasnila je da Hrvatska ima Zakon o zaštiti prava pacijenata koji je star gotovo dvadeset godina.
'U međuvremenu se mijenjao odnos prema medicini, mijenjale su se regulative, naše spoznaje. Jedino što se nije mijenjalo je naš zakonski okvir, što je potpuno neprihvatljivo. Ovim sam zakonskim izmjenama uvela dopune koje se odnose na nešto što se iz svih ovih svjedočanstava može razaznati kao najveći problem, a to je ona rečenica koju ljudi stalno ponavljaju – vezali su me', kazala je.
Selak Raspudić naglasila je da je vezanje radikalan čin oduzimanja slobode, nečega elementarnog svim ljudima što nam, kaže, pripada po rođenju i čime se osjećamo i definiramo kao ljudi.
'To se događa puno češće nego što bi trebalo. Ja sam htjela ukazati na još jednu dimenziju, kao netko tko se jedno desetljeće bavio bioetikom i medicinskom etikom. Vezanje, koje se neopravdano ublažuje eufemizmom humano sputavanje, to će vam liječnik reći. Smatram da je taj termin pogrešan i da onemogućava ljudima da im zacijeli ta trauma jer je banalizira. To vezanje, bilo kakvo fizičko, mehaničko ili kemijsko sputavanje, ne događa se samo u psihijatrijskim ustanovama', rekla je i spomenula domove za starije.
Naglasila je da postoji čitav niz zdravstvenih ustanova i ustanova socijalne skrbi u kojima se primjenjuje fizičko sputavanje. Njezine zakonske izmjene, kaže, idu u smjeru reguliranja fizičkog sputavanja za sve pacijente. Sputavanje djece, kaže, poseban je problem.
'Vrijeme je da počnemo govoriti istinu. Vezanje, humano sputavanje, ne događa se isključivo kad je medicinski indicirano, nego se događa i zbog nedostatka osoblja, nekih drugih okolnosti u kojima je to puno jednostavniji način kontrole pacijenta nego skrbiti o njemu i imati stalni nadzor nad njime. To je potpuno neprihvatljivo. Vezanje je duboka i trajna trauma za svakoga tko ga je doživio i tome moramo pristupiti ozbiljno, puno šire, s aspekta prava svakog pacijenta i s aspekta ljudskih prava koja ne prestaju kad postanemo pacijenti. Njihova posebna zaštita tek tad počinje, u punom smislu', poručila je.
Istaknula je da je zakon puno jači od pravilnika.
'Naša osnovna prava, prava svakog pacijenta, moraju biti regulirana zakonima. Oni su puno čvršće jamstvo od pravilnika koji se donose diskrecijski', rekla je.
Dodala je da bi vezanje i psihički stabilne osobe, primjerice nakon neke operacije, tog pacijenta dovelo do ruba.
'Kad shvatite da ste zavezani, naravno da biste se počeli trzati i postali još nemirniji. Instinktivna reakcija, pa sloboda je nama najdragocjenija, autonomno upravljanje vlastitim tijelom, mogućnost da uzmete čašu vode, da se možete kretati', kaže.
'Sloboda nije samo posljedica ozdravljenja, nego je njegov preduvjet. To proizvodi toliku traumu kod ljudi, čak i kad je opravdano. Tek će progovoriti pacijenti kojima se to događalo iz drugih razloga i u drugim ustanovama. A što vama sustav kaže? Nije se dogodilo ništa, humano smo vas sputali, nigdje nije evidentirano. Kako da vi to prebolite?', rekla je.
Naglasila je da bi sada predsjednik Sabora Gordan Jandroković trebao razmotriti njezin prijedlog izmjena Zakona o zaštiti prava pacijenata i ne voditi računa o tome tko ga je predložio, nego ga staviti na dnevni red, umjesto da se potpisima mora vršiti pritisak kako bi to učinio.
'Bilo bi to lijepo, možda i katarzično', poručila je.






