Nakon jučerašnjeg dvoboja Tottenhama i Nottingham Foresta, na brojnim inozemnim i domaćim portalima je osvanula vijest kako trener domaćih Igor Tudor nije došao na press konferenciju zbog smrtnog slučaja u obitelji. Preminuo mu je otac, Mario Tudor.
Split je mali grad u kojemu su barba Marija mnogi poznavali, ali ne samo kao oca vrhunskog nogometaša, već istinskog majstora malog baluna iz vremena kada je taj sport u gradu pod Marjanom bio u ekspanziji. Prisjetio ga se i bivši prvoligaški sudac Goran Tenžera, nekada također jako dobar malonogometaš, koji je igrao za ekipu ‘Bili as’, koja je godinama igrala Prvu ligu.
- Imali smo ambiciju napasti prvo mjesto pa sam sugerirao dovođenje Marija Tudora. Bio je sjajan dribler, znaš ono ‘balun ispod šjole’, borben. Igrao je u navali - ispričao nam je Tenžera.
Dio je to i splitske malonogometne povijesti jer se radi o 1979. godini, kada su prvi put malonogometaši zaigrali u Velikoj dvorani na Gripama, tada modernom zdanju, izgrađenom uoči Mediteranskih igara. ‘Bili as’ ipak nije bio prvi, završili su drugi, iza tada nedodirljive Dalme, ali nevjerojatne su to bile godine kada su na Gripe dolazile i zvijezde velikog nogometa, a Zimski kup Dalmacije je okupljao i po 309 ekipa.
Mario Tudor je igrao i za Brda, Škver, kasnije će nastupati i za veterane, kažemo, mnogi ga dobro pamte iz tih dana. Bio je djelatnik Prerade, a kad se na sceni pojavio njegov sin Igor, kao velika nada Hajduka i hrvatskog nogometa, zaključak je redom bio:
- Ne pada jabuka daleko od stabla.
Popričali smo i sa Sinišom Jalićem, trenerom Tudorove kadetske i juniorske generacije ‘bijelih’, obje šampionske. On je i živio blizu betonskih terena ispred škole u Siromašnoj.
- Tamo se nekad održavala i liga, gdje se igralo žestoko, uklizavalo kao na travi. Pamtim barba Marija od tada, a upoznao sam ga kasnije, kao roditelja mladog, talentiranog igrača. O njemu mogu reći samo sve najbolje. Bili smo susjedi, a popričali svega par puta. Bila je to korektnost kakvu je danas teško sresti, roditelj za primjer - rekao nam je Jalić.
Ljeto 1995. godine donosi prvi Torcida kup i jedine službene utakmice u kojima su otac Mario i sin Igor igrali zajedno. Na turnir se prijavila ekipa iz njihove zgrade u Siromašnoj. Igor je, da se odmah ne ispadne, doveo iz Hajduka par prijatelja, među njima i Ivana Leku, a zaigrao je i njegov tata - Mario Tudor. Bile su mu tada 42 godine, a, koliko pamtim, svi zajedno su došli na utakmicu direktno sa Hvara, iz Milne, s ljetovanja.
I to je zanimljiv detalj, nakon četvrtfinala Lige prvaka protiv Ajaxa, Hajduk se pripremao za kvalifikacije protiv Panathinaikosa. Igora Tudora, tada mladu nadu, uopće nisu vodili na pripreme. Igrao je na betonu igrališta u Vukovarskoj turnir s prijateljima, te se plasirao u polufinale, a uoči susreta je nastala ova fotografija, gdje su u momčadi zajedno on i otac Mario. Eto, ni dresova nije bilo, svi su iz kuće ponijeli nekakve majice, tko je kakvu dohvatio. Samo dva mjeseca kasnije Igor će debitirati za prvu momčad Hajduka, te postati standardni prvotimac ‘bijelih’.
Kako je Igor postao igrač svjetske klase, brončani Vatreni i prvotimac Juventusa, tako je i njegova obitelj preselila sa zadnjeg kata zgrade u Siromašnoj, a barba Marija smo povremeno i dalje sretali. Za izdvojiti je epizoda iz travnja 2023. godine, s utakmice između Lyona i Marseillea (1:2). Igor je tada bio na klupi Marseillea, a njegov otac je u prvom redu gledališta razvio Hajdukovu zastavu. Na domaćoj je tribini navijao za goste i mahao velikim barjakom splitskog kluba, tako da su ga redari zamolili da je spremi. Potom se malo pritajio, ali kada je u 92. minuti Marseille zabio za pobjedu, sve je eksplodiralo. Odnekud je izvadio i Hajdukov šal, a Igor je uzdignutih ruku dotrčao do prvog reda tribina, te trijumf proslavio s obitelji.
Ta je utakmica odigrana u periodu između dva susreta Lige prvaka mladih u Genevi, gdje je u kadru Hajdukovih juniora bio Marin Ćalušić, barba Mariov unuk, sin njegove kćerke. Otud i cijela obitelj, te brojni Splićani na tribinama ne predalekog stadiona u Lyonu.
Za kraj ćemo izdvojiti prvo izdanje ‘Adventa u Siromašnoj’, krajem 2024. godine, kada se staro društvo okupilo nakon tri desetljeća. Cijela familija Tudor je došla na igralište na kojemu je sve i počelo, na prijateljski veteranski susret, a barba Mario, tada 71-godišnjak, je glasno izrazio želju da bar još jednom tamo zaigra. Tako je izgledao, tako se osjećao.
Bio je odličan malonogometaš, kasnije roditelj za primjer, ali, nažalost, u 73. godini nas je napustio iznenada, bez oproštajne utakmice. Posljednji ispraćaj će biti u srijedu u 12.30 sati na splitskom groblju Lovrinac. Barba Mario, počivajte u miru.