Jure Radnić, prof. emeritus, iznio je osobni osvrt na provedeni natječaj za most preko Kaštelanskog zaljeva. Prenosimo ga u cijelosti:
‘Rok za predaju natječajnih radova za most izvorno je iznosio tri mjeseca, a prolongiran je na približno pet mjeseci tijekom vremena. Razlog je njegova neadekvatna priprema i postavljena brojna pitanja ponuditelja tijekom izrade projekata. Sukcesivno su dopuštane brojne promjene početno definiranih parametara mosta u projektnom zadatku, sve do pred kraj natječajnog roka. Ključni geološki elaborat o svojstvima temeljnog tla dostavljen je predugo od dana objave natječaja. Racionalnost i tehnička opravdanost pojedinog rješenja, kao vodeći parametar ocjene njihove vrijednosti prema projektnom zadatku, uopće nije vrednovana u dostavljenoj ocjeni radova. Vrednovana je samo oblikovna kvaliteta rješenja. Neki važni atributi mosta uopće nisu vrednovani (rasvjeta, boje, lokalni identitet i sl.).
Na rang-listu ukupne vrijednosti projektnih rješenja dominantno je utjecao samo jedan član žirija, po svojoj subjektivnoj ocjeni. Članovi žirija za ocjenu racionalnosti i tehničke opravdanosti rješenja nisu profesionalno obavili posao, ili su bili ignorirani. Njihova tipizirana objašnjenja bila su uopćena i beskorisna, iako su bila ključna za ukupnu ocjenu prihvatljivosti pojedinog rješenja mosta. Dojam je da su većina članova ocjenjivačkog suda bili samo statisti i baza za usmjeravanjerezultata glasovanja. Od 10 članova žirija, sedam ih je bilo iz Splita. Očito su bili kompaktni u svojim odlukama.
Deklarirani rok objave rezultata natječaja prolongiran je za 22 dana, bez prethodne obavijesti, iako su rezultati ocjenjivačkog suda bili poznati u predviđenom roku. Jednom je autoru dopušteno da podnese dva natječajna rada, što u natječajnom elaboratu nije bilo predviđeno - oba su nagrađena. Je li to etično i korektno prema ostalim ponuditeljima? Ocjenjivački sud nije bio na potrebnoj stručnoj razini za vrednovanje takvog značajnog i složenog projekta.
Nedopustivo je da čelnik Hrvatskih cesta i član žirija prezentira prvonagrađeni rad u Gradu Splitu dok traje žalbeni rok koji još nije okončan. Postavlja se pitanje je li predmetni natječaj bio regularan i profesionalno proveden?
Prvonagrađeni rad ima više neprimjerenih rješenja. Vrh pilona mosta (160 m.n.v.) gotovo je u razini vrha obližnjeg Marjana (178 m.n.v.), jednog od simbola Splita, koji je u milenijskoj harmoniji sa svojom širom urbanom i prirodnom baštinom. Ta činjenica nije hendikep za Marjan, već za takav most. Kakav je odnos takvog mosta prema zvoniku sv. Duje ( visina 57 m), drugom simbolu Splita, te stadionu Poljud kao prvorazrednom arhitektonskom djelu na svjetskoj razini? Glavni raspon mosta od 400 m i susjedni rasponi od po 190 m nepotrebno su veliki jer most ima razmjerno povoljne uvjete temeljenja.
Posljedica su vrlo visoki piloni i vizualna zavjesa vješaljki u dužini približno 780 m. Kako je udaljenost obala u pravcu mosta približno 900 m, slijedi da je u tom pravcu Kaštelanski zaljev vizualno ‘pregrađen’ na približno 85 % svoje dužine. Rubne vješaljke su vrlo duge, približno 210 m, skupe i zahtjevne za izvedbu. Zbog neminovnih vibracija na vjetru i kiši, dominantni broj vješaljki će zahtijevati skupe amortizere.
Most ima nepotrebno veliku širinu, promjenjivu po dužini (36.6 - 32.9 m). Širina srednjeg pojasa na mostu duž vješaljki je 5.5 m zbog zahtjeva debljine visokog pilona. Zbog upuštenih pješačkih staza, potrebne su obostrane servisne staze za nužne preglede na gornjoj plohi mosta, širina po 0,75 m. Zahtjev stabilnosti mosta u poprečnom smjeru, vertikalno kosi vijenci mosta i prethodno navedeno, rezultirali su nepotrebnim proširenjem mosta za najmanje 8 m.
Naime, isti autor u drugom nagrađenom rješenju, koje je znatno ekonomičnije, predlaže most širine 26 m. Promjenjiva širina mosta po dužini nije prikladna u vožnji (vijuganje prometnih traka) te usložnjava izradu i povećava cijenu sandučaste čelične grede.
Upuštene pješačke staze mosta imaju više nedostataka i nisu prikladne u postojećem ambijentu. Dopuštaju slobodan pogled pješaka na samo jednu stranu mosta, uz psihološki neugodnu visoku barijeru/zid prema cestovnom kolniku. Povećavaju ukupnu širinu mosta i njegovo opterećenje vjetrom, te stvaraju vizualni dojam deblje rasponske grede. Staze moraju imati zatvoreni sustav odvodnje.
Most ima vrlo složenu prostornu geometriju stupova, pilona i rasponske grede, što usložnjava izvedbu, produljuje rok dovršetka radova i povećava ukupnu cijenu mosta. Moguće tehnologije izrade mosta ne pružaju mogućnost njegove racionalizacije i nisu optimalne za očuvanje njegovog okoliša (osobito morske flore i faune). Predviđena cijena izgradnje mosta od 225 milijuna eura nije realna. Ona bi bila veća za najmanje 25 %, bez inflacije.
Kako dominantni vjetrovi (jugo i osobito bura) pušu u smjeru ili pod manjim kutom na uzdužnu os mosta, vjetrobrani na mostu bili bi od male koristi i vjerojatno nepotrebni.
Predloženo rješenje mosta je megalomansko. Svojim gabaritima i rješenjima most se nameće svom prekrasnom i harmoničnom prirodnom i urbanom ambijentu, gotovo ga uzurpira, umjesto da se u njega skladno uklopi i bude decentan. Ljepota i ukupna vrijednost svake građevine, pa tako i ovog mosta, nije u njegovim dimenzijama. Jedan od ključnih elemenata uspješne građevine je njeno prilagođavanje okolini.
U preporukama ocjenjivačkog suda po završetku ocjenjivanja radova dan je prijedlog za smanjenje visine nivelete mosta, koja se u dosadašnjim planskim studijskim materijalima kretala 30 – 50 m iznad razine mora. Razlog je potreba da se što više smanji visina mosta, kako bi on bio što manje nametljiv u prostoru. Međutim, remećenju postojećih prirodnih i urbanih odnosa na predmetnoj lokaciji ne doprinosi samo visina nivelete mosta iznad mora, već i njegovi ostali konstrukcijski elementi iznad nje (piloni, vješaljke, lukovi i sl.).
Stoga je začudno da su kod prvonagrađenog rješenja bili prihvatljivi piloni čiji je vrh 102 m iznad razine nivelete mosta, a kod drugonagrađenog rada približno 130 m. Takvi će piloni i za eventualno nižu niveletu biti još uvijek previsoki i vješaljke preduge zbog prevelikog glavnog raspona mosta. Hoće li se nakon izmjene ključnih parametara mosta zadržati prvonagrađeno rješenje za izvedbu, što ne bi bilo korektno prema ostalim sudionicima natječaja?
O ukupnoj vrijednosti i posljedicama realizacije predloženog mosta mišljenje treba dati cjelokupna opća javnost Splita, Kaštela i Solina, a napose uglednici iz područja povijesne graditeljske baštine, arhitekture i urbanizma, građevinarstva, umjetnosti, kulture i ekologije. Njihovo će mišljenje biti vjerodostojnije od mišljenja dvojbeno kompetentnog natječajnog povjerenstva.
Radi rasterećenja Dubrovačke ulice prometom s mosta, treba već u sklopu upornjaka na splitskoj strani predvidjeti pristupne rampe radi formiranje priključka za novu cestu preko Stinica koja će distribuirati veliki dio prometa prema istočnim dijelovima grada.