U svijetu u kojem se uspjeh često mjeri brojkama, postoje ljudi čiji se rad ne može izraziti statistikama. Njihov uspjeh vide se u osmijesima, zagrljajima, pozivima nakon mnogo godina i životima djece koja su pronašla pravi put.
Jedan od njih je i Splićanin Stipe Barišić, ovogodišnji dobitnik priznanja 'Zvone', nagrade koja se dodjeljuje odgajateljima u sustavu alternativne skrbi za djecu za poseban doprinos životima djece i mladih.
Stipe već 20 godina radi u Centru za pružanje usluga u zajednici Split, ustanovi koju mnogi još uvijek poznaju kao Dom za odgoj. Tijekom deset godina radio je u stacionaru s muškom odgojnom skupinom, nakon čega prelazi u poludnevni boravak, preventivni program u kojem djeca dolaze prije ili nakon škole kako bi dobila pomoć u učenju, odrastanju i svakodnevnim životnim izazovima.
Po struci kineziolog, kroz dva desetljeća rada ostvario je brojne rezultate s djecom i njihovim obiteljima, surađujući s obrazovnim ustanovama, stručnim službama i raznim institucijama.
Za nagradu ga nominirala djeca iz Centra
'Bio sam ponosan i sretan jer je netko prepoznao moj rad i moj trud, taj netko su moji kolege i djeca s kojima radim. Možda im odmah nisam predstavljao neki značaj, ali kasnije su shvatili što im je njihov odgajatelj u raznim trenutcima želio reći. I kad izađu iz programa naše ustanove oni znaju da imaju nekoga kome se mogu obratiti praktički za cijeli život', kaže Barišić.
Na pitanje postoji li trenutak koji posebno pamti, odgovara kako je svaka priča drukčija:
'Svako dijete koje izađe na pravi put je priča za sebe. Jedan je postao kuhar pa te danas-sutra zove u svoj restoran, drugi te zove na vjenčanje, treći ti samo želi zahvaliti na svim onim godinama od prije. To su sve male sitnice koje nama život znače. Možda to nekome ne znači puno, ali svi ti osmijesi, pozivi, dobre ideje, kad te oslove sa prijatelju, jednostavno ostaneš sretan jer si ukazao na neke druge, prave životne puteve.'
Govoreći o razlikama između današnjih generacija i onih od prije desetak ili petnaest godina, ističe kako tehnologija ima velik utjecaj na mlade:
'Promjene su velike, ali najveća je možda, nažalost, u tim mobitelima i u činjenici da djeca pronalaze uzore u tim digitalnim mrežama. Mi onda imamo jako malo utjecaja jer je to uzelo preveliki mah. Bez obzira koliko se mi trudili objašnjavati, nekada jednostavno ne uspijevaju shvatiti i pojmiti koliko je zapravo stvarni svijet drugačiji od digitalnog. Prije kada nije bilo tako, bilo je puno više poštovanja prema odgajateljima.'
Kao jedan od najvećih problema mladih danas vidi gubitak osjećaja za stvarne životne vrijednosti.
'Nažalost ne žive u trenutku stvarnog svijeta. Mladi jako teško razlučuju tko im želi dobro jer su im neke druge slike i vrijednosti nametnute. Manje je onih ljudskih, pravih vrijednosti.'
Prisjetio se i jednog trenutka koji mu je ostao posebno urezan u sjećanje:
'Sjećam se korisnika koji je, kad je napunio godine za izlazak iz naše ingerencije odnosno skrbi, počastio sve odgajatelje janjetinom. Naravno, nije nam bilo do janjetine, nego do njegove geste koja je simbolizirala zahvalnost i shvaćanje godina i godina naših napora koje ulažemo.'
Dodaje kako mladima danas nedostaje tolerancije, ali i koncentracije:
'Zbog tehnologije manje je i koncentracije te nakon što im objasnimo pojedine situacije, nakon par minuta oni potpuno zaborave to o čemu smo razgovarali. Malo ih vidi smisao u školi jer misle da se zaraditi može puno brže.'
Smatra i kako bi sustav mladima mogao više pomoći kroz praktičan rad i zajednice u kojima bi stjecali konkretna iskustva.
'Ja uvijek propagiram da ako već ne žele ići u škole, da se stvore zajednice u kojima će moći steći praktična iskustva poput primjerice OPG-ova.'
Ističe i jedan veliki problem sustava, česte promjene odgajatelja:
'Djeca gube kontinuitet. Nažalost sve više i više stručnjaka bježe od ovakvog tipa posla jer smatraju da nisu dovoljno zaštićeni ni cijenjeni.'
Za kraj je mladima koji se osjećaju izgubljeno poslao jednostavnu, ali snažnu poruku:
'Moj moto je uvijek pjesma: ‘You never walk alone’. Uvijek je tu netko za vas tko će vas razumijeti. I ako mislite da ste u depresiji ili da nema napretka, da ste pred zidom, da vas nitko ne razumije, to nije tako. Možda je baš taj netko prošao slične situacije i sigurno vam žele najbolje, porazgovarajte i poslušajte što vam imaju za reći.'
