Splitski predstavnici stranke Možemo! reagirali su na mimohod u Splitu za Franu Tentu koji je 1948. preminuo u zatvoru u Lepoglavi.
Sudionici mimohoda, kako smo ranije izvijestili, prekriveni crnim kapuljačama i s bakljama u rukama, preko ramena su nosili trake u bojama hrvatske zastave, ali bez grba. Na čelu kolone nosili su Tentinu fotografiju i vijence dok su se vijorile se zastave s prvim bijelim poljem.
Evo što su poručili iz stranke Možemo...
'Postavimo jednu hipotetsku situaciju: bivši član Hitler Jugenda dvije godine nakon rata na zidovima crta slike Adolfa Hitlera uz svastike, priključuje se ilegalnoj organizaciji koja se i dalje bori za nacističke ciljeve. Pitanje: koliko bi godina proveo u zatvoru u poslijeratnoj Njemačkoj?
Možemo i drugu, opet s pitanjem: bivši član četničkih formacija, premlad da bi sudjelovao u zločinima, ali dovoljno star da bude zadojen tom ideologijom, negdje 1997. po zidovima Drniša crta lik Ratka Mladića s pripadajućim ocilima. Kakav bi tretman dobio u poratnoj Hrvatskoj?
I treće: kako bi bili dočekani inicijatori počasti i podizanja spomenika bilo kojem od spomenute dvojice hipotetskih mučenika?
Sve to dogodilo se ovih dana u Splitu onim operetnim maršom u čast Frane Tente. Centrom grada prolazili su momci u crnom, s maskama, s nacionalnim grbovima koje oni smatraju ispravnima i zastavama pojedinih ekstremističkih organizacija koje se inače diče neofašističkim stavovima. Dirljiv je bio trud izbjegavanja 'spornih' parola i pjesmica, čak su se potrudili i neki letak s pravilima ponašanja tiskati. Jer nije njima do ustaštva. Osim što slave lik i djelo momka koji se sam deklarirao kao ustaša. I to nakon što su SS-ovci, mentori i saveznici 'države' u koju se zaklinjao na splitskim Križinama 1943. među sedamdesetak civila iz Mravinaca i Klisa strijeljali sedmero članova obitelji Tente, neki su mu bili i bliski srodnici.
Manje je zabavno štošta drugo. Da su zagovornici beatifikacije Frane Tente potpuno izmislili i pretvorili u mit nešto u čemu on i nije sudjelovao, ono famozno skidanje zastave s Marjana samo da bi ga učinili nešto prihvatljivijim današnjim standardima s dvostrukim konotacijama. I onda je još i službeni Split prihvatio inicijativu istomišljenika maskiranih pohodnika o postavljanju spomen obilježja Tenti na mjestu na kojem nikad nije bio. I onda je današnji gradonačelnik nekidan ustvrdio kako se na tom spomen obilježju radi. I onda su svi iz službenog Splita, ne želeći valjda remetiti raspoloženje uoči blagdanskog prženja hrpe gradskog novca, zašutjeli poput riba na gradelama na još jedan uspjeh Splita u utrci za titulu prvaka dvostrukih konotacija. Znaju valjda da će biti još prilika. Za šutnju.'






