Toni Capuozzo, jedan od najpoznatijih talijanskih ratnih izvjestitelja, preminuo je u 77. godini, nekoliko tjedana nakon što je otkrio da ima tumor. Novinar, pisac i televizijski voditelj Capuozzo bio je jedno od zaštitnih lica informativnog programa Mediaseta više od tri desetljeća, približavajući talijanskim gledateljima sukobe od bivše Jugoslavije do Bliskog istoka, piše Wanted in Rome.
U listopadu je na Facebooku objavio vijest o svojoj bolesti, podijelivši fotografiju iz bolničke sobe s medicinskim osobljem koje ga je liječilo.
Brojni prijatelji, kolege i građani oprostili su se od njega. Talijanska premijerka Giorgia Meloni izrazila je sućut Capuozzovoj obitelji, napisavši na društvenoj mreži X da njegovom smrću 'talijansko novinarstvo gubi prepoznatljiv glas koji je tijekom svoje karijere, kroz reportaže i svjedočanstva s terena, pratio mnoge velike događaje koji su oblikovali povijest', prenosi N1.
Rođen kao Antonio Capuozzo 7. prosinca 1948. u Palmanovi, u sjeveroistočnoj pokrajini Udine, odrastao je u Furlaniji prije nego što se preselio u Trento, gdje je studirao sociologiju. Bio je politički aktivan u Talijanskoj komunističkoj partiji, a potom i u izvanparlamentarnom ljevičarskom pokretu Lotta Continua.
Prije nego što se počeo baviti novinarstvom, radio je razne povremene poslove i putovao Europom, a tijekom diktature obitelji Somoza posjetio je Nikaragvu. Novinarsku karijeru započeo je 1979. u novinama pokreta Lotta Continua, izvještavajući o političkim krizama u Južnoj Americi.
Kasnije je radio za Reporter, Panoramu i Epocu, izvještavao iz Crne Gore pogođene potresom te putovao u Argentinu uoči Falklandskog rata 1982. godine, gdje je uspio intervjuirati književnika Jorgea Luisa Borgesa.
Radio je i na televizijskoj emisiji Mixer Giovannija Minolija, uglavnom obrađujući teme povezane s mafijom, a bio je i bliski suradnik novinara Giuliana Ferrare.
Capuozzo se pridružio Mediasetu početkom 1990-ih, a od 1992. bio je njihov glavni dopisnik s najopasnijih svjetskih ratišta, uključujući bivšu Jugoslaviju, Somaliju, Afganistan i Bliski istok.
Godine 2002. ostao je zarobljen u Crkvi Rođenja Isusova u Betlehemu tijekom operacije izraelske vojske.
Njegovo se ime najviše povezuje s opsadom Sarajeva, najduljom opsadom u modernoj povijesti. Ondje je upoznao Kemala, bebu staru oko osam mjeseci koja je izgubila nogu, dok joj je majka poginula.
Capuozzo je dijete odveo u Italiju, skrivajući ga ispod pancirnog prsluka. Kemal je u zemlju ušao na temelju humanitarne dozvole te je nekoliko godina, sve do završetka rata, živio s Capuozzovom obitelji, nakon čega se vratio u Sarajevo.
Godine 2004., tijekom okupacije Iraka, Capuozza i ekipu TG5 nakratko su oteli šijitski militanti u blizini Nadžafa. Zatočeništvo je trajalo oko 20 minuta, nakon čega su ih otmičari pustili i ispričali im se.
Do 2013. bio je zamjenik glavnog urednika TG5, a radio je i za TG4 te Studio Aperto. Osmislio je i vodio informativnu emisiju Terra!, koja se emitirala na kanalima Canale 5 i Rete 4 sve do 2017. godine.
Posljednjih godina radio je televizijske specijale povodom stote obljetnice Komunističke partije (2021.), 30. obljetnice rata u Bosni i Hercegovini, smrti Silvija Berlusconija te smrti pape Franje u travnju 2025. godine.
Napisao je i nekoliko knjiga, a njegova posljednja, Una piccola guerra (Mali rat), bavi se potresom koji je 6. svibnja 1976. pogodio Furlaniju.
Njegovi politički stavovi tijekom godina pomaknuli su se od radikalne ljevice prema konzervativnim pozicijama, uključujući kritike europske politike zelene tranzicije i migracija.
Capuozzo je jednom prilikom izjavio da novinarstvo 'nikome ne spašava život' i da 'nikada neće zaustaviti nijedan rat'.
