Brojni stručnjaci iz sustava odgoja i obrazovanja te sustava socijalne skrbi okupili su u ponedjeljak, 25. svibnja, na konferenciji povodom završetka trogodišnjeg programa 'Koraci prema uspjehu', u čijem su središtu gluha i nagluha djeca, u organizaciji Udruge za promicanje hrvatskog znakovnog jezika 'ZNAKujmo svi'. Tom su prigodom predstavljeni i njegovi rezultati.
Predsjednica udruge Ivana Jelavić Čičić na samom je početku pozdravila sve goste, među kojima su bili Katarina Zelić, ravnateljica OŠ Brda, i Ivana Pavlović, pedagoginja, Neven Tešija, ravnatelj OŠ Petra Kružića, Đuro Baloević, ravnatelj OŠ Vjekoslava Paraća,Zrinka Prkić, učiteljica iz OŠ don Lovre Katića, Ivan Peroš, ravnatelj Gradske knjižnice Solin, prof. dr. sc. Ivana Bilić s Ekonomskog fakulteta u Splitu, Snježana Čulo, ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje 'Slava Raškaj 'u Splitu, te Mario Lolić, vijećnik u Gradskom vijeću Grada Splita. Zahvalila je svima koji su na bilo koji način doprinijeli provedbi projekta koji joj osobno jako puno znači. Nastao je, kako je ispričala, iz stvarnih životnih situacija i problema koje je i sama kao roditelj dvoje gluhe djece osjećala i prolazila.
'Kada si svakodnevno suočen s izazovima koje tvoje dijete prolazi, vrlo jasno vidiš što nedostaje, što djeci i roditeljima stvarno treba i gdje sustav ima praznine. Upravo iz tih iskustava nastaju ovakvi projekti - ne iz teorije, nego iz stvarnog života. Posebno je važno to što su nakon tri godine vidljivi i konkretni rezultati', navela je.
Posebno je zahvalila i roditeljima koji su uspjeli izdvojiti vrijeme i doći, ali i onimakoji nisu bili u mogućnosti doći, ali su udruzi poklonili povjerenje za rad s njihovom djecom.
Nakon uvodnih riječi predsjednice Jakša Korda, djelatnik udruge, ujedno gluha osoba, iz vlastitog iskustva govorio je o važnosti inkluzije. Istaknuo je kako je uključivanje gluhe djece u redovne škole važan i pozitivan korak, ali samo onda kada je popraćen stvarnom podrškom koja djeci omogućuje kvalitetno i ravnopravno praćenje nastave i aktivno sudjelovanje u školskom životu. Posebno je naglasio kako gluhoća ne znači manju inteligenciju te da su mnoge predrasude s kojima se gluhe osobe i dalje susreću, poput one da su nijeme ili da slabije razumiju, duboko ukorijenjene, ali netočne i štetne. Govoreći o svakodnevici gluhih učenika, približio je koliko je njihov doživljaj svijeta primarno vizualan te koliko obrazovni sustav, koji se velikim dijelom oslanja na slušanje, može predstavljati prepreku umjesto podrške. Upozorio je da inkluzija bez adekvatnih uvjeta lako može dovesti do suprotnog učinka - osjećaja usamljenosti, nepripadanja i socijalne izolacije. Upravo zato naglasio je odgovornost stručnjaka, nastavnika i udruga da zajednički rade na zagovaranju i stvaranju okruženja u kojem će inkluzija biti stvarna, a ne samo formalna.
O pismenosti djece s oštećenjem sluha govorila je logopedinja Mirela Cvitković. Istaknula je kako je pisanje zahtjevan kognitivni proces koji uključuje planiranje, prenošenje i provjeravanje te ima ključnu ulogu u svakodnevnoj komunikaciji, obrazovanju i kasnijem profesionalnom životu. Tijekom izlaganja predstavila je rezultate domaćih i stranih istraživanja, ali i vlastitog istraživanja koje je provela prilikom pisanja diplomskog rada na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Rezultate je povezala i sa svojim prethodnim iskustvom rada u Centru za odgoj i obrazovanje 'Slava Raškaj' u Splitu, kroz koje je dodatno potvrdila da gluha i nagluha djeca imaju jednake sposobnosti i potencijal kao i njihovi čujući vršnjaci, no da im je za njegovo ostvarenje potrebna podrška, razumijevanje i prilagođeni pristupi učenju.
Sam projekt i aktivnosti koje su se provodile predstavila je Antonia Popić, potpredsjednica udruge.
'Kroz program je osigurana kontinuirana podrška u učenju tijekom tri godine provedbe. Jedan od izazova predstavljala je organizacija termina u kojem bi se aktivnost izvodila. Naime, izvoditelji aktivnosti su se trebali usklađivati sa školskim rasporedom djece koja nastavu pohađaju naizmjenično u jutarnjoj i poslijepodnevnoj smjeni, zatim imaju dogovorene termine kod logopeda, edukacijskih rehabilitatora, drugih terapeuta, dodatne nastavne ili izvannastavne aktivnosti. U takvom dinamičnom rasporedu bilo je potrebno pronaći vrijeme koje će odgovarati svima, što je zahtijevalo veliku fleksibilnost i stalnu koordinaciju. Iako je taj dio bio izazovan, škole koje su na projektu partneri ili suradnici osigurali su prostorije učionica ili knjižnica kako bi se aktivnosti mogle održavati prije ili nakon nastave u poticajnom okruženju. Dodatnu podršku pružila je i Gradska knjižnica Solin, koja je ustupila dva prostora, u središnjici i njezinom ogranku. Time je značajno olakšana organizacija i roditeljima i djeci, smanjujući svakodnevni stres i omogućujući redovitije sudjelovanje u aktivnostima.
U sklopu projekta provodile su se i grupne aktivnosti usmjerene na osnaživanje djece, razvoj emocionalne pismenosti, jačanje socijalnih i komunikacijskih vještina, samopouzdanja, osjećaja pripadnosti te razvoj pozitivne slike o sebi. Poseban naglasak stavljen je na individualizirani pristup, uzimajući u obzir da svako dijete ima svoje specifične potrebe, tempo i stil učenja. Kroz zajednički rad djeca i izvoditelji učili su jedni od drugih, istraživali različite metode učenja kako bi bolje razumjeli vlastite snage i načine kako najbolje podržati i ostvariti njihov napredak.
Važan dio projekta bio je i rad s roditeljima koji imaju ključnu ulogu u podršci učenju izvan školskog okruženja. Roditeljima su pružane konkretne informacije, alati i strategije koje mogu primijeniti kod kuće, čime se dodatno osnaživala njihova uloga. Upravo ta povezanost između djece, roditelja i stručnjaka pokazala se kao važan temelj za postizanje napretka i stvaranje osjećaja sigurnosti i podrške u procesu učenja', izvijestila je.
U završnom dijelu susreta održana je kratka i interaktivna radionica hrvatske znakovne abecede, tijekom koje su sudionici imali priliku naučiti osnove komunikacije na znakovnom jeziku i na neposredan način približiti se svijetu gluhih osoba. Radionica je, prema riječima organizatora, protekla u opuštenoj i poticajnoj atmosferi, uz puno znatiželje, smijeha i međusobne podrške u učenju novih znakova.
Nakon toga druženje se nastavilo u neformalnom dijelu uz zakusku, pri čemu su sudionici razmjenjivali dojmove, iskustva i ideje. Upravo je taj dio susreta, kako su naglasili iz organizacije, dodatno pridonio osjećaju povezanosti i zajedništva, stvarajući prostor za otvoren razgovor i nova poznanstva.
Projekt financiraju Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih.
