S obzirom na dalmatinski grb s tri leopardove glave – danas prisutan u aktualnom znamenju Republike Hrvatske, treba istaknuti kako na istočnim obalama Jadrana nakon ukidanja kratkotrajne Države Slovenaca, Hrvata i Srba 1. prosinca 1918. Dalmacija nije bila heraldički zastupljena u okviru državnog znakovlja Kraljevstva/Kraljevine SHS, kao ni potonje Kraljevine Jugoslavije, odnosno Banovine Hrvatske (1939.-1941.) ili Kraljevine Italije kojoj su 1920. bili predani dijelovi Dalmacije: grad Zadar te otoci Lastovo i Palagruža.
CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova: JESU LI NA GRBU DALMACIJE LAVOVI ILI LEOPARDI?
'CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova' – treća epizoda podcast serijala o zemaljskim grbovima hrvatskog povijesnog područja s temom oblikovanja i uporabe grba Dalmacije
Grb Dalmacije s tri okrunjene leopardove glave nije našao svoje heraldički istaknuto mjesto niti u periodu vladavine različitih totalitarnih režima. Štoviše, nakon I. svjetskog rata nije se nikada službeno koristio ni kao pokrajinsko znamenje, osim u slučaju talijanske 'Zadarske pokrajine' (1923.-1944.)
Detalj poštanske marke Države SHS sa složenim grbom na kojem znamenje Dalmacije zauzima znakovito prvo mjesto, potom Hrvatske i Slavonije uz datum 29. listopada 1918, tj. dan proglašenja Države SHS; Prijedlog grba Banovine Hrvatske iz 1940. (autor izvedbe: Ivo Kerdić) – u prvom je polju također grb Dalmacije s tri okrunjene leopardove glave
Međutim u javnosti se ipak povremeno pojavljivala ideja o uključivanju toga znamenja u okvir državnih simbola. Tako je prijedlog V. A. Duišina s početka 1940. u slučaju grba Banovine Hrvatske za opću uporabu bio raščetvoreni štit na kojem bi u prvom polju (desno gore) bilo znamenje Dalmacije. Uz Dalmaciju ostala znamenja tog složenog grba predstavljala bi: Slavoniju, Dubrovnik i Bosnu dok bi središnji štitić sa šahiranim poljima bio 'grb Hrvata' (ilustracija gore desno).
Grb Dalmacije u okviru novog državnog znamenja - prijedlog S. Martinovića početkom srpnja 1990.: izvornik objavljen u medijima i kolorirana rekonstrukcija (prema Ž. Heimeru; FAME)
Ideja da se u državno obilježje Hrvatske uključe i okrunjene leopardove glave pojavila se i 50 godina poslije, početkom 1990-ih. Iako je tijekom ceremonije konstituiranja Sabora 30. svibnja na zastavama dominirao nacionalni grb sa šahiranim poljima (bez pridodanih pokrajinskih znamenja), S. Martinović je početkom srpnja 1990. iznio mišljenje prema kojem bi novi državni grb trebao predstavljati kombinaciju heraldičkih simbola: Dalmacije, Dubrovnika, Istre i Slavonije sa šahiranim grbom kao 'integrativnom elementom' u sredini.
CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova: KAKO JE LAV HRVATSKIH HERCEGA POSTAO SLAVONSKA KUNA?
'CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova' – peta epizoda podcast serijala o zemaljskim grbovima hrvatskog povijesnog područja otkriva kako su nastali grbovi Slavonije i 'Slovinja'
Prema Martinovću, specifičnim dizajnom tog složenog grba konstruirao bi se 'bijeli križ kao simbol pripadnosti Hrvatske kršćanskom civilizacijskom krugu.' Također, tada je i V. Mileta smatrao kako bi za novi državni grb trebalo jednostavno preuzeti složeni grb nekadašnje Trojedne Kraljevine – kakav je na krovu crkve sv. Marka, koji (u drugom polju) sadrži i grb Dalmacije.
Zastava korištena prilikom svečane proslave konstituiranja Sabora 30. svibnja 1990.; Službena zastava Republike Hrvatske predstavljena 25. srpnja 1990. s 'povijesnim hrvatskim grbom'
Ipak, kada su na današnji datum - 25. srpnja 1990., tj. prije točno 36 godina, doneseni amandmani na postojeći Ustav SR Hrvatske kojima su, između ostaloga, iz državnog znamenja izostavljene dopune iz socijalističkog perioda određeno je da 'osnovicu' grba čini 'povijesni hrvatski grb' (tj. šahirani štit) koji se 'sastoji od 25 crvenih i bijelih polja'. S obzirom na zastavu definirano je kako se 'sastoji (...) od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini'.
Prvi grb Republike Hrvatske korišten je (povremeno) i na policijskim kapama tijekom kolovoza/srpnja 1990.
Nova službena zastava Hrvatske tada je svečano podignuta na jarbol na Trgu sv. Marka. Tako je hrvatski nacionalni grb sa šahiranim poljima ipak zadržao trenutno prvenstvo u odnosu na eventualno uključivanje ostalih heraldičkih pokrajinskih znamenja u okvir novih državnih obilježja. Međutim, da je o tome ipak bilo riječi, svjedoči rasprava koja je prethodila samom donošenju amandmana, a u kojoj se pozivalo na odbacivanje 'regionalnih podjela pri definiranju republičkog grba', dok su dva zastupnika iz Poreča i Pule istaknula prijedlog prema kojem bi grb 'trebalo obogatiti istarskim obilježjem.'
CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova: JE LI ISTRA = SATIR I ŠTO S TIM GRBOM IMA VOLDEMORT?
'CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova' – četvrta epizoda podcast serijala o zemaljskim grbovima hrvatskog povijesnog područja govori o pokrajinskom grbu Istre
Osobito nezadovoljstvo tim izmjenama državnih simbola izrazili su istaknuti članovi SDS-a (Srpske demokratske stranke) na masovnom mitingu (tzv. Srpski sabor) održanom također 25. srpnja u Srbu, tražeći da se amandmani na Ustav ne prihvate. Naime, oni su grb sa šahiranim poljima (pod utjecajem beogradskih medija pod nadzorom S. Miloševića) tumačili kao simbol NDH iz perioda II. svjetskog rata. Tako je nekoliko dana poslije mitinga u Srbu tzv. Srpsko nacionalno vijeće (kao izvršni organ tzv. Srpskog sabora) na sjednici u Kninu usvojilo prijedlog M. Babića prema kojem: 'SNV ne prihvata isticanje isključivo hrvatskih nacionalnih simbola pogotovo šahovnice kao simbola RH, a posebno tamo gdje je srpski narod većinsko stanovništvo' te kako je SNV 'saglasno da se na tim dijelovima republike ističu kao državni simboli Republike Hrvatske dosadašnji simboli sa crvenom zvijezdom petokrakom.'
Bina prilikom održavanja Splitskog festivala 28. lipnja 1990. s istaknutim nacionalnim grbom tj. tada aktualnim državnim simbolom: šahiranim štitom s početnim srebrnim ('bijelim') poljem
Tako se dio stanovništva na područjima u kojima je SDS imao utjecaj aktivno protivio uporabi novog državnog grba. Primjerice, lokalno stanovništvo u Pakracu sredinom kolovoza nije dopustilo da se na općinsku i policijsku zgradu izvjesi zastava Republike Hrvatske. Kada je naposljetku zastava izvješena, ubrzo je (krajem studenoga) skinuta i zapaljena, dok je ostvarenje istoga čina u slučaju policijske zgrade spriječio dolazak specijalnih jedinica.
Detalj sa zastavama Republike Hrvatske i SAD-a na službenom plakatu međunarodne prijateljske nogometne utakmice Hrvatska – Sjedinjene Američke Države (17. listopada 1990.); rad akademskog slikara M. Šuteja
Bez obzira na sve, 'povijesni hrvatski grb' (u varijantama s početnim srebrnim/'bijelim' ili crvenim početnim poljem) od kraja svibnja 1990. kontinuirano se pojavljivao u svojstvu novog državnog simbola, npr. u okviru nastupa predstavnika državnih vlasti, na policijskim kapama ili prilikom prezentacije različitih sportskih i glazbenih događaja. Naposljetku, moglo bi se zaključiti kako je, s obzirom na kontekst i raširenost uporabe tijekom razdoblja društveno-političkih promjena 1990., heraldičko znamenje crveno-srebrno šahiranog štita (5x5) – bez ideoloških/totalitarnih dodataka (i u prevladavajućoj varijanti s početnim srebrnim ili 'bijelim' poljem) ujedno predstavljalo i prvi grb Republike Hrvatske.
Prvi grb Republike Hrvatske uvršten u znakovlje policijskih postrojbi osnivanih tijekom rujna/studenoga 1990.; Nova državna zastava pri smotri polaznika tečaja 'Prvi hrvatski redarstvenik' 8. kolovoza 1990.
Uz policijske postrojbe – Antiterorističku jedinicu 'Lučko' (osnovanu 7. rujna 1990.); Jedinicu za posebne namjene 'Kumrovec' (utemeljenu krajem studenog 1990.) – takav republički grb nalazi se i u znakovlju niza postrojbi HV-a koje su osnivane tijekom Domovinskog rata od Slavonije, preko zagrebačkog i riječkog područja sve do Like i Dalmacije.
Varijante znakovlja splitske IV. gardijske brigade iz 1993. i 1995. godine na kojima su prikazi lavova s frontalno okrenutim glavama: brigada je utemeljena 28. travnja 1991. i isprva je činilo 130 hrvatskih redarstvenika koji su s obuke u Split stigli na Dan državnosti, 30. svibnja iste godine, te svoju prvu bazu imali u istoimenom splitskom hotelu, potom u nedalekom kaštelanskom Resniku
Naposljetku, grb kakav je korišten tijekom ceremonije konstituiranja Sabora 30. svibnja, kao i na dan 25. srpnja 1990., vidljiv je i na zastavi Republike Hrvatske koja se vijorila ispred današnje Policijske akademije u Zagrebu 8. kolovoza 1990. pri smotri polaznika tečaja 'Prvi hrvatski redarstvenik'. Desetak dana poslije (17. kolovoza), pod izgovorom kako u Hrvatskoj oživljavaju 'aveti prošlosti' (ustaštva), u okolici Knina podignute su cestovne barikade, što je bio početak tzv. balvan-revolucije, početne faze velikosrpske pobune/agresije na Republiku Hrvatsku.
Leopardove glave iz grba Dalmacije, osim na simbolima IV. gardijske brigade, nalazimo i na znakovlju niza dalmatinskih postrojbi tijekom Domovinskog rata: Mješoviti topnički divizijun 4. gardijske brigade, jedinica 'Šijun' iz Zadra i 15. domobranska pukovnija Petar Krešimir IV. iz Šibenika; 307. logistička baza – Zadar, 7. domobranska pukovnija – Zadar i Vod Deri – topnička postrojba Hrvatske vojske – Split
U Splitu začetak fame o 'ustaškom' grbu s prvim 'bijelim' poljem!
Ovdje treba istaknuti kako se otprilike jedno desetljeće nakon završetka Domovinskog rata (1995.), a petnaest godina nakon održavanja tzv. Srpskog sabora (25. srpnja 1990. u Srbu), na kojem se tražilo da se amandmani na Ustav ne prihvate – jer se grb sa šahiranim poljima (pod utjecajem beogradskih medija pod nadzorom S. Miloševića) tumačio kao navodni simbol NDH iz perioda II. svjetskog rata – povijest ponovila!
Jedan od prvih opisa specifično 'zastave s hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem' kao 'ustaške zastave' u tekstu novinara Vladimira Matijanića (1972.-2022.) – 'Feral Tribune', 26. studenoga, 2004.; Istovjetna zastava koju su početkom svibnja 1945. u okolici Karlovca koristile partizanske jedinice, dok V. Matijanić tu zastavu 2004. neutemeljno naziva 'ustaškom'
Naime, upravo za Split vezan je i jedan od prvih poslijeratnih pokušaja difamacije hrvatskog šahiranog grba s početnim srebrnim ili 'bijelim' poljem kao oznake specifično povezane s ustaštvom, točnije njegovog smještanja u kontekst 'ustaške zastave.' Prema povjesničaru M. Jarebu, riječ je o članku prije nekoliko godina preminulog (2022.) novinara Vladimira Matijanića, a tada zaposlenika danas ugaslog splitskog tjednika 'Feral Tribune', pod naslovom: 'Ustaška zastava na splitskoj crkvi' (26. studenoga, 2004.).
Svečano podizanje prve službene zastave Republike Hrvatske 25. srpnja 1990. ispred zgrade Sabora u Zagrebu – na kojoj se ističe 'povijesni hrvatski grb' u varijanti s početnim srebrnim (ili 'bijelim') poljem; Trenutak kada je hrvatski navijač istovjetnu zastavu istaknuo na košarkaškoj utakmici Jugoslavija – SSSR (19. kolovoza 1990.), a V. Divac je istu navijaču prvo oteo, a potom vratio; Plakat međunarodne nogometne utakmice Hrvatska – SAD 17. listopada 1990. u Zagrebu, na kojem se ističe službena zastava Republike Hrvatske – u varijanti s početnim crvenim poljem povijesnog (šahiranog) hrvatskog grba
Matijanić ovu zastavu u tom članku opisuje kao 'barjak kojim su se dičile ustaše', iako je znakovlje ND Hrvatske 1941.-1945. i Ustaškog pokreta bilo prepoznatljivo označeno slovom 'U', a ne 'hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem'! Zanimljivo je kako je istu kvalifikaciju hrvatske zastave s povijesnim hrvatskim grbom kao 'ustaške' upotrijebio i srbijanski košarkaš Vlade Divac 19. kolovoza 1990., dakle u vrijeme kada je Republika Hrvatska već odbacila socijalističke oznake i na svojoj službenoj zastavi koristila šahirani grb.
Simboli raznih totalitarnih pokreta fašističkog tipa uklopljeni u tradicionalna državna znamenja Italije (1929.-1945.) – uz grb dinastije Savoja liktorski znak, Mađarske (1944.-1945.) – uz tradicionalni grb Ugarske strelasti križ, Španjolske (1939.-1981.) – uz heraldičko znamenje španjolskih kraljeva crveni jaram i snop strelica i Hrvatske (1941.-1945.) – uz šahirani hrvatski grb plavo slovo U (tj. ustaški grb i zastava NDH)
Divac je pritom svoje postupanje prema hrvatskoj zastavi objasnio ovako: 'U Hrvatskoj se priča da sam gazio hrvatsku zastavu. Ne, u Argentini na SP-u bilo je dosta tih zastava. Ali to nije bila hrvatska, već ustaška zastava.' I nadalje: 'Ta zastava nije bila hrvatska. Barem nije imala obilježja kakva je imala službena hrvatska zastava u to vrijeme.' Međutim bit je u tome što Divac (kao ni SFRJ) 1990. nije priznavao Republiku Hrvatsku niti zastavu Hrvatske bez petokrake kao ideološkog znaka staljinizma/socijalizma i upravo zato je trobojnicu sa šahiranim grbom nazvao 'ustaškom', slično kao i Matijanić 2004.!
Tko je u Split donio papin naslov Hrvatske -'predziđe kršćanstva'!?
No Matijanić, kao ni Divac, nije znao kako je povijest hrvatskog šahiranog grba puno starija od 90-ih godina prošloga stoljeća ili prethodnih desetljeća totalitarnih poredaka (nacifašizma, staljinizma) odnosno kako je najistaknutiji hrvatski nacionalni simbol – šahirani grb, u svojoj genezi krajem XV. st. povezan upravo s konceptom 'predziđa kršćanstva' ili 'Antemurale Christianitatis' u kontekstu uloge Hrvatske u obrani europskih kršćanskih zemalja od osmanlijskih prodora. Često se naglašava kako je taj časni naslov Hrvatskoj 'dodijelio' papa Lav X. 1519. godine, iako je prvi put zabilježen znatno ranije – 1494. u okviru apela hrvatskog plemstva upućenog sa sabora u Bihaću nakon Krbavske bitke!
Pretpostavljeno oblikovanje šahiranog grba Hrvatske od simbola 'predziđa kršćanstva' u periodu nakon Krbavske bitke (1493.) do prve pojave u europskim grbovnicima (oko 1498. godine) – istovjetno papino imenovanje nakon govora Tome Nigera uslijedilo je tek u prosincu 1519. godine
Međutim treba istaknuti kako je papa hrvatske krajeve nazvao 'predziđem kršćanstva' tek nakon što je ban Petar Berislavić u Rim poslao svoga tajnika, vikara Vesprimske biskupije i redovnika Tomu Nigera iz Splita. Naime, taj je diplomat, humanist i pisac 12. prosinca 1519. na konzistoriju pred kardinalima iznio teško stanje u kojem su se našle tadašnja Hrvatska i Ugarska pred navalom Osmanlija. Tomine riječi doista su dirnule kardinale i samoga papu koji je u svom pismu istoga dana Hrvatsku opisao kao 'Antemurale Christianitatis'.
Portret diplomata i prelata Tome Nigera (latiniziranog prezimena kojeg je hrvatski oblik: Crnić, Crnota, Črne) u samostanu Sv. Ante na Poljudu (djelo L. Lotta iz 1527.); Biskupski Nigerov grb na njegovoj nadgrobnoj ploči u istom samostanu, kako ga donosi D. S. Karaman u svom Splitskom grbovniku (dolje desno); Isti kameni grb nastao 1519.-1525. i odgovarajući Karamanov crtež
Papa Lav X. je tada Tomu Nigera imenovao svojim legatom kod europskih vladara, a 11. siječnja 1520. i biskupom Skradina, kojeg su već 1522. zauzele Osmanlije. Niger je tada nastavio sa svojim diplomatskim misijama 'suprotiva Turcima': na dvoru Karla V. Habsburškog u Bruxellesu, 1522. godine u Poljskoj i Češkoj, dok je 1524. postao trogirskim biskupom. No već iduće godine odrekao se te časti i povukao u samostan na Poljudu, gdje je nakon 1531. umro. Tako je ovaj Splićanin ostao zaslužan što je i rimski papa Hrvatsku označio tom slavnom sintagmom!
Suvremeni ilustrativni murali s motivom Hrvatske kao 'predziđa kršćanstva' u Splitu (gradski kotari Pujanke i Visoka) i djelo Ferde Quiquereza 'Antemurale Christianitatis' iz 1892. na kojem je Hrvatska personificirana kao odvažna žena sa štitom šahiranog uzorka u srazu s Osmanlijama
Što je najznačajniji uskočki 'trag' u hajdučkom Splitu?
Tako smo došli i do trećeg povijesnog trenutka koji Split povezuje s hrvatskim grbovima – legendarnog otpora osmanlijskim osvajačima kojeg su u okolici Splita predvodili kliški uskoci, potom i njihovi nasljednici hajduci – upravo u vrijeme kada je Hrvatska stjecala naslov 'Antemurale Christianitatis'!
Kao što je poznato stoljeća burne prošlosti označila su i nastanak imena najpoznatijeg splitskog športskog kluba – 'Hajduka'. Naime, priča se kako su oduševljeni splitski studenti koji su namjeravali osnovati nogometni klub u ured profesora Barača utrčali naglo i nepozvano poput hajduka (što je bio naziv za odmetnika u zemljama Osmanlijskog Carstva), pa im je Josip Barač i predložio takvo ime, iako se razmišljalo i o drugim nazivima: 'Mosor', 'Marjan', 'Borac', 'Velebit' – ali i 'Uskok'.
Povijesna postrojba 'Kliški uskoci' prilikom tradicionalnog mimohoda na blagdan Svijećnice (Gospa Kandelora) u Splitu (početkom mjeseca veljače), od Ulice kralja Tomislava do Dobrića
No naziv 'Uskok' umjesto najpoznatijeg splitskog od 1930. pa sve do danas (s iznimkom 1949. kada se nazivao 'Mladost') nosi najpoznatiji kliški nogometni klub, koji je osnovan u predjelu Donja Rupotina, upravo ondje gdje se nalazio izvor vode vrlo bitan za opskrbu 'pravih' kliških uskoka, koji su prije pola tisućljeća pod zapovjedništvom svoga kapetana Petra Kružića branili Klis od Turaka. Nažalost, njegovom pogibijom 12. ožujka 1537. u Solinu i turskim zauzimanjem spomenutog izvora vode kliška posada se predala!
'Zavjet Petra Kružića 1529.' – djelo hrvatskog slikara Josipa Horvata Međimurca (1904. – 1945.) koje prikazuje proslavljenog uskočkog zapovjednika i njegovu nebesku zaštitnicu; Ikona Bogorodice s Djetetom koju su, prema predaji, uskoci u Klis donijeli iz Bosne, da bi je pred pad kliške tvrđave u ruke Osmanlija prenijeli u Split; Klis tijekom turskog perioda (1537.-1648.) kada je na mjestu kršćanske crkve bila izgrađena džamija
Isti mjesec nakon 111 godina bio je ponovno ključan za sudbinu Klisa. Naime, 30. ožujka 1648. mletačke snage pod zapovjedništvom generala Leonarda Foscola ušle su u oslobođeni Klis, dok su se Osmanlije povukle u unutrašnjost, tako da je sjedište Kliškog sandžaka od tada i formalno bilo u bosanskom Livnu. U međuvremenu, cijelo jedno dugo stoljeće, uskoci su se nastavljali boriti djelujući iz Senja, dok im je nadu u ponovni povratak na Klis davala 'uskočka Gospa' smještena u Splitu!
Današnja crkva Gospe od Dobrića (obnovljena 1987.) izgrađena je u drugoj polovici XIX. st. u neoromaničkom stilu, dok se u njoj na mramornom oltaru iz 1877. i danas nalazi ikona ikona 'uskočke Gospe' ili Gospe Kliške; Pripadnici povijesne postrojbe 'Kliški uskoci' pred crkvom na Dobriću kojoj tradicionalno hodočaste na Gospu Kandeloru u spomen na prijenos ikone iz Klisa u Split 1537. godine; Zastava današnjih 'Kliških uskoka' s grbom Petra Kružića na kojemu je kuna!
Točnije, dok je sudbina Klisa opkoljenog Osmanlijama visjela o niti dragocjena ikona Bogorodice iz kliške tvrđave bila je, kako se smatra početkom veljače 1537. – na Gospu Kandeloru (Svijećnica) – prenesena u sigurniji mletački Split i našla svoje utočište u crkvi na Dobriću, nazvanom tako po izvoru 'dobre' (tj. pitke) vode. Godine 1867. na tom je mjestu izgrađena nova crkva u kojoj se ikona nalazi i danas. Naime, njeno štovanje se toliko ukorijenilo u gradu pod Marjanom da se Splićani nisu htjeli odreći zaštite 'uskočke Gospe' niti po konačnom oslobađanju Klisu od Turaka!
Upravo večeras na drevnoj tvrđavi Klis s početkom u 19 sati po dvanaesti put održat će se povijesni spektakl 'Uskočki boj', tj. rekonstrukcija povijesne bitke između branitelja Klisa – uskoka i osmanlijske vojske 1532., uz uprizorenje opsade, navala, pregovora, osvajanja, obrane, probijanja, pojedinačnih i skupnih borbi mačevima, kopljima, buzdovanima, nadžacima uz tešku paljbu iz topova, pušaka i kubura.
Naime, te je godine početkom mjeseca lipnja sultanov pouzdanik Mlečanin Lodovico Gritti prevarom nakratko uspio zadobiti Klis. Međutim uskočki vođa Petar Kružić već je idući mjesec prilikom posjeta papi Klementu VII. u Rimu od njega dobio novčanu pomoć za obranu te u kolovozu iste godine doplovio iz Ancone s dvije tisuće vojnika kako bi konačno protjerao Grittijeva upravitelja Querinija iz Klisa!
