Pet razloga zašto je važno dijete rano uključiti u sport

Nova školska godina započela je s činjenicom kako je više od 4000 djece u Hrvatskoj dobilo odgodu upisa u prvi razred osnovne škole, a od toga ih je nešto manje od 600 u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Najčešći je razlog psihofizička nezrelost, a velik broj je i onih upisanih po prilagođenom i individualiziranom programu. Osim psihofizičke nespremnosti, stručnjaci ukazuju i na druge probleme poput npr. nerazvijene grafomotorike ili izostanka jezičnih predvještina. Jedan od većih problema je i prevelika izloženost ekranima te premalo kretanja i fizičke aktivnosti.

Jedan od načina kako pomoći djetetu da njegov psihološki i emotivni razvoj prati i onaj kronološki svakako je rano uključivanje u sport. To je bila i tema panel rasprave koja se održala u Teatrinu Gradske knjižnice Solin u organizaciji Knjižnice i Univerzalne sportske škole Sport talent Solin. U raspravi su sudjelovali stručnjaci iz područja kineziologije, logopedije, fizioterapije, psihologije i prava te je svatko od njih iz svog aspekta govorio o utjecaju sporta na motorički, govorni, kognitivni i emocionalni razvoj kao i na pravo svakog djeteta na bavljenje sportom.   
Dijete se od dana rođenja mora kretati kako bi se pravilno razvilo

Martea Konsa, viša fizioterapeutkinja, naglasila je da ako želimo imati dijete koje se normalno razvija ne smijemo preskočiti niti jednu fazu njegova razvoja. Prvo ide baby handling, potom treba pusti dijete da samo sjedne, fazu puzanja se nikako ne smije preskočiti i dijete obavezno treba pustiti da se samo ustane i samo prohoda, bez naše pomoći i bez pomoći raznih pomagala. Dijete treba tjerati na što više kretanja i istraživanja svijeta koji ih okružuje. Kada dijete sazrije za neko organizirano vježbanje, obično u dobi od 3 do 5 godina, ovisi o djetetu, vrijeme je za uključivanje u sport. Nije svaki sport dobar za svakoga, stoga je poželjno da dijete u početku prođe kroz bazične sportske aktivnosti gdje će se utvrditi koji sportovi mu više odgovaraju i u tom ih smjeru kasnije poticati.  

Kroz sportsku aktivnost dijete razvija i govor

Ana Viđak, mag. logopedinja kazala je kako iznimno važno uključiti djecu u sport, a pogotovo onu koja imaju određene poteškoće u govoru. Sama produkcija govora podrazumijeva pomicanje i kontroliranje mišića lica, obraza, samih usana, jezika. Potom, bavljenje sportom ima utjecaj na oblikovanje djetetovog prsnog koša s obzirom da se bavljenjem tjelesnom aktivnošću povećava i potreba za disanjem.
Jedan od razvojnih poremećaja je dispraksija koja je neurološki poremećaj koji utječe na koordinaciju pokreta, odnosno sposobnost planiranja pokreta, a u tom slučaju sport značajno pomaže. Ne treba zanemariti ni jezični razvoj koji se potiče bavljenjem sportskim aktivnostima. Djeca šire vokabular, slijede višestruke naloge, bruse vještine jezične proizvodnje u dogovorima, raspravama i dijeljenju interesa i potreba.

Kroz sport dijete razvija svoje socijalne vještine, postaje samostalnije, uči se empatiji, fair playu i raste mu samopouzdanje

Milena Vitez Janjić, mag. psihologije, kazala je kako organizirana sportska aktivnost pozitivno utječe i na kognitivne sposobnosti i na konativne osobine djeteta jer sportska aktivnost osigurava tjelesni razvoj kod djece, razvija funkcionalne, mentalne i motoričke sposobnosti. Pozitivno djeluju na emocije i psihološku aktivnost, emocionalnu uravnoteženost i sposobnost rasuđivanja u uvjetima stresa. Dijete kroz sportsku aktivnost uči kako je to biti i pobjednik i gubitnik, uči kako podnijeti kritiku, kako pohvalu, uči se ustrajnosti, poštivanju pravila, poštivanju starijih, poštivanju protivnika, fair playu i kako se trud i rad u sportu cijene i nagrađuju.

Svako dijete ima pravo na sportsku aktivnost

Važnost ranog uključivanja u sport prepoznala je i država koja je napokon zakonom omogućila zapošljavanje kineziologa u vrtićke sustave. Kako nam je kazala Marija Radonić, pravnica kaštelanskog vrtića, njen vrtić je to pravo iskoristio i prvi rezultati već su mjerljivi, evidentirana su značajna poboljšanja motoričkog razvoja djece, a radi se o samo dva sata organizirane tjelovježbe tjedno. Roditelji bi svakako trebali djeci osigurati bavljenje organiziranom sportskom aktivnošću, pogotovo u današnje vrijeme prevelike digitalizacije i izloženosti ekranima, ali mnogi nisu u mogućnosti izdvojiti potreban novac za članarinu u sportskim klubovima, stoga je ovim je potezom kaštelanskih vlasti i djeci slabijeg imovinskog statusa osigurana nasušna potreba za bavljenje sportom. Ono što je također dobro je činjenica da mnogi sportski klubovi pokazuju poseban senzibilitet za djecu slabijeg imovinskog statusa ili bez adekvatne roditeljske skrbi i omogućuju im besplatno članstvo u klubu te treba istaknuti kako djeci slabijeg imovinskog statusa te troškove preko Hrvatskog zavoda za socijalni rad podmiruje država.

Kineziologija kao znanost kaže da kretanje nije izbor nego osnovni preduvjet zdravlja

U 21. stoljeću hipokinezija, odnosno, premala količina kretanja, uzela je maha i predstavlja siguran preduvjet za razvoj većine bolesti, a kad tome pridodamo kako su nam djeca na visokom 3. mjestu po pretilosti u Europi, zvoni na paniku.

Marko Erceg, profesor na Kineziološkom fakultetu u Splitu, upozorio je na nekoliko problema koje prate suvremene trendove. Roditelji koji su svjesni potrebe ranog uključivanja djece u sport nisu problem jer oni znaju kako su za njihovu djecu bazični sportovi i univerzalne sportske škole najbolji izbor i poziva sve roditelje da obavezno uključe svoju djecu u takvu organiziranu sportsku aktivnost jer alarm za uzbunu je namješten na pet do dvanaest.
S druge strane, problem su roditelji koji te činjenice ne žele prihvatiti i žele da njihovo dijete već s 3-4 godina bude najbolje, najčešće, u nogometu ili nekom drugom sportu kojeg izaberu. Marko je doktor nogometa, njegov je predmet na fakultetu nogomet, ali smatra kako prerana specijalizacija, narušava prirodan razvoj djeteta koje se za većinu sportova može specijalizirati u znatno kasnijim godinama, kada razvoj djeteta determinira njegove fiziološke i motoričke sposobnosti.   

Zaključak ove panel rasprave bio bi vrlo jednostavan – dragi roditelji, izbijte svojoj djeci mobitele iz ruke i uključite ih u neki od bazičnih sportova ili programe univerzalnih sportskih škola, nemojte inzistirati na ranoj specijalizaciji, dopustite trenerima da rade svoj posao i dajte svojoj djeci prostora da uživaju u sportskoj aktivnosti jer jedino tako imat ćemo zdravu i normalnu djecu koja će naučiti koliko im je važna sportska aktivnost, a ostat će im vremena i za ostale obveze i za virtualni svijet za kojeg također ne smiju biti uskraćeni.