DA TI SRCE PUKNE: 'Naš navijač je teško bolestan i želi da ga sahrane u toj majici'

Priča je krenula od Poljuda, gdje su se svi rastrčali kako bi potpisali jednu majicu na kojoj piše 'Hajduk nije samo vječan, on je NEUNIŠTIV'. Majicu su donijeli navijači, a na naš usputni upit o čemu se radi, dobili smo odgovor...

- Naš navijač je teško bolestan i želi da ga sahrane u toj majici.

Tragom ove konstatacije stigli smo do Siska. Tamo živi gospodin Ivan Čubelić, danas 81-godišnjak, veliki navijač Hajduka i osnivač DPH Sisak. Suočen je s teškom dijagnozom, rakom pluća. Ne može se operirati ni primiti kemoterapiju, a svaki sljedeći mjesec života njegova je nova pobjeda.

S obzirom na to da je situacija više nego osjetljiva, najprije smo obavili razgovor s njegovim sinom Marijom. On nam je u startu olakšao cijelu priču. Njegov otac jest u teškom stanju, više ne može ni hodati, ali razgovor o Hajduku vrati ga u najljepše dane i unijet će mu bar malo radosti u okrutnu sadašnjost.

Nazvali smo u dogovoreno vrijeme i odmah se uvjerili koliko šjor Ivan živi Hajduk...

- Za Hajduk navijam srcem i dušom i bit ću uz njega do zadnjeg trzaja. Puno se u mene nakupilo godina uz klub, bio sam tada tek 11-godišnji dječak, ali se jako dobro sjećam velike sreće u našoj obitelji 1950. godine kada je Božo Broketa zabio gol Crvenoj zvezdi za pobjedu od 2:1 i prvenstvo bez poraza - prisjetio se svojih školskih dana.

Njegova obitelj je podrijetlom iz Dobranja, ali on je 1939. godine rođen u Sisku. Njegov otac je 11 godina živio u Argentini, a onda je po povratku otišao posjetiti kuma u Sisak. Tamo je vidio bogat kraj s mnogo plodne zemlje i odlučio s familijom napustiti dalmatinski krš.

- Došle su ovdje još i familije Vuletić, Lerotić, Milardović. Stvorilo se lijepo dalmatinsko selo, a 90 posto je navijača Hajduka. Ja sam svoj radni vijek proveo u Željezari Sisak, gdje sam bio strojobravar, a Hajduka sam prvi put uživo gledao 1957. godine - prisjetio se gospodin Čubelić, koji se 1991. godine kao dragovoljac uključio u obranu Hrvatske. Pet godina je bio hrvatski branitelj, sudionik je Oluje, te 40-postotni invalid Domovinskog rata.

Svo to vrijeme je Hajduk bio nezaobilazan dio njegova života...

- Meni je Hajduk uvijek na prvom mjestu. Nije nekad bilo lako dolaziti na utakmice iz Siska, ima tu puta, a mora se nešto i pojesti, no svejedno sam gledao 'bijele' na utakmicama diljem bivše države. U Zagrebu niti jednu nisam propuštao, a najveća trauma mi je utakmica Hajduk - HSV 3:2. Kada me pitate o najljepšoj pobjedi koju sam uživo gledao na Poljudu, onda je to ta, a nismo prošli dalje. Ubilo me to ispadanje, a istodobno sam bio ponosan kako smo srčano odigrali do zadnje sekunde.

O počecima Društva prijatelja Hajduka iz Siska kaže:

- Pokojni Ante Vuletić, Ante Mistrić, obojica veliki ljudi, te moja malenkost, osnovali smo DPH u prostoru Rafinerije Sisak. Davali smo godišnje 30-ak tadašnjih dinara za održavanje. Onda je došlo do problema jer tadašnjem SUP-u takva vrsta društva nije bila po volji, a nama je uslijedila vojska pa uskoro i ženidba. Ozbiljno i organizirano Društvo navijača Hajduka je krenulo 1966. godine. Sisak je bio financijski jak grad, organizirali smo godišnja druženja, imali bogate tombole, tako da je društvo opstalo, a s vremenom se još i razvijalo.

Današnji predsjednik DPH Sisak je Igor Kraguljac. On je i reagirao kad je čuo posljednju želju gospodina Čubelića, te preko svojih splitskih prijatelja organizirao da mu se dostavi majica.

Šjor Ivan je ponosan na nove generacije:

- Oni to rade još bolje i organiziranije. Ponosan sam na svaku našu 'Bilu noć' u Sisku, s koje se doniraju sredstva u humanitarne svrhe, posebno za djecu s posebnim potrebama. Drago nam je kad nas posjete iz Splita, zadnji je kod nas bio i donio darove Vlatko Đolonga, kojega je dirnulo 40-minutno druženje s djecom, koju je taj znak pažnje obradovao. Također se redovito organiziraju i darivanja krvi. Hajduk može biti ponosan kakve navijače ima ovdje u Sisku, a to je tradicija koje će se nastaviti i nakon što ja odem...

Zastali smo na nekoliko sekundi pa opet prebacili temu. Sjetio se svojih hajdučkih druženja i susreta s Tomislavom Ivićem, Stankom Poklepovićem… Volio je Ivicu Hlevnjaka Buklu, pamti prvu utakmicu Pere Nadoveze na Starom placu jer je gledao uživo, a prije par dana je popričao s Ivanom Gudeljem, čiji ga je poziv obradovao. Razvilo se tijekom godina mnogo hajdučkih poznanstava, šjor Ivan biranim riječima izgovara svako ime nekoga od igrača i trenera Hajduka.

Nakon što smo otkrili zašto je baš majica s velikim natpisom 'NEUNIŠTIV' prošetala Hajdukovom svlačionicom, komodno možemo konstatirati da Hajduk živi i živjet će vječno sve dok je ovakvih navijača. Oni nisu lica s naslovnica, niti zvijezde poput igrača ili trenera, ali srcem i dušom dišu za klub, a na kraju odlaze 'umotani u bilo'...