Što se tiče utakmice Hajduka i Lokomotive, sve što sam mislio, objavio sam odmah nakon utakmice. Ali ovaj susret dobio je i treće poluvrijeme koje je kulminiralo audiosnimkom u kojoj sudac Ivan Bebek vrijeđa mene, a potom i loše govori u kontekstu Hajduka.
Na ovaj prvi dio se ne bih ni osvrtao. Novinarstvo je takvo zanimanje, sve nepopularnije, a komentar koji izađe odmah nakon utakmice izuzetno je pogodna platforma za 'ispuhat se' na društvenim mrežama. S vremenom sam navikao na raznorazne uvrede, što ne znači da Bebekov slučaj neće dobiti sudski epilog. Dapače.
Ono drugo je puno bitnije - priča u kontekstu Hajduka. Na snimci se čuje:
- Ako ćemo mi ići tako da ćemo zadovoljiti Hajduk i navijački puk Hajdukov, pa da onda oni ne bi mijaukali, onda je najbolje da utakmicu na Poljudu krenemo s 2:0 i da onda možemo normalno suditi. To mi je degutantno...
Zadnja rečenica audiozapisa glasi:
- Tko god je malo duže u nogometu, već je navikao na iste scenarije iz kuhinje dole. Nemam se snage više ni živcirati, da ti budem iskren.
Kako govori - tako i sudi. Potcjenjivački. Takav pristup i pogreške na štetu 'bijelih' kroz protekle godine doveli su do toga da je splitska publika iziritirana već u trenutku kada ga se delegira za Hajdukovu utakmicu. Nije do skandiranja s tribina došlo zbog teksta na Dalmatinskom portalu, nego odmah u trenutku kada je umjesto kaznenog udarca pokazao Livaji žuti karton zbog prigovora. Napisao sam već, tako ružno Poljud nikad niti jednom sucu nije skandirao, a smatram da i neće.
Ovom snimkom je Bebek prevenirao najgori mogući scenarij, a to je da upravo on bude u glavnoj ulozi u nekom budućem derbiju koji će odlučivati o prvaku. Navijačima na Poljudu ne da je fitilj sve kraći, nego ga gotovo i nema, a zadnje što Hajduku treba je da se u sezoni u kojoj je puno uloženo, u Livaju, Krovinovića, Kalinića i sva ostala pojačanja, dogodi nešto što bi fokus s terena skrenulo na kazne, žalbe i sve ono što 'bijelima' u ovom trenutku nikako ne odgovara.
Ali paše im da je ovo protiv Lokomotive bio Bebekov oproštaj s Poljudom. Jer iritira već sam dolazak jednog od simbola frustracije Hajdukove nemoći. A pogotovo njegova naknadna reakcija.
Za kraj evo i jedne zanimljivosti, s obzirom da Bebek kaže i da sam bio oslobođen tjelesnog. U svojih šest godina suđenja velikog nogometa, početkom devedesetih, položio sam neke ispite, među ostalim i onoga za Regionalnog suca. Diplomu je potpisao Veselko Bebek - Ivanov otac.
S ovom rečenicom zaključujem priču o Bebeku. Kraj. Adio i nikad više.