Hajduk je prvenstvo završio porazom na Rujevici, Rijeka je pobijedila sa 3:1 i ostat će zapisano kako su 'bijeli' u prvenstvenoj sezoni 2017/18 osvojili treće mjesto. Ponovimo još jednom, Hajduk nije bio niti drugi još od sezone 2011/12, a svi skupa smo nekako vjerovali da će baš ovo prvenstvo donijeti bitan pomak, no on se nije dogodio. Dapače, 'bijeli' su na kraju osvojili tri boda manje nego u prošloj sezoni.
Prvih 36 minuta utakmice protiv Rijeke izgledalo je kao nastavak onog očaja iz prošlog susreta kontra Osijeka. Hajduk nije odigrao niti jednu suvislu akciju, bio je bez upućenog udarca prema vratima, a na semaforu je svjetlilo - 2:0 za Riječane. Domaćine je u vodstvo doveo Čolak, neobičnim golom s prve stative, gdje je loptom prebacio Stipicu (je li mogao više skočiti?), dok je drugi pogodak stigao nakon što je Acosty 'slomio kičmu' Lopezu pa opalio, a lopta se od Savvasa odbila do strijelca Pavičića.
U kakvoj je formi Lopez, to njegovo isključenje ne mora biti ni hendikep za finale Kupa, očekuje se povratak u momčad kapetana Nižića, a Savvas ili Ismajli nisu ništa lošiji od Španjolca koji zna igrati, ali mu je nedostatak brzine veliki hendikep. No, vratimo se utakmici...
Od prvog udarca Gyurcsa u 38. minuti Hajduk je uspostavio ravnotežu, a potom u nastavku bio bolji protivnik. Ovdje moramo reći da je u prvom dijelu jako loše igrao Filip, igrač koji je zimus, po dolasku iz Dinama Bukurešt, potpisao na tri i pol godine. Za sada nije pokazao baš ništa, a umjesto njega je na lijevu stranu ušao Mario Tičinović koji je odigrao svoje najbolje poluvrijeme od povratka u Hajduk. Tić je i kao mlada nada ordinirao po lijevoj strani, a ono što je ranije odigrao na desnoj strani nije bilo na razini ove partije s Rujevice. Tako probuđeni Hajduk je nakon dodavanja Juranovića za Saida (pogodio je iz teške pozicije) smanjio na 2:1 i sve do kraja, čak i nakon isključenja Lopeza, je sve bilo otvoreno, Rijeka nije ništa napravila, niti stvorila ozbiljnije prilike sve do gola u šestoj minuti nadoknade.
Priču prvenstva možemo zaključiti konstatacijom kako je treće mjesto razočaravajuće i nije napravljen nikakav iskorak, obećavan prije dvije godine. Za zaključak sezone pričekat ćemo finale Kupa u Vinkovcima jer i rezultat je vječan, a da je tome tako uvjerili smo se još jednom sinoć na promociji knjige 'Kup je naš', gdje su u emotivnom ozračju posebno evocirane uspomene na osvajanje Kupa iz 1987. godine. Svi skupa smo još jednom zapljeskali Rambu Varvodiću na nezaboravnim obranama jedanaesteraca.
To natjecanje nikako ne treba potcjenjivati, nije li Baka Slišković postigao gol iz kornera upravo Crvenoj zvezdi u prvoj utakmici finala Kupa i je li pehar Kupa maršala Tita trajno ostao na Poljudu baš zbog junačke pobjede usred Beograda 1991. godine? Ti rezultati su vječni, jednako kao i sjećanje na Doktora Baku i Bokšićev majstorski gol Zvezdi u nezaboravnom finalu.
Zato ćemo sezonu odjaviti tek nakon Vinkovaca i finala s Dinamom. Hajduk je nizom gostujućih pobjeda u ovom natjecanju stigao do završnice i ostaje nam još vjerovati, nadati se, da će ova momčad u zadnjih 90 minuta odigrati najbolju utakmicu sezone.