INTERVJU Lukša Jakobušić: Moji razlozi za odlazak iz Hajduka

Lukša Jakobušić više nije dopredsjednik Hajduka. Vijest je objavljena jučer uz šturo objašnjenje 'iz osobnih razloga'. Kontaktirali smo ga danas, kad on više ne obnaša nikakvu funkciju na Poljudu...

- Ovo mi je prvi razgovor uopće na temu Hajduka. Imao sam tijekom boravka na Poljudu dvije presice, a niti jedan intervju, što zapravo nije moj način komunikacije, ali sam se prilagodio Hajdukovu načinu komuniciranja - dobili smo Jakobušića u Dubrovniku.

Kako to da nam sada niste poklopili slušalicu? Jasno je da nas zanimaju razlozi odlaska...

- Baš zato... Možda je ipak potrebno objasniti da su razlozi drugačiji nego što se danas predstavlja. Uglavnom, nisam otišao zato što je gospodin Damir Burić ostao trener. Moglo je doći i do smjene Burića, ja bih svejedno otišao.

Nego? Jeste li možda pri dolasku u Hajduk očekivali nešto drugo u odnosu na ono što će se izdogađati?

- Okidač su uistinu bili privatni razlozi, a na drugi dio pitanja ću odgovoriti - očekivanje je majka svih zajeba. No, na kraju ne mogu biti razočaran kad sam imao privilegiju raditi u Hajduku. Iza mene je šest mjeseci vrhunskog iskustva.

Zanima nas nakon svega i Vaše mišljenje o Brbiću…

- Znao sam da smo različiti, ali smo savršeno funkcionirali kao tandem. Marin nije tašt, otvoren je za suradnju, a zahvalan sam mu i jer je imao razumijevanja za moj odlazak. Složio bih se sa svima koji smatraju da je funkcija predsjednika Hajduka druga najteža u državi. Čast političarima, ali Hajduk kao niti jedna druga organizacija utječe na raspoloženje ljudi. To mu daje posebnu težinu. Lako je meni bilo biti drugi, bez obzira što pasiva nije moj modus operandi. Želim još jednom zahvaliti predsjedniku.

Vaš je odnos, dakle, bio idiličan. Bilo je razmišljanja i da ste vi rođeni lider, a on operativac, odnosno da vam bolje pašu obrnute uloge...

- Karakterno ja možda nisam za Hajduk. Kao prvi čovjek kluba mislim da bih nakon sedam dana 'poginuo' jer sam stalno na granici, a Marin je garancija stabilnosti.

Vratimo se malo na početak, bilo je dosta negodovanja još nakon što je objavljen videosnimak s utakmice Varaždin - Šibenik, gdje vas je zagrlio oduševljeni Zlatko Dalić.

- Po načinu na koji je to prikazano i ja bih sam sebi stisnuo dislike. Imao sam barem pet dobrih razloga da budem tamo, a izbornik Dalić je inzistirao da sjednem pored njega. I to mi je bila čast. A kad me presretan krenuo zagrliti, što sam trebao? Odgurnuti ga? Ali, zar Hajduk ne bi trebao graditi odnose? Isključuje li suradnja s Varteksom druge klubove? Zašto ne bismo imali dobar odnos s jednima i drugima? Objava te snimke treći dan po mom imenovanju mi je pomogla da shvatim gdje sam došao. Nakon te objave na Dalmatinskom portalu sam prestao čitati sve komentare. Možda sam već u ponedjeljak trebao i otići iz Hajduka, tu sam napravio kompromis. Nitko od čelnika Hajduka se nema potrebe pravdati što je sjedio s hrvatskim izbornikom Dalićem.

Nastavili ste ipak dalje...

- Nastavio sam, bez obzira na te paranoje. Hajduku sam dao svo svoje vrijeme, familiju sam potpuno zapostavio. Uistinu sam vjerovao da možemo puno dobroga napraviti, a otišao kad sam shvatio da predsjedniku Brbiću više ne mogu dati sebe u onoj mjeri koja je potrebna na mojoj funkciji.

Kad već spominjemo Dalića, ajmo i do utakmice Hrvatska - Mađarska. Bili ste na Poljudu.

- Išao sam na Istok u privatnom aranžmanu. Odluka Hajduka je bila da ne idemo u ložu, a i sam sam smatrao da mi tamo nije mjesto. No, ja sam bio i u Rusiji, volim pogledati reprezentaciju i nitko mi neće određivati koju ću utakmicu gledati. Inače, nisam za ovakav HNS, ali smatram da Hajduk mora biti i prisutan i aktivan u institucijama i tako se boriti za svoje interese.

Spomenuli ste da karakterno možda niste za Hajduk. Vi ste jedini još u rujnu glasno govorili o duploj kruni...

- Od dolaska u Hajduk mi samo govore što ne smijem raditi i s kim se ne bih trebao sastati, a moj način rada je drugačiji. Pa što ima veze ako najavljujem trofeje i imam velika očekivanja? Ja i danas mislim da ova momčad ima potencijal za prvo mjesto. No, prihvatit ću i svoj dio odgovornosti za ispadanje iz Kupa.

Dojam je da vas je ta Gorica baš potresla...

- Naš poraz je što su se igrači išli postrojiti pred tribinu s navijačima. Nisu ih oni zvali, a ovi su išli tamo jer ih se boje, a nema većeg poraza nego kad se igrači boje vlastitih navijača. To je pravi poraz kluba, a znate što je naša pobjeda?

Što?

- Nitko ne priča o financijama i drugim ključnim stvarima. Brzo smo zaboravili vremena kada je tema bio opstanak kluba, u čemu su velike predsjednikove zasluge. Danas je Hajduk stabilan, govori se isključivo o igri, igračima, šansama. Eto, to je pobjeda ove Uprave. Treba štititi instituciju predsjednika Hajduka, ne može svak pljucati po predsjedniku jer tako pljuca i po sebi. Imamo fenomenalan Nadzorni odbor koji u potpunosti razumije svoju ulogu, a s druge strane klub izgleda pasivno i šamara ga tko god stigne. Kažem, osobno nisam tip koji odustaje, ali osjetio sam da više ne bih bio dobar djelatnik za Hajduk i suradnik predsjedniku.

Kažu da je ideal vječan, a rezultat prolazan, kako vi to komentirate?

- Kad iz sporta izbacite natjecanje i rezultat, ubili ste suštinu sporta. Nama je rezultat trebao kako bi držao dobru atmosferu za sve druge projekte. Došli smo blizu realizacije Kampa, što je puno važnije od jedne utakmice, ali sve to ostaje u sjeni rezultata. A najveća prepreka rezultatu su mentalitet straha i prosječnosti s jedne strane i lako promjenjiva klima oko kluba s druge. Mentalitet u kojem se bojimo onog najbližeg do sebe, onog tko bi ti trebao biti suborac. Klima koja se temelji na nedostatku izravnog razgovora u kojem se možemo pogledati u oči, pa ćemo lakše razumjeti i podržati jedni druge.

Ajmo ovdje konkretno: je li vam se ikad itko od pripadnika Torcide, vodstva udruge Naš Hajduk ili netko treći miješao u rad?

- U šest mjeseci baš nitko. Niti od navijačkih struktura, a ni nitko od menadžera ni političara nije vršio pritisak. Nitko nikad nije niti nazvao. I rekao sam već, pobjeda je ovog Hajduka što se priča samo o tome kako momčad igra. Ali to je nešto drugo. Ljudi lako zaboravljaju.

Jeste li na kraju Vi bili za odlazak ili ostanak Burića?

- Ja imam mišljenje o svemu, ali rekao sam ga tamo gdje trebam reći - predsjedniku. Kažem, razlog zašto sam toliko dugo ostao su on i NO. Već danas sam ja nebitan. Nakon perioda u kojemu sam davao cijelog sebe, nisam želio postati Hajduku teret, a klubu želim da bude moćan i da ga više poštuju. A da bi Hajduk bio moćan - treba mu i rezultat. Predsjedniku zahvaljujem na svemu, bilo je ovo za mene ponosnih šest mjeseci, a sve loše što se događalo preuzimam na sebe.

Kako vidite budućnost Hajduka?

- Ako Hajduk dobije sve utakmice do kraja - postat će prvak. Nema bolje stvari nego kada je sve do tebe. Nama Dinamo uopće ne bi trebao biti problem, nego dodatan motiv. Fali nam rezultat da ljudi počnu vjerovati u Upravu, model, sve ljude u klubu... U Hajduka si uvijek pod stresom, ali ako ideš prema vrhu to je dodatno opterećenje. Tu mora doći do pucanja, otpadanja. Eto, možda sam i ja otpao na tom putu...  Ali vjera u sebe je ključan preduvjet uspjeha u budućnosti. Ako svi zajedno budemo imali vjeru u sebe i vjeru u uspjeh, on će se sigurno i dogoditi.