KO(Š)MENTAR: Hrvatski košarkaški PTSP liječi se ovakvim pobjedama, slavlje protiv Grčke u Pireju bilo bi ravno medalji!

Hrvatska košarkaška reprezentacija stigla je na samo jedan korak od plasmana na Olimpijske Igre u Parizu - za to će izabranicima Josipa Sesara trebati pobjeda protiv Grčke na vrućem gostujućem terenu u Pireju. Nećemo isticati podatak kako je hrvatska košarkaška reprezentacija u posljednjih 25 godina samo dva puta bila dio olimpijskog turnira, a od osvojene bronce na Svjetskom prvenstvu u Kanadi 1994. godine, samo su još dva puta najbolji hrvatski košarkaši igrali na tom natjecanju.

Priča je to za duboku i široku analizu, ali stavit ćemo sve navedeno tek u kontekst nedjeljnog dvoboja - udarni termin od 20 sati, trebat će biti rezerviran za sve ljubitelje sporta - jer ova reprezentacija je svojim igrama, borbenošću i kvalitetom stigla do prilike da u jednoj utakmici odlučuje o odlasku na najveće sportsko natjecanje.

Utakmica protiv Dominikanske Republike bila je pravi vrtuljak, dvoboj kojeg bi i površni poznavatelj hrvatskih košarkaških prilika i svih njenih tragikomičnih poraza, tamo negdje krajem treće četvrtine već prekrižio, jer izabranici Josipa Sesara su u tek 90 sekundi prosuli sve ono što su gradili tijekom prve tri dionice igre. Razigrani Dominikanci su djelovali nepobjedivo - pretvorili su hrvatsku prednost od 10 poena u njihovih +5 i činilo se kako će uslijediti još jedan katastrofičan rasplet, poraz na najprepoznatljiviji hrvatski košarkaški način. Jednom riječju - raspad.

Naturalizirani Amerikanac Jalen Smith stabilizirao je igru, Sesar je posjeo Kapustu i Filipovića na klupu, te mu je prepustio organizaciju igre - ovaj mu je vratio poenima, sigurnošću. Sve ono što je trebalo Zubcu, Šariću i Hezonji, kako bi u završnici pružili onoliko koliko je dovoljno za pobjedu. Činilo se da je ona stigla kada je Hrvatska 30 sekundi prije kraja otišla na sedam poena razlike.

Ono što se nakon toga događalo, potisnut ćemo negdje duboko u sebi - ako će se itko ikada odlučiti doktorirati na temu sportskog PTSP-a, ne postoji bolji primjer od onog što hrvatska košarkaška reprezentacija gotovo pa posljednjih 30 godina pruža svojim navijačima. Pojavile su se opet neke bolne slike tragičnih poraza protiv Turske, nekoliko njih protiv Srbije, Grčke, Slovenije, Rusije... Reći ćemo tek da je Hrvatska preživjela posljednji pokušaj Duartea, koji je tricom mogao odvesti utakmicu u produžetak.

E sad, vratimo se u sadašnji trenutak - momčad Josipa Sesara dva ljeta je radila, 'giljala' da bi došla do ovog meča s Grčkom. Nadali smo se nekakvim pozivnicama, 'wildcardovima' na račun stare slave... Na pretkvalifikacijskom turniru u Turskoj lani, Hrvatska je promarširala s pet pobjeda, uključujući i onu najvažniju u finalu pred 10.000 vatrenih domaćih navijača. Pobjedama protiv Slovenije i Dominikanske Republike proteklih dana, Hrvatska je dobila priliku da još jednim velikim skalpom na gostujućem terenu ode na Olimpijske igre. S druge strane će stajati jedan od najboljih košarkaša današnjice, dvostruki NBA MVP - Giannis Antetokounmpo.

Odlaskom Bogdanovića, Šarić je promoviran u kapetana - postao je lider kakvog je Hrvatska trebala, Hezonja je i na ovom turniru pokazao kako se uspijeva prilagoditi momčadi i baš zbog toga nećemo reći da je dužnik, Zubac je dominantan pod koševima, dok Smith nosi napadački i obrambeni balans momčadi. Epizodne uloge su itekako iskoristili i Filipović i Krušlin i Branković i ostatak društva s klupe...

Oni nemaju više što izgubiti, napravili su sve što su trebali. Čak i više od toga - s obzirom kakva je depresija vladala hrvatskom košarkom u ljeto 2022. Dakle, nedjelja 20 sati, u dvorani Mira i Prijateljstva, pred 12.000 vatrenih grčkih navijača, reprezentacija igra najvažniju utakmicu još od 2016. i bolnog poraza od Srbije u četvrtfinalu OI u Riju. Pobjeda bi bila ravna medalji.