Kakav težak poraz smo sinoć doživjeli. Težak, ali potpuno zaslužen. Osijek je bio bolji, imao plan, znao što želi, čekao i dočekao svoje šanse i iskoristio ih. Što smo imali mi? Jedno veliko ništa. Bolno je bilo gledati ovakvog Hajduka.
Zekić je stari HNL lisac, sve je prošao i sve zna. I točno je predvidio što će se događati na Poljudu. Iskoristio je reprezentativnu pauzu detektirajući probleme u svojoj momčadi, doživio teške poraze na turniru od Vukovara i Širokog Brijega, ali uspio skupiti momčad za sjajnu utakmicu na Poljudu. S druge strane, Hajduk se zatvorio u 'rudnik', kako mi iznutra volimo reći, vjerojatno su treninzi bili zahtjevni i naporni, ali kako je to izgledalo sinoć, bolje da nisu ni trenirali. Imamo zadnje dvije reprezentativne pauze nakon kojih momčad izgleda mrtvo i bezidejno. Zašto je to tako, to je pitanje za onog tko kreira trenažni proces. Mrtvi smo, prazni, nemoćni, pucaju nam mišići, sve loše što nam se moglo dogoditi, sinoć nam se dogodilo. A to ne može biti slučajno.
Zekić je poslao momčad na teren u čvrstom bloku, u nominalnom rasporedu 3-5-2, ali je to u fazi obrane bilo klasičnih 5-4-1, jedan bunker, s kojim je želio ugasiti 'bijele' u početnoj fazi utakmice i čekati svoju šansu iz tranzicije. To se vidjelo već u 9. minuti kad nakon prekida Hajduka, Osijek izlazi u kontru tri na dva, ali Caktaš puca direktno u Lučića. Leko je ostavio načetog Livaju na klupi, vratio se Pukštas, a desni bok zauzeo Sigur.
Iako je Hajduk u prvom dijelu dominirao, obrana je imala puno problema s Mierezom, koji je igrač koji maltretira stopere, ne smiješ mu dopustiti da ti se uvuče u krilo i Šarlija i Elez se nisu dobro pripremili za duel s njim. Može se reći da su u tom direktnom ogledu izgubili, iako su oba iskusni igrači, Mierez je bio dominantan i nadigrao ih.
Drugo poluvrijeme Zekić osjeća da Hajduk igra loše, mijenja igru na četiri u obrani, vidjevši da je Hajduk naprijed jalov, ubacuje Lovrića i Jugovića, pokazuje da želi više od nule koju u tom trenutku ima. I to mu se vraća već nakon 15 sekundi drugog poluvremena. Mierez dobiva jedan zračni duel, u nastavku akcije proigrava Brleka, kojeg ne prati Žaper, Lučić reagira loše i Osijek vodi. U tom trenutku mi je jasno, a vjerujem i svim navijačima Hajduka, da nemamo snage za ovo preokrenuti i da ćemo biti poraženi. Drugi gol je posebna priča, Omerović otresa Krovinovića kao da je pionir, puca u stativu, lopta se odbija od Lučića i završava u golu. Do kraja je bilo pitanje koliko ćemo primiti, može se reći da smo dobro i prošli.
Četiri poraza iz šest utakmica, zvuči grozno. Konkurenti gube, nude se. Da je sve kako treba, imali bismo sedam bodova prednosti i bili debelo prvi. Možda je ružno reći, ali mora se, ova momčad Hajduka jednostavno nema muda za biti šampion. Ali to je pitanje i za Upravu, pogotovo za Mistera nogometa, koji bi trebao izaći iz svoje komforne zone i na neka pitanja odgovoriti. Lijepo je biti influencer, drago mi je da čovjek uživa, ali ovo što se događa je jedna katastrofa, a on je jedan od glavnih krivaca za to. Što je najgore, citirat ću ga, bit će toga još. Mislim na utakmice poput sinoćnje.
Je li vrijeme za smjenu trenera? Pa padale su glave i za manje. Slušam Leku poslije utakmice, kaže bili smo dobri prvo poluvrijeme. Ivane, nismo, bili smo grozni prvo poluvrijeme, a drugo još gori. Čini se da su svi u Hajduku izgubili glavu, reality has left the building.
Mislim da nam treba neka nova marketinška akcija.