Dječak opisao kako je isplanirao i počinio masakr: 'Ponio sam 92 metka, nisam gledao u koga pucam'

Dječak koji je u svibnju prošle godine u Osnovnoj školi 'Vladislav Ribnikar' u Beogradu upucao devetero učenika i domara detaljno je opisao kako je isplanirao i počinio masakr. U istrazi protiv njegova oca V. K. svjedočio je preko videopoziva; pristao je odgovoriti na sva pitanja iako mu je rečeno da kao najbliži srodnik ne mora.

'Ja sam ljevoruk, pucam lijevom rukom. Pištolj sam držao jednom rukom. Nisam namjeravao ubiti sve učenike koji su to jutro bili na satu povijesti, ali sam planirao započeti u razredu u koji idem. Cilj su mi bili učenici sedmog razreda. Uzeo sam 92 metka i imao sam želju iskoristiti svu municiju. Planiranje je trajalo dva ili tri tjedna, a konačnu odluku sam donio tog jutra. Htio sam izvršiti ovaj čin. Pucao sam na učenike', ispričao je pred Visokim javnim tužiteljstvom, piše Blic.

Priznao je da je zločin počinio iz dvaju očevih pištolja koje je pronašao u ormaru. Dva dana prije pokolja oružje je prebacio u svoju sobu. Potvrdio je i da ga je otac vodio u streljanu i bio ponosan na njegovu tehniku i preciznost. Priznao je i da je ideju dobio dok je na YouTubeu gledao dokumentarac na istu temu.

'Ako se dobro sjećam, u 8.02 fotografirao sam oružje u dnevnoj sobi, uzeo sam ruksak, ubacio u njega oružje i krenuo u školu. Planirao sam zakasniti na prvi sat da bi učenici bili u učionicama. Nisam baš zacrtao, ali sam planirao doći pred kraj sata', izjavio je. 

Njegov otac optužen je za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti jer je u razdoblju od godinu dana prije masakra obučavao sina da puca i omogućio mu da gađa mete, puni pištolj, objasnio mu kako da stoji i diše dok puca. Optužnica je podignuta i protiv dječakove majke za neovlašteno držanje municije - jer je njezin DNK nađen na čahuri pored kabineta.

Na pitanje je li točno da je prije zločina napravio spisak s imenima djece odgovorio je potvrdno. Dodao je da je odlučio ubiti vršnjake jer se osjećao da ga ne cijene i da su ga odbacili.

'Htio sam nastaviti s tim svojim činom tako da sam odlučio napisati imena učenika za koje bi mi bilo okej da ih pogodim, ali se spisak produžio na 22 ili 23 imena. Spisak sam odbacio i nisam se vodio po njemu, odnosno da imam neke pojedince. Ne znam točno o čemu sam razmišljao tada, ali sam izbjegavao pucati u neke s kojima sam u dobrim odnosima', izjavio je.

Rekao je da mu nije bilo bitno puca li u dječake ili djevojčice. Otkrio je i da je oklijevao na trenutak.

'Imao sam želju da se obratim majci, da se vratim kući, ali mi je u tom trenutku prišao čuvar i pitao me hoću li ući u učionicu s obzirom na to da su još dvije minute do zvona. Rekao sam mu da ću pričekati, a onda sam bio pod stresom, uspaničio se i vidio ga kao prijetnju', ispričao je.

Bio je, nastavio je, svjestan da je upucao domara i da je pao mrtav, ali nije vidio krv. Hice je potom ispalio u dvije dežurne djevojčice, potom u djevojčicu koja je stajala na hodniku pa je nastavio prema učionici.

'Ne znam zašto sam pucao u tu djecu, nisam ih poznavao. Pucao sam nasumično, nisam se obazirao na koga pucam. Sjećam se da sam ispalio metak u pravcu djevojčice koja je samo stajala, a koju ne poznajem. Kad sam ušao u učionicu, nisam nikog prepoznavao. Znam da je profesorica bila unutra, rečeno mi je da je ranjena. Imao sam još metaka, ne znam zašto sam prestao pucati. Iskočio sam kroz prozor i pozvao policiju. Mislio sam da je ispravno da se predam. Bojao sam se da me netko ne ozljedi ili ubije', objasnio je.

Upitan je i kako se osjeća zbog zločina koji je počinio, odgovorio je da mu je krivo te da je to bio pogrešan potez. Na pitanje kako sad vidi svoju budućnost kratko je uzvratio: 'Nekako drugačije nego normalno, nisam razmišljao.'

U utorak, 8. listopada, dječaka će odvesti u zgradu Specijalnog suda u Beogradu u kojoj će se održati suđenje njegovim roditeljima. Tada će se prvi put naći u istoj prostoriji s ocem, ali i roditeljima ubijene djece koji prisustvuju suđenjima.