Dani Radunice ponovno su sinoć okupili kvart, a za one koji su ovdje odrasli, pučka fešta bila je i prilika da se prisjete kako je nekad bilo. Razgovarali smo s nekoliko stanovnika o tome koliko se Radunica promijenila, što joj nedostaje i ima li nade da se stari duh kvarta vrati.
Barba Baja, jedan od starijih stanovnika Radunice, kaže da je gubitak osjetan iz godine u godinu.
- Iz Radunice je nestalo skoro svega, nove mlade generacije nemaju baš interesa za ovakve fešte, puno je starog svijeta odselilo, sve su apartmani, svijet se mijenja, tako se mijenja i Radunica - kaže Baja.
- Imala je tu dušu, ali to se gubi, jako je malo djece. Nas starijih je ostalo možda pet. Mladi imaju druge interese, nije više onako kako je bilo prije 50 godina. Ali to je normalno, život ide dalje - dodaje Splićanin.
Sofia, koja je stanovnica Radunice preko 30 godina, slično opisuje promjenu, kaže da je danas manje domaćih, a sve više turista.
- Dosta se toga promijenilo, sad ima puno turista, prije smo bili svi domaći. Dani Radunice su bili posjećeniji, bilo je više buke, više galame, puno svijeta, a sad sve manje i manje - navodi Sofia.
- Mi smo bili zainteresiraniji, mi kao Dalmatinci, sad se gubi tradicija, a to mi je žao, što se to tako izgubilo u zadnjih 30 godina - poručuje.
Mario se nadovezuje:
- Stara Radunica je nekad bila puna Splićana, pravih, fetivih, i bila je puna svijeta, a sada se 'nakotilo' svega i svačega. Vidite koliko ima svijeta, ništa. U moje vrijeme Radunica je bila puna.
Stanovnik Prki je, pak, sve sažeo u jednu rečenicu:
- Stara Radunica je imala sve, nova nema ništa!
Kad je riječ o tome što im je u kvartu bilo najdraže, sugovornici se prije svega prisjećaju druženja na ulici, bez mobitela i s puno smijeha.
- Najdraža uspomena iz kvarta mi je ono zajedničko druženje, kad smo zajedno išli na Bačvice, družili se ovdje na ulici, sad toga više nema - prisjeća se Sofia.
Mario govori o djetinjstvu koje se, kaže, ne može usporediti s današnjim.
- Najdražu uspomenu iz ovog kvarta teško je izdvojiti jer ih ima puno, ali moje djetinjstvo, to mi nitko ne može platiti. Moje djetinjstvo i djetinjstvo današnje djece ne mogu se usporediti. Mi smo se igrali non-stop na ulici sve moguće sportove, a ova današnja djeca gledaju samo u PlayStation - kaže Mario.
Prki dodaje samo kratko, ali jasno:
- Snimite djecu kako voze bicikle, ne možete, jer toga više nema.
Najviše se sugovornici slažu oko jedne stvari, mladi su danas više okrenuti mobitelima i društvenim mrežama nego druženju na ulici, a to mijenja i atmosferu fešte.
- Ne mislim da postoji način da se mladi vrate u Radunicu. Oni su na društvenim mrežama, samo gledaju u mobitel, nema razgovora, nema radosti, zabave, nema plesa na ovakvoj fešti, nitko ne pleše. Ja sam baš malo tužna zbog toga, nemam društvo za plesati - kaže Sofia.
Bivši stanovnik Radunice je malo optimističniji, ali smatra da je sve na samim mladima i njihovim obiteljima.
- Mislim da se Radunica dosta promijenila, većinom su te kuće pretvorene u apartmane i onaj duh Splita polako nestaje, mladi imaju zaista druge interese, ova digitalna revolucija je sve promijenila. Više nema pjesme i ovi Dani Radunice su zadnji pokušaj da se očuva nešto od tog starog duha - govori.
Mislim da povratak mladih Radunici ovisi pretežno o njima, da im se probudi taj duh i da iz roditeljske kuće dobiju ljubav za Radunicu i običaje koji nestaju, da ih i oni prigrle - dodaje.
Bez obzira na to koliko se kvart promijenio, neki običaji ostaju isti, i čini se da je upravo to ono što sve sugovornike svake godine ponovno dovede na fešte.
- Lijep je običaj da se ovdje peku srdele koje se onda dijele, da se popije čaša vina i sluša divna dalmatinska pjesma - zaključuje dugogodišnji stanovnik Radunice.
