Splitski festival započeo je večeri posvećenoj Zdenku Runjiću. 'Nocturno' je otvorio Marko Tolja jednom posebno skladbom, neslužbenom himnom Dalmacije.
Ako je ‘Galeb i ja’ 1975. otvorio veliko poglavlje suradnje Olivera Dragojevića i Zdenka Runjića, 'Skalinada' je samo godinu poslije potvrdila da se rodio o jednom od najvažnijih autorsko-izvođačkih tandema hrvatske glazbe.
Runjić je za 'Skalinadu' napisao i glazbu i tekst, dok je aranžman napravio Stipica Kalogjera. Oliver ju je izveo na Splitskom festivalu 1976., gdje je osvojila prvu nagradu žirija, a Oliver je nagrađen i za interpretaciju.
Pjesma je ubrzo prerasla festivalske okvire. Oliverova službena biografija opisuje je kao 'golemi nacionalni hit', dok je HRT navodi kao pjesmu koja je s vremenom postala svojevrsna neslužbena himna Splita i Dalmacije.
U njezinu središtu je metafora života kao skalinade – uspona i padova. Upravo je u tome njezina jednostavnost i univerzalnost: čovjek ide skalu po skalu, nekad prema gore, nekad prema dolje, ali svaki novi korak nosi novu nadu.
Uz 'Skalinadu' se veže i nevjerojatna anegdota koju je ispričao sam Runjić. Prema toj priči, nogometaš Jadranko Topić, koji je igrao za New York Cosmos, zapjevao ju je nakon treninga. Pjesma je zainteresirala njegove suigrače, među kojima je bio i Pelé. Topić im je preveo riječi, a Runjić je tvrdio da im se toliko svidjela da je postala svojevrsna himna Cosmosa.
Kako je 'Skalinada' zvučala u izvedbi Tolje na punim Prokurativama, poslušajte u videozapisu.
