Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Bankarica iz Imotskog i poticatelji idu u zatvor! Milijune su prebacili na račun tek osnovane firme bez poslovne aktivnosti

Bankarica iz Imotskog i poticatelji idu u zatvor! Milijune su prebacili na račun tek osnovane firme bez poslovne aktivnosti

Moraju solidarno isplatiti štetu

Vrhovni sud potvrdio je nepravomoćnu presudu splitskog Županijskog suda kojom je koncem 2019. godine bivša bankarska službenica PBZ banke u Imotskom Nedjeljka Šuto osuđena na jedinstvenu kaznu od tri i pol godine zatvora zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i krivotvorenja isprave. Potvrđene su kazne i osuđenima za poticanje na zlouporabu, po godinu dana zatvora dobili su Sanja Tomić, direktorica trgovačkog društva Ledelse iz Imotskog te Marijo Todorić, ovlašten za obavljanje poslova.

Šuto je tijekom 2013. bez znanja i suglasnosti 12 klijenata banke na nagovor ostalih okrivljenika raskidala ugovore o oročenom depozitu te novac prebacivala na račun društva Ledelse. Sastavljala je neistinite naloge za raskidanje depozita, prijenos i isplatu, potpisivala se u ime klijenata. Već dio novca u iznosu od tri milijuna kuna ostao je blokiran na računu društva Ledelse u Zagrebačkoj banci, dok je Šuto po otkrivanju afere vratila jednoj klijentici 105 tisuća kuna.

Vrhovni sud izvršio je minimalne korekcije nepravomoćne presude splitskog Županijskog suda. Preciznije je definirano da se Šuto izriče sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti i djelatnosti u vezi s bankarskim poslovima i poslovima raspolaganja novcem u trajanju devet godina dulje od izrečene kazne zatvora, a prihvaćena je i žalba oštećenika Generali osiguranja koja se odnosi na kamate na iznos štete koji je podmiren banci od 2.198.359,11 kuna, što optuženici moraju solidarno podmiriti. Ostatak žalbi je odbijen. 

Šuto je osobno bila na sjednici vijeća na kojoj se raspravljalo o žalbama na nepravomoćnu presudu. Predala je podnesak u kojem navodi da je u vrijeme pojedinih transakcija bila s prijateljicom na godišnjem odmoru u Turskoj, a što nije istakla tijekom suđenja, kao ni u žalbi. Argumenti nisu uvaženi zbog protoka rokova za žalbu, Vrhovni sud je sugerirao da Šuto to može iskoristiti u zahtjevu za obnovu postupka zbog postojanja novih činjenica. 

Šuto je još jednom ponovila da nije počinila kaznena djela za koja je terete, da je njezina uloga ostala nerazjašnjenja, kao i upotreba njezine ID šifre. Tvrdi da nije imala cilj pribaviti protupravnu imovinsku korist i da visina te koristi nikada nije pouzdano utvrđena jer vještakinja nije imala poslovne knjige trgovačkog društva Ledelse. Navela je i kako nije protupravno iskorištavala položaj bankarske službenice jer se na temelju ugovora o radu i upute o bankarskom poslovanju nije bila dužna samostalno brinuti o interesima banke i klijenata pa to nije ni činila. 

Kazala je da je postupala u skladu s potrebama službe i brinula o imovinskim pravima banke i klijenata u okviru ugovora o radu i upute te da ni na koji način nije koristila diskrecijska prava i ovlasti bankarske službenice. Navela je kako djela nije sama mogla počiniti bez drugih u banci, a negirala je i dogovor sa suoptuženicima. Vrhovni sud je konstatirao da Šuto ponavlja obranu, ali bezuspješno. 

'Naime, i prema ocjeni ovog sud, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio na temelju iskaza svjedoka oštećenika klijenata banke te svjedoka djelatnika banke, kao i knjigovodstvenog vještačenja da je optuženica Šuto postupajući upravno na način opisan u izreci presude, počinila kaznena djela za što je osnovano i proglašena krivom. Vještakinja je imala na raspolaganju dokumentaciju banaka, a kao svjedok ispitan je i J. P., koji je vodio knjigovodstvo društva Ledelse i koji je potvrdio da društvo nije imalo nikakvih poslovnih aktivnosti nakon osnivanja. 

Neovisno o tome što grafološkim vještačenjem nije potvrđeno da je optuženica Šuto skriptor potpisa na nalozima za razročenje štednih uloga, svi ti klijenti su potvrdili da nisu potpisali naloge, niti tražili razročenje svojih štednih uloga. Kada se ova okolnost, dovede u vezu s nalazom i mišljenjem vještakinje iz kojeg proizlazi da su sva razročenja napravljena ID šifrom optuženice, pri čemu su bankarske službenice potvrdile da su na povjerenje supotpisivale odobrenja na nalozima te s obranama drugih optuženika koji potvrđuju da je novac na račun trgovačkog društva Ledelse prebacivala upravo Šuto, onda je protivno žalbenim navodima, pravilno i zakonito utvrđeno da je počinila kaznena djela za koja je i proglašena krivom jer je zlorabila povjerenje klijenata i banke otuđujući novac bez njihovog odobrenja u svoj korist i korist trgovačkog društva Ledelse i drugih optuženika, unoseći pri tom u naloge klijenata i računalni sustav neistinite podatke', navodi se u presudi Vrhovnog suda, koji zaključuje da je splitski sud pravilno utvrdio da je Šuto djela obavila na nagovor ostalih optuženika pa su i oni zakonito i osnovani proglašeni krivima za poticanje na zlouporabu.

'Činjenica da su Tomić i Todorić imali koristi od podizanja novca koji je uplaćivan na račun trgovačkog društva Ledelse i s kojeg su podizali novac, pri čemu to društvo nije imalo nikakve poslovne aktivnosti, a račune je imala otvorene u dvije banke te je novac prebacivan s jednog računa na drugi, očito da se prikrije trag novca, jasno dokazuje da su Tomić i Todorić potaknuli Šuto da podiže novac s računa klijenata i prebacuje ga na račun trgovačkog društva Ledelse. 

Pri tom svakako treba imati na umu da je upravo Todorić upoznao optuženicu Tomić sa Šuto, a optuženici Tomić i Todorić u svojim obranama opisuju dogovor s optuženicom Šuto o navodnom pozajmljivanju novca u korist svog trgovačkog društva koje je osnovano tek nakon tog dogovora. Očito se radi o iskonstruiranim obranama o pozajmicama kako bi se opravdalo prebacivanje novca bez znanja klijenata banke', navodi Vrhovni sud. 

Državno odvjetništvo u žalbi je tražilo strože kazne, dok Šuto smatra da joj krivnja nije dokazana pa onda ni ne može biti kažnjena. 

Vrhovni sud zaključio je, pak, da su kazne primjereno odmjerene i da nije bilo zapreke da se iznos novca prebačen s računa klijenata cijeni otegotno. Pravilno je otegotno ocijenjena i okolnost da oštećen veći broj klijenata banke, kao i da je Šuto bezobzirno postupala zlouporabivši povjerenje banke i klijenata. Neke je i osobno poznavala.

Vaša reakcija na temu