Centru za autizam prostor je glavni problem, ali ne i jedini! Djelatnicima se ljeti prekida radni odnos

Među pregršt problema s kojima se suočava Osnovna škola Centar za autizam Split - na koje su nam primarno ukazali roditelji djece koja je pohađaju, o čemu smo ranije izvijestili - ubrajaju se i kontinuirane izmjene djelatnika baš kao i dugogodišnji isprekidan radni odnos dijela njih, odnosno prekid ugovora o radu u nenastavnim mjesecima.

'Nalaze se u apsurdnoj situaciji. Ne dobivaju ugovore o radu na neodređeno vrijeme, već im se radni odnos prekida ljeti te se ponovno zasniva najesen. Određen broj njih radi po tom modelu i po 10-15 godina. Dio ih također ostaje bez posla jer kao nestručna radna snaga nisu prioritet kada se na natječaje prijave, primjerice, edukacijski rehabilitatori… 

Rad u Centru za autizam težak je i zahtjevan, stoga je od velike važnosti da djelatnici imaju iskustva. Kada ga steknu, odlaze drugdje. Paralelno se zapošljavaju oni koji se u najvećem broju slučajeva također neće dugo zadržati. U konačnici su oštećena djeca - uz to što se vežu uz njih, gubi se na kvaliteti kako edukacije tako i rehabilitacije', rekla nam je Marina Vitali, mama djevojčice s autizmom, članica Školskog odbora CZA Split i članica udruge Autizam 365.

Komentirala nam je to i ravnateljica OŠ Centar za autizam Alemka Đivoje. Pojasnila je kako je glavni uzrok navedenom činjenica da je riječ isključivo o takozvanim 'nestručnim zamjenama'. Sukladno Zakonu o radu, ne može im se ponuditi ugovor u trajanju duljem od pet mjeseci, stoga je škola primorana kontinuirano iznova raspisivati natječaje. 

'Ujedno nije fer da im se raskida ugovor o radu s krajem nastavnog perioda s obzirom na to da on ne podrazumijeva kraj zaduženja nastavnika. Po završetku nastave slijede sjednice, ispunjavanje pedagoške dokumentacije, e-dnevnika, evaluacija i tako dalje. Za administrativne obveze potrebna su još barem tri tjedna.

Prethodnih godina dobrovoljno su dolazili kako bi ih obavili premda su već bili van radnog odnosa. Iz tog sam razloga donijela odluku da ih se barem do kraja lipnja zadrži. Imamo djelatnike koji su zbilja izvrsni, puni su volje i ljubavi te su stekli kompetencije za rad s djecom s poteškoćama u razvoju. K tome, kako roditeljima tako je i nama kolegama izuzetno teško kad odu.

Nekoć su se mogli dodatno obrazovati, primjerice na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, čime ne bi više bili 'nestručne zamjene', no ta mogućnost više ne postoji - na to, nažalost, ne mogu utjecati. Radimo po sugestijama Ministarstva znanosti i obrazovanja', rekla nam je Đivoje.

U razgovoru za Dalmatinski portal dotaknula se i ipak goruće problematike za OŠ Centar za autizam. Posrijedi su neadekvatni i nedostatni prostorni kapaciteti.

Naime, Marina Vitali ranije nam je ukazala - što dočaravaju i fotografije koje smo objavili - kako je škola u suterenu, dijelom bez prozora, prokišnjava, kako su vlaga i plijesan u pojedinim prostorijama, kako WC nije prilagođen osobama s invaliditetom… Prema njenim riječima, ne poštuje se ni pedagoški standard od 20 metara kvadratnih - po četvero, petero polaznika s voditeljem i pomoćnikom u nastavi smješteno je u svega 12 kvadrata. Osobito je to alarmantno uzme li se u obzir da je riječ o djeci sa senzornim poteškoćama.

Napomenimo i kako, sukladno propisima, na 10 razrednih obrazovnih skupina treba postojati samostojeća zgrada - Centar za autizam ima ih više od dvostruko. Sedamdeset polaznika u dobi do 21 godinu smješteno je u Rendićevoj ulici u 700 kvadrata, jednoj od dvije glavne lokacije CZA-a Split.

'Prostor nam je vrlo skučen, sretni smo što ga uopće imamo. Zadnjih nekoliko godina praktički smo došli do sasvim popunjenih kapaciteta. Ritam proširenja i dodavanja dodatnih prostorija u istom kvartu ne slijedi ritam povećanja naših potreba. S Gradom Splitom kao osnivačem rješavamo tu situaciju, pri kraju je uređenje prostora u Teslinoj ulici.

Taj će nam prostor pomoći sljedeće školske godine, no i s njim imamo popunjene kapacitete, pa kreiramo razrede kako znamo i umijemo. Trudimo se obuhvatiti svu djecu koja se prijavljuju na upis kao i da im osim obveznog programa organiziramo dodatni Produženi stručni postupak (PSP), ali je svake godine iznova upitan. Moramo se snalaziti posuđivanjem i pregrađivanjem prostora, ali smo već pregradili sve što smo mogli', iznijela je Đivoje.

Mario Negotić, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti, prošli tjedan nam je kazao kako je pronađena parcela na kojoj će se, prema njegovoj najavi, izgraditi nova škola do 2026. Ravnateljica Đivoje očekuje da će Grad Split ponuditi i rješenje do tog trenutka. Naglasila je kako imaju dobru suradnju kao i da je svjesna da nije njegova krivica odugovlačenje s osposobljavanjem prostora u Teslinoj.

Grad Split je, inače, Centar za autizam uzeo pod svoje okrilje jer mu je prijetilo gašenje - prethodno je djelovao pod nadležnošću države, odnosno kao dio zagrebačkog. Kako gradovi, sukladno ovlastima, mogu biti osnivači isključivo vrtića i škola postao je upravo potonje. Tim je modelom u tom trenutku 'spašen', no došlo je do neželjenih posljedica druge vrste, zbog čega dio roditelja zaziva i djelovanje više resornih ministarstava. 

Ilustrirati ih možemo na primjeru logopeda koji su polaznicima - od kojih je velika većina neverbalna - potrebni svakodnevno, a, kako je ovo isključivo škola, angažiran je tek jedan na njih 101. Uz to, roditelji naglašavaju nužnost kontinuirane skrbi - 365 dana u godini. Paralelno, kako Centar za autizam pohađaju i 33 osobe (znatno) starije od 21 godinu, apeliraju da se riješi i njihov status, odnosno da se ispoštuju prava koja su im zakonom zajamčena - uz adekvatan prostor, dodatne aktivnosti prilagođene njihovoj dobi.

Ravnateljica Alemka Đivoje također se referirala na njihove vapaje, složivši se kako je puno nelogičnosti - neprilagođenosti u zakonskom okviru. Stava je kako drugačije treba rasporediti stručne službe u školama specijaliziranim za učenike s teškoćama u razvoju. Preciznije, navela je kako su pedagoške norme identične onima u redovnim školama, a kako su potrebe za logopedima, pedagozima, psiholozima u ovoj višestruke. Ona, pak, čini ono što je u njenoj moći.

'Dugi niz godina dežurali smo između mjesec i mjesec i pol dana tijekom ljetnih praznika kako bismo pokrivali roditelje koji rade ili nemaju status roditelja odgajatelja. Potom su roditelji okupljeni u udruzi Autizam 365 organizirali ljetni kamp te preuzeli cjeloljetno dežurstvo do tjedna prije nastave. I ove će godine, izuzev tog jednog tjedna koji nam je potreban za uređenje centra, a sredstva će osigurati Grad. Za trajnije rješenje treba se pobrinuti država', konstatirala je.