Zahtjevi za povrat imovine oduzete u doba komunističkog režima mogli su se podnijeti do 1997. godine, dakle prije skoro tri desetljeća precizno je popisano što nekadašnji vlasnici potražuju, bilo to osnovano ili ne. Usprkos tome, ogroman broj predmeta do današnjeg dana nije riješen - pa je realno očekivati da će velik broj nekretnina dulje vrijeme provesti čekajući odluku o njima, nego što je zapravo bio oduzet.
Kad kakvom državnom, županijskom ili gradskom činovniku netko spomene da je zemljište ili objekt 'u povratu', kao da ga odalami golemim maljem po glavi: takvi predmeti uglavnom se promptno bacaju negdje na dno ladice i zaboravljaju jer, eto, na njima se ništa ne može napraviti nego čekati.
A čeka se desetljećima, sve teži u beskonačnost.
Nepravda je to prema bivšim vlasnicima, barem onima koji opravdano traže natrag ono što je njihovo i zapeli su u kafkijanskim administrativnim zavrzlamama, ali bogme i prema cijelom nizu gradova i općina kojima nekretnine 'u povratu' stoje na putu izgradnje infrastrukture, cesta, garaža i škola, katkad čak i osnovnog urbanog planiranja.
Potpuno bizarno, sve oko povrata i dalje uglavnom stoji na mjestu.
Jedan takav, ali opet jedinstven slučaj već smo obrađivali u serijalu 'Di je zapelo': radi se o jednoj desetini jedne oduzete, ali odavno isplaćene obiteljske kuće koja stoji točno na trasi nedovršene Zajčeve ulice, vitalne gradske prometnice koja spaja istok i zapad grada. Na dovršetak izgradnje ceste čeka se, evo, skoro pa trideset godina - a nedostaje joj još doslovno trideset metara.
Koji se, pogađate, ne mogu napraviti zbog onog famoznog argumenta da je nekretnina 'u povratu'.
Taj postupak, kao i svi ostali, vodi se u službama Splitsko-dalmatinske županije - i tako je zapravo u skoro cijelom ostatku države: svi gradovi i općine nad glavom imaju svoju županiju u kojoj, kako se čini, vrijeme teče nekim svojim ritmom.
Svi izuzev Grada Zagreba koji zbog svog povlaštenog položaja sam rješava zahtjeve za povrat na svome području.
Kako bilo, oko kuće na trasi Zajčeve ulice nekoć poznate pod nazivom 'Birčić' još 2015. godine doneseno je rješenje u korist Grada Splita, na koje se bivši vlasnici žale pa Ministarstvo pravosuđa vraća predmet na početak. Potom se Grad žali na takvo rješenje Ministarstva, Upravni sud ga odbija, pa se žali i Visokom upravnom sudu na kojemu u ožujku 2021. godine također gubi spor.
Godine 2023. godine sve kreće ispočetka, kada su se sve stranke dogovorile da se imenuje vještak - Ivan Mijanović koji je dobio zadatak utvrditi jesu li bivši vlasnici namireni kada su im u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća dodijeljeni stanovi umjesto ove kuće, je li zemljište na Križinama privedeno svrsi, može li se eventualno vratiti jedan njegov dio i slično.
'Kuća Birčić', je naime, zajedno s okolnim zemljištem oduzeta vlasnicima još 1972. godine i za nju je isplaćeno točno devet desetina naknade, 90 posto. Iz dokumenata se može razabrati da se nije radilo samo o novcu, nego i o drugim nekretninama poput stanova. Preostalih deset posto naknade isplaćeno je, vjerovali ili ne, 2023. godine. No, u samoj kući cijelo vrijeme se nastavilo živjeti premda je ona upisana kao gradsko vlasništvo, a još početkom devedesetih podnesen je zahtjev za povrat oduzete imovine.
I tako je u ožujku prošle godine imenovan vještak, o čemu smo pisali nešto kasnije, a rokovi su bili poprilično jasni: do 30. lipnja on je trebao dostaviti svoj nalaz, a do 30. srpnja trebala je biti održana rasprava o zahtjevu za povrat.
Ali, ali.
'Vještak je u rujnu izvijestio da je potrebno izraditi geodetski elaborat vezan uz oduzete nekretnine. O tome su obaviještene sve stranke u postupku, te su pozvane dostaviti prijedlog radi imenovanja osobe vještaka geodetske struke', odgovor je Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove u Splitsko-dalmatinskoj županiji koji smo dobili u listopadu prošle godine.
Dakle, gospodin vještak je puna tri mjeseca nakon postavljenog roka, bez obzira na požurnice koje su mu slali i iako mu je bila dostavljena geodetska podloga izrađena baš za potrebe ovog postupka, svejedno otkrio da mu treba - geodetski podloga. Pa su prošlo još mjeseci i mjeseci u ovom bizarnom proceduralnom zapletu, neki bi rekli i samovolji vještaka Mijanovića.
Prošlo ih je osam, pa smo se u Splitsko-dalmatinskoj županiji ponovno raspitali gdje je, zaboga, zapelo.
I doznali da su u listopadu prošle godine od podnositelja zahtjeva za povrat zatražili prijedlog vještaka geodeta koji bi izradio dokument iz svog djelokruga rada i dostavio ga vještaku za graditeljstvo, rečenom Mijanoviću.
Mjesec dana kasnije, dakle u studenom, za taj posao imenovan je Mihael Darko Burazin.
'Do današnjeg dana nismo zaprimili tražena vještva, međutim, u travnju ove godine pristupio je imenovani vještak graditeljske struke, Roko Mijanović iz Agencije MIjanović, koji je zatražio i dobio preslike dodatnih isprava koji se nalaze u upravnom spisu, kao što je rješenje o deposesiji predmetnog zemljišta, prijavnih listova, zapisnika s ranijeg očevida i slično, pa je za očekivati da će uskoro i traženo vještvo biti izrađeno i dostavljeno u spis', odgovor je koji smo dobili od županijske pročelnice Anamarije Bralić Silić.
Čitateljima koji su se probili do ovog dijela teksta čestitamo, a onima koji nisu baš najbolje skontali cijelu zavrzlamu pojednostavnit ćemo situaciju: u projektu izgradnje posljednjih trideset metara vitalne gradske ceste cijela godina dana potrošena je u iščekivanju jednog jedinog dokumenta, vještačenja, za koje i dalje ne postoji konkretniji rok od riječi 'uskoro'. A tek nakon toga slijedi odluka o povratu zemljišta, pa mogućnost žalbe na nju, pa eventualno pokretanje sudskog spora, pa čekanje presude, pa mogućnost žalbe na tu presudu i - kao u što se ovdje već dogodilo - možda čak i vraćanje cijelog postupka na sami početak.
'Čim zaprimimo vještvo, bit će odmah nastavljen započeti upravni postupak, odnosno održana rasprava, a ukoliko ne bude i dodanih prijedloga odnosno dokaza, zaključit će se raspravljanje i donijeti meritorna odluka', objasnili su nam u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Zajčeva ulica u međuvremenu služi za pristup umirovljeničkom domu, stambenim objektima, bolničkom helidromu i franjevačkom klerikatu - no i dalje je uglavnom poznata kao jedno od najvećih gradskih ilegalnih parkirališta. Tko se probije do njenog najistočnijeg dijela završit će u potoku, premda postoji jedan maleni i uski batrljak na tih posljednjih trideset metara.
No on je namijenjen zbilja najhrabrijim vozačima.
DATUMI KOJE ĆEMO PRATITI:
- 'uskoro' nije precizna vremenska odrednica, ali za tri do četiri mjeseca provjerit ćemo je li u slučaju Zajčeve ulice barem izrađeno vještačenje i donesena prvostupanjska odluka, koja bi jednog lijepo dana mogla dovesti do izgradnje tih nesuđenih trideset metara ceste
Audio verzija članka može se poslušati ovdje:
***
Programski sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija