DOMOVINSKI POKRET: Puljak je oslobodio Split infrastrukturnog napretka, a sad ga pokušava osloboditi i istine o Domovinskom ratu

Iz Domovinskog pokreta putem Facebooka su poručili kako je 'Puljak je oslobodio Split infrastrukturnog napretka, a sad ga pokušava osloboditi i istine o Domovinskom ratu'.

Njihovo priopćenje, prenosimo u cijelosti.

'Reformska i progresivna vlast u Splitu, koja je obećavala renesansu grada, odolijevala je izvornim ideološkim porivima točno pola godine prije nego što će se upustiti u nove obračune s prošlošću. Umjesto uređenja grada i infrastrukturnog napretka dobit ćemo nove ideološke tenzije i sukobe. Po ustaljenoj ideološkoj matrici - kada ti ponestane projekata i konkretnih rezultata, iz ormara izvadi ideologiju! A osim velike priče i mora obećanja gradonačelnika Puljka u Splitu se ne događa ništa. Svi veliki infrastrukturni projekti zaustavljeni su jer - gradonačelnik i njegov zamjenik, koji dolazi iz bankarskog miljea, nisu uspjeli realizirati kredit! Gradonačelnikov PR, predvođen Ivicom Relkovićem, odlučio je skrenuti pozornost na uvijek dobro došlu ideološku matricu. Tako će se na narednoj sjednici Komisije za imena ulica, trgova i spomenika naći jako bitni, čak bi se moglo reći i po život Splićana važni prijedlozi poput : 1. Utvrđivanja Prijedloga odluke o proglašenju 2023. godine godinom Miljenka Smoje, 2. Postavljanja spomen ploče Sašku Geševskom na pročelju zgrade Banovine, 3. Dopune natpisa na Štandarcu. 

Svi navedeni prijedlozi imaju tek jedan, prizemni, cilj - podići tenzije u društvu i oko gradonačelnika okupiti njegovo biračko tijelo koje se počelo osipati zbog izostanka konkretnih projekata i reformi u gradu. Puljak smatra kako će ih okupiti na ideološkim temama. Vjerojatno su mu ove ideje na pamet pale dok je proučavao čestice u CERN-u.  Zaista nije teško prozrijeti Puljkov jeftin populizam. Međutim, problem je kada gradonačelnik zbog jeftinog populizma udara na same temelje države - Domovinski rat. Spomen ploča Sašku Gešovskom, za koju još uvijek ne znamo koji tekst će na njoj biti, sasvim sigurno neće biti doprinos promicanju istine o Domovinskom ratu. Naime, okolnosti pogibije ročnika JNA Saška Gešovskog još uvijek nisu utvrđene. Postoji nekoliko verzija samog događaja, od toga da je Geševskog ubio KOS kako bi isprovocirao reakciju JNA te kako bi počeli pucati po okupljenom narodu, do toga da je Gešovski poginuo nakon što je počeo pucati u zrak kako bi se okupljeno mnoštvo rastjeralo. Pobornici postavljanja ploče vjerojatno će se prikloniti teoriji kako je na tom mjestu stradao nevin ročnik na pravdi Boga. Takva formulacija za cilj ima ocrniti prosvjede ispred Banovine, ali i uspomenu na obrambeni i oslobodilački Domovinski rat. Tvorci ove ideje cijeli proces osamostaljenja RH žele prikazati kao - građanski sukob u kojem nema nevinih. Ne, gospodo, u slučaju Domovinskog rata potpuno je jasno tko je bio žrtva, a tko agresor. Ukoliko aktualna gradska vlast u Splitu želi pošto-poto slaviti nekoga s druge strane, predlažemo im da odaju počast Vladimiru Baroviću, admiralu JNA koji je odbio razarati Split te je radije izabrao samoubojstvo. Njegovo ime nikome nije sporno. Žao nam je izgubljenog mladog života Saška Gešovskog, ali nosio je odoru već tada okupatorske JNA. Pritom se u javnosti nikada ne spominje činjenica kako JNA nije dopustila prolazak Hitne pomoći koja je mogla pomoći mladom Gešovskom.  Također, sve dok se ne utvrde okolnosti pogibije Gešovskog nije primjereno postavljati bilo kakve natpise i spomen ploče na javne objekte u Splitu. Nameće se opravdano pitanje - zbog čega niti jedna vlast do sada nije postavila spomen obilježje samom prosvjedu koji je održan 6. svibnja 1991? Prosvjed ispred Banovine jedan je od najvažnijih događaja u novijoj hrvatskoj povijesti i svakako ga treba obilježiti kao uspomenu na želje hrvatskog naroda u tom vremenu. 

S druge strane, 26. 10. 1944., na dan koji Puljak i njegovo društvo žele uklesati na gradski Štandarac, nedvojbeno je utvrđeno kako je nevino streljano na stotine Splićana. Poznati su detalji iz života većine njih, poznata su i mjesta njihova stradanja. No, nikome do sada nije palo na pamet bilo kome od njih podići spomen ploču. Štoviše, ni mjesto stradanja na Lovrincu i Katalinića brigu nije označeno. Pa gospodo, ako ćemo se držati civilizacijskih uzusa u 21. stoljeću zar i tim ljudima ne bi trebali odati primjerenu počast? S jedne strane imate Saška Gešovskog, pojedinačnu žrtvu, za kojeg ne znamo ni tko ga je ubio, ali će dobiti spomen ploču. S druge strane imamo stotine Splićana ubijenih na pravdi Boga kao ideoloških neprijatelja novih jugoslavenkih vlasti i oni neće dobiti nikakvu počast. Zapravo, hoće, dobit će natpis na Štandarcu kada su ih nove vlasti 'oslobodile' života.  Da bi perverzija bila potpuna sve će se to zbiti u 'godini Miljenka Smoje'. Neka i red je, čovjek je bio potpuno jasan tko unosi nered u Splitu. Zato je i napisao: : Krive su tešte kvadrate, one hrvatske horde koje su se u fini, crveni, jugoslavenski Split spustile s druge strane brda', stoji u priopćenju.