Društvo 'Josip Broz Tito' Split izražava duboko poštovanje prema borcima Prvog splitskog partizanskog odreda, mladosti koja je vođena idealima slobode, mira, jednakosti, pravde i progresa gotovo goloruka krenula na fašističku neman položivši svoje mlade živote za humanije društvo u kojem čovjek nikada više neće biti rob čovjeku. Sredinom ljeta te ratne 1941., prve godine okupacije od strane njemačko-talijanskih fašista i nastale kvislinške tvorevine, tzv. NDH, prve borbe u Dalmaciji su pokazale svu okrutnost i krvoločnost fašista, poručuju priopćenjem za javnost.
- Masovni otpor fašističkom okupatoru i domaćim izdajnicima u Splitu i Dalmaciji započinje od samog početka rata, vođen velikim utjecajem Komunističke partije Jugoslavije u narodu, naročito radništvu i revolucionarnoj omladini, jer su se građanske stranke listom pasivizirale ili okrenule okupatoru zajedno s hijerarhijom crkve. Prvomajskim proglasom CK KPH poziva narode Hrvatske na oružani otpor, da bi uskoro donio odluku da sve partijske organizacije formiraju vojne komitete za pripremu oružanog ustanka. Tako je u Splitu, samo dvadesetak dana od okupacije 7. svibnja 1941. na Marjanu formiran 1. Udarni odred od 66 komunista koji su položili sljedeću zakletvu: 'U ime naroda zaklinjem se da ću se boriti protiv fašističkih okupatora i njihovih slugu za slobodu svoga naroda i dati sve svoje snage, a ako ustreba i život'.
Udarni odred je bio i izvorište budućih udarnih grupa, partizanskih boraca iz kojih kasnije nastaje Prvi splitski partizanski odred zapravo prvi organizirani opor i početak oružanog ustanka u Jugoslaviji kao i u cijeloj porobljenoj Europi, uz neke iskre otpora i u drugim zemljama.
U Splitu je djelovao Mjesni komitet KPH rukovodio s tri rajonska komiteta, 18 partijskih ćelija i 164 člana, mnogo simpatizera i kandidata, te Mjesni komitet SKOJ-a s više stotina članova komunističke omladine, zajednički su u toku mjeseca svibnja i lipnja organizirali i vodili obuku u rukovanju puškom, pištoljem i ručnom bombom.
Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju, 17. svibnja 1941. u Splitu donosi zaključke o potrebi brzog organiziranja priprema za oružanu borbu. Donesena je odluka da se pod rukovodstvom MK KPH u Splitu, Solinu i Kaštelima formiraju udarne grupe, u početku za vršenje sabotaža i diverzija Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941. tzv. NDH prodaje Talijanima Dalmaciju s preko 400.000 življa, zločin koji izaziva još veći bijes i otpor naroda prema neprijatelju i domaćim izdajnicima, započinju mnoge akcije i razni oblici otpora čime borba slobodarskog Splita postaje fenomen u svjetskim razmjerima. Odmah se započelo s gradskom gerilom, diverzijama i bombaškim akcijama, zatim demonstracijom školske omladine održanom pred zgradom Kazališta i na Narodnom trgu protiv izdavanja svjedodžbi na talijanskom jeziku i protiv opće talijanizacije grada, odlazak četiri limene glazbe iz splitske općine u partizane i to iz Žrnovnice, Podstrane, Klis-Kose i sa Šolte, kasnije organizirana ilegalna izložba partizanskih slikara u gradu koju fašisti nikada nisu otkrili, kao i odlazak iz okupiranog Splita u partizane cijelog nogometnog kluba Hajduk koji je nastupao po svijetu u ulozi reprezentacije, te igrao protiv timova britanske i francuske vojske i drugih.
Provodeći plan o spajanju formiranih odreda u zaleđu Dalmacije, borci Prvog splitskog partizanskog odreda krenuli su iz područja Plokite 11.08.1941. predvođeni komandirom Fredom Santinijem i komesarom Đordanom Kurirom, te Mirkom Kovačevićem, slabo naoružani i gotovo bez ikakvog ratnog iskustva. Teško se probijajući kroz vrleti Dalmacije, neadekvatno obučeni, neki i u kopačkama kao članovi Radničkog kluba Split, žedni, otkriveni su i napadnuti od strane ustaša i Talijana, hrabro su pružili otpor okupatorima njihove zemlje. Toga dana, 14. kolovoza 1941. vodili su neravnopravnu borbu s neprijateljskim snagama u Klapež poljani kod sela Košute, odnos snaga je bio 1:10 (44 borca naspram preko 400 okupatora i ustaša), borba je trajala cijeli dan i pred suton je odred bio razbijen. Poginula su tri boraca, pet ih je teško ranjeno, zarobljena su 24, a 13 se uspjelo izvući iz obruča i vratiti u Split.
Poraz Prvog splitskog partizanskog odreda za par mjeseci je odgodio ujedinjenje sedam dalmatinskih odreda (solinski, kaštelansko-trogirski, rogozničko-primoštenski, zatonsko-vodički, šibenski i sinjski) koji su kasnije činili jezgru NOP-a u Dalmaciji. Borba Prvog splitskog partizanskog odreda označila je početak ustanka u Dalmaciji, koji se dugi niz godina nakon rata i svečano obilježavao.
Vječna slava i hvala Titovim partizanima!, poručuju iz Društva 'Josip Broz Tito'.