Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Veljko Martinović FOTOGALERIJA Održana tribina 'Što su nam Sutjeska i Neretva danas', gostovao profesor Hrvoje Klasić

FOTOGALERIJA Održana tribina 'Što su nam Sutjeska i Neretva danas', gostovao profesor Hrvoje Klasić

U organizaciji SDP-a Split

U hotelu Briig održana je tribina 'Što su nam Sutjeska i Neretva danas' u organizaciji SDP-a Split. Gostovao je Hrvoje Klasić, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za povijest.

Je li vam drago što vas je SDP zvao u Split? Je li vam ovo prvo predavanje na ovu temu u Splitu?

- Meni nije bitno tko me zove, bitnija mi je tema zbog koje me netko zove. U ovom slučaju to je bio splitski SDP i to mi je jako drago. Ovo nije prvo predavanje na tu temu. Često me VeDRA (Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista) zove, predstavili su nekoliko mojih knjiga. 

Tako da, stvari se pomiču, možda nekome presporo, nekome prebrzo, ali ja bih rekao da se pomiču na bolje.

Koja je glavna poruka ovog predavanja večeras?

- Mislim da bi gotovo svi narodi u Europi dali sve na svijetu da imaju ono što imaju Dalmatinci, Hrvati ili stanovnici Hrvatske. Od 1941. do 1945. godine na ovom prostoru je bio apsolutno najveći, najbrojniji, najorganiziraniji pokret otpora na području Europe. Nitko to nije imao. Oni da imaju petinu onoga što smo imali mi, slavili bi svaki dan, a mi se i tog jednog dana kojeg imamo, Dan antifašizma, gotovo sramimo. To je moja poruka, posebno mladima.

Uvijek se može stajati sa strane. Brojni Česi, Slovaci, Poljaci, Mađari pa i Hrvati su stajali sa strane, ali uvijek postoji alternativa. Ona nije uvijek najugodnija, ali postoji ta alternativa da se odupre zlu i represiji. Tridesetih i četrdesetih godina to su bili nacizam i fašizam, danas imamo neke oblike, neke druge prijetnje. Mladi bi trebali možda naučiti nešto upravo na ovome iz prošlosti i biti aktivni sudionici svijeta u kojem žive, a ne pasivni promatrači.

Odakle će naučiti, iz čega?

Naučit će na internetu, u knjigama... Postoje knjige, nisu uništene. Postoje internetske stranice, postoje ljudi koji govore, koji drže predavanja. Danas je izbor veći nego što je ikada bio, samo treba htjeti doći do pravog izvora.

Mislite li da mlade nije briga?

- Ne samo da ih nije briga za 2. svjetski rat, nije ih briga ni za Domovinski rat. Danas sam upitan zašto mladi ne znaju ništa o Sutjesci i Neretvi. Mladi danas ne znaju o borbama u Dalmaciji ili Slavoniji devedesetih... Oko nekih tema društvo polarizira pa velik dio bježi od tih tema, ne želi se time baviti. Mi moramo postaviti konsenzus oko stvari u prošlosti, onda će se vjerojatno normalizirati odnos društva prema tome.

Vaša reakcija na temu