Nepo Kuzmanić: Splitski Tudori potječu od Todora Bumbaševića, te nisu srodnici engleske kraljevske dinastije

Prezimena Tudor, Tudorić, Todorić, Todorović, Todorov, čuvaju spomen na sveca Teodora iz Amesije (mjesto u Maloj Aziji u kojem je ubijen 305. godine za vladavine Dioklecijana), ali i na druge svece istog imena od kojih posebno izdvajam Teodora iz Tarza u Ciliciji (mjesto rođenja sv. Pavla) rođenog 602., a umrlog 690. u Canterburyju, gdje je od 668. obnašao čast nadbiskupa.

Navedena prezimena, kao i imena (Todor, Tudor) svjedoče da averzija prema diftonzima (dvoglasima) nije bila prisutna samo u 'Spliskom govoru moje babe Franine', već i diljem Balkana (sjetimo se bugarskog predsjednika Todora Živkova), a nisu joj odoljeli ni stanovnici Walesa u Velikoj Britaniji.

Dodat ću da je i u Italiji oblik Toddaro i Todaro znatno češći od Teodoro. Štovanje sv. Teodora bilo je jako rašireno na što ukazuju brojne crkve u Aziji i Europi, od kojih izdvajam one u Carigradu, Jerusalemu, Damasku, ali i u Dalmaciji (Okrug na Čiovu, Malo Grablje na Hvaru) uz napomenu da su one u skladu s našom preferencijom prema zatvorenim vokalima najčešće nosile ime sv. Tudora. Teodor je vrlo staro grčko ime (u prijevodu božji dar, a odatle naše ime Božidar) prisutno i u staroj povijesti. Tako ću navesti Teodora sa Samosa, kipara i graditelja iz VI., te Teodora zvanog ateist, filozofa iz Atene iz IV. stoljeća prije nove ere.

Splitski Tudori potječu od Todora Bumbaševića (Buljubašića) doseljenog iz Bosne potkraj XVII. stoljeća, čije će ime poslužiti kao predložak za prezime, dakako uz spomenutu zamjenu 'o' sa 'u'. Ista zamjena se dogodila i kod splitskog prezimena obitelji Tudorić, doseljene iz Imotskog potkraj XVII. stoljeća. Tudorića nema u enciklopediji prezimena Hrvatske iz 2001. godine (u enciklopediji se ne navode obitelji čiji je broj članova manji od pedeset), dok Todorića ima 540 (najviše u Imotskom i Zagrebu). No, da se od Teodora nije u potpunosti odustalo, svjedoči prezime Teodorović koje 2001. u Hrvatskoj broji 250, dok članova obitelji Todorović ima 450.

Hvarski Tudori iz Malog Grablja (davno napuštenog), odnosno Milne (2001. godine u Milni živi 15, a u Hvaru 120 članova obitelji Tudor) od samog početka nastanka prezimena u XVI., a možda i u XV. stoljeću zadržavaju isti oblik. Što se tiče eventualnog srodstva nosilaca istih ili sličnih prezimena ponovit ću (po tko zna koji put) da se ono može utvrđivati samo metodom kontinuiteta koja podrazumijeva utvrđivanje nepobitnog srodstva između dvije susjedne generacije. Ovaj princip koji unatoč logici i matematici i danas brojni nisu skloni prihvatiti, u potpunosti su ignorirali oni koji su se ne u tako davnoj prošlosti bili skloni proglašavati srodnicima engleske kraljevske dinastije ne dajući se smetati činjenicom da je zadnji muški Tudor (Edvard VI, vladao od 1547. do 1553., umro kao petnaestogodišnjak).

Engleska kraljevska obitelj potječe od velškog plemića Owena Tudora (oko 1400. - 1461.) koji ratuje zajedno s Henrikom V., i njegovim sinom na strani obitelji Lancaster. Nakon smrti Henrika V. (1422.) Owen je oženio njegovu udovicu Katerinu, francusku princezu. Nakon poraza u bici s članovima obitelji York, 1461. godine, Owenu Tudoru je odrubljena glava. Blizak srodnik Owena Tudora bio je Owen Glendower, plemić iz Velsa koji je 1400. godine digao ustanak protiv Engleza koji je bio ugušen tek 1405. godine. Sin Owena Tudora, Edmund Tudor oženio je 1456. godine Margaret Beaufort, praunuku Johan of Gaunt, vojvode od Lancastera, sina kralja Edvarda III, na kojem srodstvu je njihov sin Henrik VII (1457-1509, engleski kralj od 1485. godine) temeljio svoje pretenzije na engleski tron.

Pobjedom nad Richardom III. 1485. na Bosworthskom polju Henrik VII se penje na engleski prijestol, te ženi Elisabeth kći kralja Edvarda IV. iz obitelji York (njezina unuka, kći Henrika VIII., koja je po njoj dobila ime, posljednja iz obitelji Tudor, bila je nesumnjivo najznačajnija osoba na engleskom tronu), čime prestaje rat crvene i bijele ruže (Lancaster i York).

Iz iznesenog je jasno da engleski ili točnije velški Tudori čuvaju spomen na Teodora iz Tarza, nadbiskupa Canterburyja uz napomenu da diftong 'eo' ni kod njih nije mogao proći.