NEPRAVOMOĆNO Bivši SDP-ov ravnatelj DES-a osuđen za klevetanje bivše HDZ-ove ravnateljice, mora platiti 1921 euro

Bivši ravnatelj Ustanove DES Tomislav Bogović osuđen je nepravomoćno na splitskom Općinskom sudu za klevetanje svoje nasljednice iz redova HDZ-a Edite Maretić Dimlić. Kazna je novčana i iznosi 50 prosječnih dnevnih iznosa u RH u visini od 38,43 eura, ukupno 1921,50 euro. Bogović je dužan platiti kaznu u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude. Ako ne plati, slijedi ovrha, a ako ni to ne da rezultat, okrivljenik se šalje na rad za opće dobro. Ako ne pristane, može u zatvor. 

Maretić Dimlić podnijela je tužbu u srpnju 2022. godine. Prije početka rasprave, izrazila je spremnost prihvatiti ispriku. Bogović je rekao da se već ranije ispričao, ali kao fizičkoj osobi. Tekstove je pisao o ravnateljici DES-a i za to se nije namjeravao ispričati. 

Predmet postupka bila je objava na Facebooku i članak u Slobodnoj Dalmaciji. Bogović se oglasio nakon što je problematizirano je li imao uvjete za ravnatelja. 

'Puljku sve čestitke na imenovanju ove menadžerice godine za v.d. ravnateljicu koja je javnu ustanovu pretvorila u 'radni logor'. Zanimljivo je da ove inkriminacije dolaze u vrijeme kada sam je prijavio za prikriveno financiranje, odnosno, sumnju za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju. Naime, od 2019. do 2021. za socijalnu uslugu prehrane u pučkoj kuhinji DES je fiktivno Gradu Splitu fakturirao preko 70 tisuća toplih obroka u vrijednosti od preko 1,6 milijuna kuna. Još jednom sve čestitke Editi Maretić Dimlić koja se u svom mandatu prema DES-u ponašala kao prema plijenu, pretvorivši ga u privatno vlasništvo političke stranke, pogodite koje', napisao je Bogović na Facebooku. 

Članak u Slobodnoj prenosi objavu s Facebooka i navodi kako je ustanova pretvorena u radni logor i kazneno-popravni dom.

Bogović ne drži da je počinio kazneno djelo jer se radi o njegovom vrijednosnom sudu, a dijelom o istinitim tvrdnjama. Podsjetio je kako je na mjestu ravnatelja bio zaposlen od svibnja 2014. do ožujka 2018. Potom je bio savjetnik novoj ravnateljici, a onda je potpisao sporazumni raskid jer nisu imali dobru komunikaciju, odnosno, ona nije prihvaćala njegove savjete. Smješten je na radno mjesto referenta kontrole kvalitete i imenovan za predstavnika radnika u radničkom vijeću. 

Situaciju oko toplih obroka je prijavio institucijama. Kazao je kako je Državno odvjetništvo utvrdilo da nema kaznene odgovornosti, ali da su postojali određeni propusti za koje bi se odgovaralo disciplinski. O svemu je obavijestio gradonačelnika i zamjenike. 

Radni logor je stavio u navodnike jer je riječ o sintagmi. Njegov način razmišljanja, svjetonazor i životna filozofija mu ne dozvoljavaju da bi se u konkretnom slučaju radilo o koncentracijskom logoru jer takva komunikacija nije primjerena, a za njega je i neprihvatljiva jer je potpredsjednik Udruge antifašista Grada Splita. 

On je, kaže, koristio isključivo ekonomski kontekst. Tvrdi da je i nekoliko puta usmeno i pismeno upozoravao na iskorištavanje radom radnika s invaliditetom. 

Sudac ga je pitao je li bio član SDP-a. 

Potvrdio je da jest do konca 2021. Kaže da je onda izašao jer se više nije slagao s politikom stranke. Čini mu se da je tužiteljica i danas članica HDZ-a jer je na zadnjim izborima bila na listi za Gradsko vijeće. 

Suca je zanimalo je li imao uvjete za ravnatelja DES-a. 

Bogović tvrdi da jest jer se ne bi javio na natječaj. Nije mu jasno kako to nije problematizirano kada je izabran za ravnatelja, već tek nakon osam godina. 

Na pitanje odvjetnice privatne tužiteljice naveo je kako je ostao u DES-u jer je bio zaposlen na neodređeno, odnosno, u ugovoru za ravnatelja bila je predviđena mogućnost ostanka na radnom mjestu unutar ustanove. 

Sjeća se da je nakon njegovog mandata provedena revizija poslovanja te su utvrđene određene nepravilnosti, poput ugovora o djelu, ali nezakonitosti nije bilo. 

Podatke za pučku kuhinju iz 2019. preuzeo je od Grada Splita iz ugovora o uslugama prehrane, a saznanja da DES nije prijavio PDV na donirane obroke dobio je telefonski od djelatnika porezne uprave. Sumnja mu se pojavila zbog otpremnica na kojima od listopada 2020. nije bila naznačena količina doniranih toplih obroka. 

Sudac je na koncu zaključio da je Bogović počinio klevetu. 

'Sasvim je jasno da je obrana okrivljenika neuvjerljiva, puna nelogičnosti i proturječja te usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Prije svega valja spomenuti zanimljiv način obrane okrivljenika kada on pokušava razgraničiti i odvojiti nešto neodvojivo jer tvrdi da su tekstovi napisani isključivo u odnosu na privatnu tužiteljicu kao ravnateljicu i da nemaju veze s njom kao fizičkom osobom. Na isti način obrazlaže iskorišteni ekonomski kontekst pojma radni logor', stoji u obrazloženju presude. 

Sud nije prihvatio ni teze o stanju u ustanovi koje je Bogović iznio jer ne odgovaraju iskazima privatne tužiteljice i rukovoditeljice Općeg i pravnog sektora u DES-u. Osim toga, ističe se u presudi, nije sudu prezentirao ni jedan dokaz koji bi potkrijepio njegove navode. 

'Stoga se može zaključiti da okrivljenik nije dokazao da se problemi radnika nisu rješavali, da su radnici bili izloženi prekomjernom radu pa su zbog toga odlazili na bolovanje jer takve nepravilnosti nije utvrdila Stručna služba ustanove te ZOSI koji nadzire rad DES-a, niti je to utvrđeno u sudskom postupku budući da nitko od radnika nikada nije pokrenuo tužbu protiv privatne tužiteljice ili ustanove zbog prekomjernog rada, mobbinga ili nečeg sličnog. 

Ovdje još samo treba spomenuti da je vjerodostojnost okrivljenikove obrane dovedena u pitanje kada tvrdi da je u svibnju 2014., kada je izabran za ravnatelja ustanove, imao uvjete za to radno mjesto jer to očito nije istina. Tako proizlazi iz iskaza rukovoditeljice Općeg i pravnog sektora ustanove koja je navela da u to vrijeme okrivljenik nije imao uvjete jer je trebao imati pet godina radnog iskustva na poslovima visoke stručne spreme društvenog smjera, a imao je samo godinu, sedam mjeseci i pet dana takvog radnog iskustva kada je imenovan', navodi se u presudi. 

Sud je odbio iskaze svjedoka koji su govorili u prilog Bogoviću. 

'U njihovom bitnom dijelu sud ih procjenjuje kao neuvjerljive, pristrane i usmjerene na oslobađanje okrivljenika od kaznene odgovornosti jer su njih dvoje u prijateljskim odnosima s okrivljenikom pa su bili motivirani svjedočiti u njegovu korist, a njihovi iskazi u suprotnosti su s iskazima privatne tužiteljice i rukovoditeljice Općih i pravnih poslova. 

Stoga sud ne može prihvatiti navode da su radnici izraz radni logor upotrebljavali gotovo svakodnevno od trenutka kada je privatna tužiteljica izabrana za ravnateljicu i da su dobivali liste na kojima su trebali pisati što rade svaku minutu svog radnog vremena pa je među njima zavladala histerija. U pravu je privatna tužiteljica kada tvrdi da je iskaz pristran i osobno motiviran za svjedočenje protiv nje jer je svjedok smatra odgovornom za ukidanje njegovog radnog mjesta. Ide se toliko daleko da se sudu skreće pozornost da bi privatna tužiteljica bila vjerojatno posredno odgovorna zbog prometne nesreće kada je jednog radnika zbog grupnog izlaska iz ustanove udarilo vozilo jer je odlučila da se porta otvara na kraju radnog vremena u 15 sati. Ovakav navod djeluje nestvarno, odnosno, za rubriku 'vjerovali ili ne' jer, kada bi se porta trebala otvoriti, ako je radno vrijeme do 15 sati', stoji u presudi. 

Slično je zaključeno i za iskaz predsjednice radničkog vijeća. 

'Njena pristranost se očituje u tome što je okrivljenika predložila za predstavnika radnika u Upravnom vijeću i što je radničko vijeće zatražilo od radnika da iz svojih dosjea izvade samo opomene koje su dobili za vrijeme mandata privatne tužiteljice. Njena pripremljenost na iskaz od strane okrivljenika očituje posebno u zadnjoj rečenici iskaza kada se služi njegovim rječnikom. 

Na koncu, sud može samo dodati da je nevjerojatno da predsjednica radničkog vijeća ustanove DES u razgovoru s radnicima koristi termine radni logor i kazneno-popravni dom te da joj takva komunikacija uopće nije zabrinjavajuća i sporna jer radnike ne upozorava da je takav način komunikacije neprimjeren, nedopustiv i neprihvatljiv', obrazlaže se u presudi. 

Sudac je na koncu zaključio da je u trenutku počinjenja kaznenog djela Bogović bio svjestan da to što govori nije istina. Nije pružio dokaze o svojim tvrdnjama, nije uspio ni dokazati da je navode iznio u dobroj vjeri smatrajući da su istiniti jer velika je razlika između prava na javni govor, tj. utemeljenu javnu kritiku i svjesnog klevetanja, navodi se u obrazloženju presude.