U ponovljenom suđenju za nerede koji su izbili 4. svibnja 2013. nakon utakmice između RNK Splita i HNK Hajduka, četvorica torcidaša su osuđena, jedan na bezuvjetnu kaznu zatvora od sedam mjeseci, a ostali na rad za opće dobro kojim će odslužiti kazne od po šest mjeseci zatvora. Trojica navijača Hajduka su oslobođena jer u postupku nije dokazano da su sudjelovali u neredima. Jedini navijač koji je osuđen na zatvorsku kaznu trenutno se nalazi na Islandu. Sud se odlučio za strožu sankciju jer je već osuđivan. Njega su teretili da je poveo masu na policiju kod Parka mladeži i preko megafona ih pozvao da prijeđu kolnik i krenu prema zaštitnim ogradama.
U presudi se navodi kako se radilo o skupini od 500 do 700 navijača Hajduka koji su bili nezadovoljni cijenom ulaznica i nerazjašnjenom smrću navijača Marka Azapovića. Srušili su zaštitne ograde te bocama, kamenjem, pirotehničkim sredstvima i drugim pogodnim predmetima gađali policajce u osiguranju. Nakon što je formiran kordon policije kako bi se odblokirala prometnica i uspostavio javni red, zalijetali su se prema njima i bacali na njih stolice, boce i ostalo. Šest policajaca je ozlijeđeno, iščupano je više prometnih znakova te je oštećen jedan lokal. Štete je bilo još, ali je sud pregledom snimki video nadzora zaključio da se okrivljenici ne mogu i za to kriviti.
Na prvom suđenju šestorica su osuđena, a jedan oslobođen. Presudu je ukinuo Županijski sud u Vukovaru te predmet vratio na ponovno suđenje. Svi su negirali krivnju tvrdeći da nisu nikoga gađali, napadali i udarali. Prvookrivljeni je naveo da bi se sigurno maskirao da je mislio raditi nešto nedopušteno jer je već osuđivan zbog navijačkih gluposti pa zna da bi lako bio uočen. On i još par momaka su vodili navijačke pjesme, zato su imali megafon.
Drugookrivljeni je također demantirao da je išta rušio i bacao. Kazao je da je smirivao par momaka koji su radili nered. Pobjegao je čim je policija počela s intervencijom. Ne bi činio ništa nedopušteno jer je već pod uvjetom zbog gay pridea. On je na koncu oslobođen.
Slično su naveli i ostali, nitko ništa nije bacao, udarao ili se zalijetao prema policiji.
Sud je, međutim, prihvatio iskaze policajaca koji su identificirali prvookrivljenog kao kolovođu navijača, a prepoznali su i nekoliko ostalih.
U slučaju drugookrivljenog zaključeno je kako je policajac pogrešno zapamtio njegovo ime te da se zapravo radi o prvookrivljenom. Trećeokrivljeni je priznao da je bacio ogradu, četvrtookrivljenog se sjetio policajac kako viče: 'Ajmo juriš.' Za petookrivljenog i sedmookrivljenog nije bilo dokaza, dok je šestookrivljeni identificiran kao dio grupe koja je napala policajca iz Imotskog. Pregledane su i snimke nereda te su korištene kao dokazna građa u utvrđivanju odgovornosti svih okrivljenika.
Kao olakotna okolnost cijenio se protek vremena od počinjenog djela, trojici je u prilog išla i dosadašnja kaznena neosuđivanost. Otegotne okolnosti su bile porast navijačkog nasilja te upornost pri počinjenju kaznenog djela, kao i dosadašnja osuđivanost prvookrivljenog zbog nasilničkog ponašanja, prijetnje, oštećenja tuđe stvari, napada na službenu osobu i izazivanja nereda. Sve dosadašnje presude nisu pozitivno djelovale na okrivljenika pa je sud zaključio da nije preostao drugi izbor nego da se odredi kazna bezuvjetnog zatvora. Ostala dvojica okrivljenika su prekršajno osuđivani.