Ante Prgin uoči povratka L'Koka: 'Imali smo tremu već na prvim probama'

Godine 2011. na 2012. šibenski je L'Kok punio klubove duž Jadrana i dalje. Izdali su prvi i u međuvremenu jedini studijski album 'Misli protiv riječi' s dvanaest autorskih skladbi plus dva bonus singla na engleskom jeziku. Svirali su još neko vrijeme, tu i tamo promijenili člana, a onda su nestali sa scene.

I sad se vraćaju! Nakon desetljeća tišine, L'Kok je spreman ponovno puniti klubove. Prvi pokušaj imaju već iduće subote, 11. listopada u šibenskom Azimutu. Ulaznice su u prodaji online na Entrio.hr. 

Donosimo razgovor s frontmanom benda, Antom Prginom, kojeg neki pamte i kao člana sastava Fali V. Što planiraju dalje, slijedi u nastavku.

L'Kok se vraća nakon dosta dugo vremena. Otkud odluka da se vratite?

Prošlo je skoro 11 godina, a prevagnula je moja partnerica. Prošlo je neko vrijeme, u glavi su sazrele određene stvari i sad su tu te neke nedovršene priče koje bi trebalo ispričati do kraja. Pa kad već imaš nedovršenu priču, onda te vuče da ispričaš i nju i neke nove.

U kojem se točno sastavu vraćate pred publiku?

Viktor Grgas Grando na bubnju, Ivan Ković na gitari ovaj put i basu, Božidar Bilušić na bas gitari i gitari, i standardno – ja. Roko (Frleta) nam se nije mogao pridružiti. Bio je u Šibeniku, pričali smo o tome, ali s obzirom na život koji vodi u arapskom svijetu, jednostavno to nije mogao spojiti uz svu dobru volju i želju.

Sad kad znamo da ste u gotovo početnoj postavi natrag, što je s glazbom – koliko će ona ostati stara, a koliko ćete mijenjati zvuk?

Uglavnom se može očekivati stari L'Kok. Na nekim smo probama napravili jednu novu pjesmu, ali mislim da zasad nećemo svirati baš nešto novo. Više ćemo svirati stare stvari s prvog albuma i s drugog, nikad objavljenog albuma.

Koji vam je cilj povratka – čisto da ste natrag ili ipak ciljate snimanje novog albuma, više koncerata… Kakav je plan?

Zapravo, trebali smo svirati u Crtaoni ovog proljeća, ali smo morali odustati od tog nastupa i već tada smo bili u probama. Ono što je nakon toga bilo logično je da nazovem Hrvoja i pitam ga za neki datum u Azimutu. Poziv Zvonka Ćose da dođemo na Crtaonu je došao iz vedra neba. Nazvao je i rekao da skupimo L'Kok, da dođemo svirati.

Kad sam to rekao svojoj boljoj polovici, samo mi je rekla što sam lud, što ne skupim bend, zašto ne bismo svirali i da prestanem komplicirati. U dvije riječi me nagovorila, nakon čega sam se čuo s Viktorom, Kovom, Rokom. Krenuli smo s probama, nazvali Hrvoja i dogovorili koncert za listopad na početku nove koncertne sezone. Naravno, uvijek je dobra ideja imati koncert u Azimutu.

Što nakon tog koncerta? Ulazite u studio, snimate novi materijal ili?

Svakako će nakon toga uslijediti nekakav rad na materijalu. To će biti sigurno, a pretpostavljam da će biti i poziva za koncerte na drugim mjestima. Ono što je važno napomenuti da je sad situacija drugačija od vremena kad smo se prvi put pojavili. Ne znam što bih mogao očekivati, ali ono što se promijenilo jesu naši životni ciljevi i planovi. Većina u bendu ima svoje obitelji, imaju djecu. I to je jedna velika stvar i, na kraju, zajednička stvar. Ljudi imaju svoje živote, a glazba nam ostaje kao hobi. To je velika stvar, velika promjena.

Onda smo to pokušali profesionalizirati ili smo barem imali profesionalni pristup svemu. Koliko smo uspjeli, to je sad druga priča. Možda taj pokušaj od prije deset godina najbolje opisuje onaj stih 'Ja bih mogao da mogu / Ja bih znao da znam'. Da smo mogli, vjerojatno bi opstali onda u onom obliku ili da smo znali. To sad više govorim za sebe, nego za njih.

Da sam mogao, da sam znao, možda bih. Ovako se dogodilo što se dogodilo i nije mi nimalo žao. Deset godina je prošlo brzo. Koliko smo sad pametniji, to je uvijek diskutabilno.

Kako je bilo ponovno zasvirati sve te stare stvari jednom kad ste krenuli s probama?

Uuuu, imao sam tremu! Moram priznati. Još u veljači kad smo imali prvu probu, baš je bilo treme. Smijali smo se jedan drugom. Nekako, kako smo prije deset godina prilično puno vježbali, imali bismo tri probe tjedno, a svaki drugi tjedan bismo imali neku svirku, znalo ih se zaredati, imali smo neku rutinu. I sad se sjete mišići te rutine. U mom slučaju je malo drugačije jer sad nema Roka pa ću ja preuzeti taj vokalni dio i sve to skupa moram još bolje spojiti, ali zanimljivo je svakako.

Stara publika će biti zadovoljna vašim povratkom. Kad ste se pojavili na sceni je bila totalno drugačija atmosfera. Bilo je i publike i bendova. 

Onda je bio i Terraneo koji je povukao cijelu tu priču. I nas, i Ti Ritu Piri Pip, i Doka, i Mirka Raka, i Fogsellerse, i hip hop, i DJ-e. Ne bih htio nikog zaboraviti. Sve je to nekako išlo jedno s drugim na valu Terranea. No tek se kasnije s godinama, nakon što se Terraneo ugasio, vidjelo koliki je to bio zamah, i kolika je šteta što se nije uspjelo zadržati.

Što ćemo s novom publikom koja vas nikad dosad nije čula uživo, ali možda jeste priče o vama i vaše pjesme na radiju, jer one se vrte u eteru?

Zanimljivo je kako smo nakon što je bend prestao s djelovanjem često znali čuti priče ljudi koje ne poznajemo koliko im je taj bend značio. Govorim o ljudima koje ne poznajemo. Prijatelji su uvijek tu, pomažu i podržavaju. Ovo su ljudi koji te ne poznaju i koji ti opušteno pričaju tko je bio kakav. I to mi je super. Totalno jedna zanimljiva situacija.

Možda će zvučati svakako, ali s jedne strane, svima su nam potrebni mediji, posebno nama kad se moraš probiti, kad informacije moraju doći do publike, i nove i stare. S druge strane, u tom je prostoru tolika buka. Ogromna je i razumijem novu publiku koja možda neće doći baš zbog te zagušenosti informacijama.

Znate li vremenski kad ćete u studio?

Ne. Početkom ljeta počeli smo raditi jednu pjesmu što znači da će to sve skupa ići poprilično gerilski. Vjerujem da će prije biti tako jer više nismo klinci koji imaju vremena i vremena za filozofiranje, istraživanje. Sad smo ljudi koji imamo vrijeme koje imamo, a koje želimo maksimalno iskoristiti i provesti ga s dragim ljudima. Kažem, okolnosti su se promijenile.

Možda ljudi očekuju da kažem nešto pametnije od toga, ali nemam ništa.

Osjećaš li ti osobno možda barem malo nostalgije za prošlim vremenom. Možda više od same glazbe iz tog vremena, pamtimo atmosferu iz tog vremena?

Ne znam kako bi se sad točno izrazio kad govorim o tada našem glazbenom djelovanju, ali to mi je potpuno sporedno upravo u odnosu na tu atmosferu tog doba. Kad se dogodio taj zamah oko Terranea, Šibenikom se širio optimizam. I to ne samo u glazbenom smislu, nego svugdje. Svi su bili nekako optimistični, osjećali su da se događa neki moving. I mislim da je to nešto što danas nedostaje jer u ovom današnjem ludilu ne možemo se sami sa sobom spojiti, živimo iz dana u dan i vrlo stihijski.