Lovro Kuščević, bivši ministar u Vladi Andreja Plenkovića, prošlog je tjedna optužen za brojne nezakonitosti koje datiraju iz vremena dok je vedrio i oblačio na Braču kao načelnik Općine Nerežišća. USKOK ga tereti po šest točaka optužnice za široki spektar kaznenih djela, među ostalim i za sprječavanje dokazivanja jer je od svjedoka tražio da lažno iskaže kako je njegova obiteljska tvrtka Kuščević 2010. temeljem ugovora o međusobnom podmirenju potraživanja podmirila dug od 100 tisuća kuna za najam prostora tvrtki koju je vodio svjedokov danas pokojni otac.
Svjedok na to nije pristao nego je USKOK-u kazao da po njegovim saznanjima nikada nije došlo do te gotovinske uplate. Kuščević je od njega tražio i da kaže da njegova supruga, također optužena, nije imala ništa s poslovanjem tvrtke, no svjedok ni na to nije pristao nego je kazao da je ona zapravo bila stvarni voditelj poslovanja. Nakon svega, ostao je bez posla.
Ispostavilo se, naime, da je vlasnik tvrtke u kojoj je bio zaposlen dugogodišnji znanac Lovre Kuščevića te ga je odmah obavijestio da je pozvan na ispitivanje u USKOK nakon što ga je pitao slobodan dan i naveo razlog zbog čega mu je potreban. Kuščević je odmah stupio u akciju. Svom znancu, vlasniku tvrtke rekao je da će kontaktirati svjedoka pri završetku radnog vremena. Došao je u firmu, no poslovođa nije dopustio razgovor jer je svjedok bio okupiran poslom.
Nešto kasnije sačekao ga je na parkingu pred firmom te s njim obavio razgovor, navodi se u optužnici.
Svjedok je idućeg dana dao iskaz USKOK-u, no tom prilikom nije spomenuo da je Kuščević pokušao na njega utjecati, već je to učinio dva tjedna kasnije kada je donio poslovnu dokumentaciju iz koje je vidljivo da 100 tisuća kuna nikada nije uplaćeno obiteljskoj tvrtki njegovog oca u kojoj je i on bio zaposlen.
Naveo je kako je Kuščević prilikom sastanka na parkingu zatražio da mobitel ostavi u automobilu i da se udalje. Rekao mu je da USKOK ne može ništa pronaći pa su se sada uhvatili dugovanja prema tvrtki njegovog oca. Obećao je da će se odužiti njemu i njegovoj obitelji i podmiriti dug.
Svjedok nije odmah kazao što se dogodilo zbog nelagode i straha od mogućih negativnih posljedica za sebe i obitelj. Rukovodio se riječima svoje majke koja mu je savjetovala da se ne bode s rogatima jer taj novac nikada neće vidjeti te da se denunciranjem Lovre Kuščevića može samo zamjeriti mještanima Nerežišća i Brača među kojima bivši ministar uživa veliki ugled.
Majka je strahovala da bi joj sin mogao ostati i bez posla jer mu je poslodavac Kuščevićev dobar znanac, što se u konačnici i dogodilo. Svjedok je kazao kako je kod njega i dalje prisutna bojazan, ali da je nakon početnog oklijevanja naprosto sve prelomio u sebi i odlučio kazati što se dogodilo.
U optužnici se navodi i kako je nakon prvog iskaza USKOK-u svjedok je dobio poziv svog poslodavca koji je zatražio da se nađe s Kuščevićem na mjesnom groblju u Nerežišću. Sastanak nije dugo potrajao zbog prolaznika koji su naišli. Jedan ih je pitao što rade zajedno, a Kuščević mu je odgovorio da trguju automobilima.
USKOK je prikupio izliste telekomunikacijskih kontakata između svjedokovog poslodavca i bivšeg ministra. Otkako je svjedok najavio da će morati dati iskaz USKOK-u, zabilježeno je 11 međusobnih kontakata u nešto manje od mjesec dana.
USKOK je ispitao i vlasnika tvrtke u kojoj je bio zaposlen svjedok. S Kuščevićem ga veže poznanstvo iz rane mladosti pa mu se zbog dugogodišnjeg poznanstva i korektnih odnosa odmah javio i prenio što mu je radnik kazao pa mu je potom predložio da slobodno dođe u firmu i popriča s njim. Kuščević se zahvalio i rekao da će to učiniti još istog dana.
Nije se raspitivao o sadržaju razgovora, a Kuščević mu se požalio da ga nepotrebno pozivaju zbog nekih bezveznih stvari i potraživanja koja su davno prije riješena. Komentirao je kako je on pravno čist i kako mu USKOK želi prikačiti nešto za što nije kriv.
Iskrenost je mog sina koštala posla, ustvrdila je majka svjedoka, koja je također ispitana na okolnosti neplaćanja duga za zakupninu poslovnog prostora jer je i ona radila u obiteljskoj tvrtki pokojnog supruga. Vjeruje da joj je sin dobio otkaz zbog procesne uloge u ovom kaznenom predmetu. Rekao joj je kako mu je poslodavac uzeo za zlo okolnost da je zbog njega ispao kriminalac te je morao zajedno s pola firme u USKOK radi davanja iskaza.
USKOK u optužnici navodi kako Kuščević nije iznio objašnjenje za susrete za svjedokom već da je općenito polemizirao s navodima optužbe kako njegova intervencija nije imala smisla jer u vrijeme sklapanja ugovora između dvije tvrtke nije više bio angažiran u obiteljskoj firmi.
Kuščević je negirao djelo i ustvrdio kako je tih 100 tisuća kuna zaista i plaćeno. Nije mu jasno zašto bi nagovarao svjedoka da neistinito iskazuje o njegovoj supruzi koja nije bila zaposlenica obiteljske tvrtke, a kamoli donosila poslovne odluke. Zaključio je da iza svega evidentno stoji zla namjera. Posebno su ga začudile tvrdnje o obećanju da će podmiriti dug koji ne postoji i odnosi se na poslovni odnos pravnih osoba. Zapitao se zašto svjedok već prvi put nije kazao o susretu i na kraju zaključio da se vjerojatno želi neosnovano materijalno okoristiti naplatom već plaćenog duga.