S mirovinom od 300 eura živi u dalmatinskom selu s desetak ljudi: 'Samoća ubija'

U potrazi za boljim životom, mnogi su odavno otišli iz sela. U brojnima ih živi samo nekoliko, uglavnom starijih ljudi. Jedna od njih je i Vukosava Višić koja u Smokoviću u zaleđu Zadra živi sa samo desetak duša. Prođe i po tjedan dana da ni s kim ne razmijeni riječ i to je ono što joj, bez obzira na težak život, najteže pada.

Vukosava Višić u osmom desetljeću života živi u Smokoviću sama. Ne vidi dobro, loše čuje i teško hoda.

'Ne čujem, ne vidim. Ne mogu na noge, noge me bole', kazala je za HRT. 

Ubija je što ne može raditi gotovo ništa, no najteža joj je samoća. Suprug joj je umro prije sedam godina, a djeca su u Srbiji.

'Samoća, nema susjeda, nema nikoga. Evo tu sad skuham nešto, pa na krevet i televizija...', ispričala je. 

Mirovina joj je jedva tristo eura. Radila je u zadarskoj Otočanki na stroju pa je i zbog toga, tvrdi, nagluha. 

Ima samo šepavu mačku, a i ona je odlutala. Kokoške je imala do prije nekoliko godina, ali sve se treba platiti.

Sreća je, kazala je, što ima gerontodomaćicu koja joj donese kruh i lijekove ili je katkad odveze u bolnicu na pregled. U protivnom, često sve te usluge i plaća.

'Neki mi za to uzmu novac, moram platiti. Ako se zadržim, uzmu više. Najviše su mi uzeli 15-20 eura', priznala je. 

Prije je bez štapa znala do dućana pješačiti i više od sata. Sada više ne može. 

Zelje više neće moći okopavati. Žao joj je što joj bademi propadnu.

'Sad je ovo gotovo. Oni su od kiše propali. Nema mene što veseliti, gotova sam. Ovako dan za dan i pomiriš se sa sudbinom', iznijela je. 

Preostaje joj u dugim zimskim noćima samo gledati u televiziju ili u fotografije svojih najmilijih koji je ljeti posjete.