Splitski psihijatar držao par vukova i 67 pasa, uzgajao ih je za borbe: Iz koristoljublja teško zlostavljao životinje i nanosio im nepotrebnu bol

Tomislav Pelivan, psihijatar splitskog KBC-a, optužen je za držanje para vukova i 67 pasa u neprimjernim uvjetima na imanju na Orišcu. Sve je radio radi stjecanja protupravne imovinske koristi organiziranjem i održavanjem borbi pasa. Iz koristoljublja je teško zlostavljao životinje i nanosio im nepotrebne boli i izlagao ih nepotrebnim patnjama. 

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu tereti ga za kaznena djela uništavanja zaštićenih dijelova prirode te ubijanja ili mučenja životinja. Traži se sankcija od dvije i pol godine bezuvjetnog zatvora. 

U optužnici se navodi da je držao dva vuka, ženku i mužjaka, svjestan da se radi o strogo zaštićenoj vrsti čije je držanje zabranjeno. U neprimjerenim uvjetima držao je 61 odraslog psa i šest štenaca. Radi se o psima u tipu terijera tipa bull, tipu njemačkog i belgijskog ovčara, srednjoazijskog ovčara i kangala. 

Pse je zanemarivao, nije vodio računa o njihovom zdravlju, smještaju i njezi. Nije osigurao cijepljenje protiv bjesnoće, kao ni sterilizaciju i kastraciju te označavanje mikročipom. Držao je pse na lancu, ograničavao njihovo kretanje. Nije osigurao stalan pristup vodi. Tako im je uzrokovao bol i patnje. 

Na ispitivanju u policiji, Pelivan se branio šutnjom. Pred državnim odvjetnikom potvrdio je da su sve životinje njegove. Vukove su mu prije četiri godine poklonili lovci dok su bili štenci znajući da voli pse. Prihvatio ih je s pozitivnim emocijama. Planirao je ove godine otići u mirovinu i preseliti se u Čoviće. Bavio bi se poljoprivredom, a pse je nabavio i uzgojio kako bi ih uključio u taj posao. Mislio ih je sve odjednom cijepiti i označiti, a potom riješiti i problem vukova. 

Smatra da se o svim životinjama dobro brinuo. Dolazio je svaki dan poslije posla i boravio pet do osam sati, do kasno u noć. Odmah kada bi došao, dao bi im vodu i hranu, a vodu im je ostavljao i kada je odlazio s parcele. Komunicirao je sa svakim psom, čisto parcelu, popravljao kućice, provjeravao sigurnosne mjere. Radi predostrožnosti psi su imali dvije ogrlice, ako jedna pukne. Sve da spriječi međusobno ozljeđivanje. Drži da je rizik od incidenta sve na minimum. Digao je i visoki zid. 

Svaki pas je imao svoju nastambu i zaklon od vrućine i hladnoće, a lanci su bili dugi. Psi kangali trebali su služiti kao čuvari stada, nekoliko ovčarskih kao čuvari objekata i strojeva, a borbeni psi da budu u prvom redu do torova kao zaštita od predatora. Vodio je računa o zdravlju pasa. Manje je ozljede sanirao sam, a za veće tražio pomoć veterinara. 

Osobno je protiv kastriranja, osim u slučaju medicinske indikacije jer kod svakog bića dovede do narušavanja homeostatskog balansa. Pse ima tri, a vukove četiri godine. Neke pse je nabavio, a neke ciljano upario. Parcelu mu je besplatno iznajmio A. C. Zauzvrat mu je namjeravao dati planinarsku kućicu. Protiv je da dolazi bilo tko ako njega nema, jer se psi uznemire i nepovjerljivi su prema nepoznatima.

Veterinarska inspektorica koja je provela inspekcijski nadzor na lokaciji navela je da su svi psi bili vezani jednostrukim, dvostrukim i trostrukim ogrlicama na vratu, čak i oni smješteni u boksovima, što je vrlo neuobičajeno jer pas iz boksa ne može pobjeći. Površina na kojoj su ih držali dijelom je obrasla vegetacijom, osim na dijelovima na kojima su se kretali psi na lancu. To dodatno upućuje da psi nisu bili šetani, kao i da su maksimalno koristili dužinu lanca. Zbog takvog držanja sami su sebi ozljeđivali vrat. 

Dio pasa je bio bez vode. U zdjelicama je voda bila zelene boje, a površine zdjele obrasle su mahovinom. Psi su hranjeni svježim sirovim mesom, puretinom i piletinom. Nisu imali zdjelice, već im se hrana ostavljala na podnom dijelu kućica. Većina nije imala prirodni hlad, a neke su kućice imale oštre kutove od lima. Na pojedinim su bili korodirani čavli iz drvenih paleta, što je sve moglo ozlijediti pse. 

Kako su životinje bile stalno vezane na lancu, neke su izgrizle drveni dio nastambi. Psi su bili iznimno strašljivi, plahi. Neki su bili toliko bojažljivi da nisu htjeli izaći iz kućice. Jedan pas djelovao je kao da ima parezu stražnjeg dijela tijela, pas do njega je imao veliki edem ispod oka koje se potpuno zatvorilo. Ogrlice su uzrokovale bezdlačnost od pritiska i crvenilo. Ženka od 12 godina imala je po licu ožiljno tkivo te je koža lica na dijelove bez dlaka. 

Psi su uglavnom bili nečipirani, a od osam označenih mikročipom utvrđeno je da je riječ o psima koji su odjavljeni kao uginuli. Pelivan je izjavio da nema rodovnik za terijere. U tom slučaju je zakonom propisana obvezna kastracija i sterilizacija, sve kako bi se smanji broj pasa koji su pravilnikom propisani kao opasni. 

U mobitelu optuženog psihijatra pronađeno je pet video zapisa s borbama pasa na nepoznatim lokacijama. Tu je publika, psi se puštaju u ograđeni prostor gdje se bore, a jedna takva borba traje više od sat vremena. 

U mobitelu je nađena i korespondencija optuženika i nepoznate osobe. Ta je osoba poslala četiri video zapisa borbi pasa. Poruka glasi: 'Ovo je sa showa prošli tjedan. Meč kažu odličan. Nisam još gledao, ali znaš da ja cijenim mišljenje doktora više nego mišljenje drugih.' 

Pelivan odgovara: 'Jedan mora izgubiti. Najviše je ovakvih najmanje pravih'.