Što nije u redu s tim Švicarcima kada ne žele novac od države?

Već sam se prethodno osvrnuo na fantastičan referendum u Irskoj od prije par godina gdje narod sam samosvjesno izglasava mjere štednje kako bi njihovoj djeci bilo bolje. U Hrvatskoj se mjere štednje smatraju najpodlijim mogućim neprijateljem svakog poštenog Hrvata koji u miru želi trošiti više no što je zaradio. Jer na Balkanu je potrošnja običaj, a štednja za tamo neke lude Germane, Skandinavce i sl. Eventualno se može rezati na političkim protivnicima, ali nikako krenuti od sebe.

S druge strane, neke nacije jako su svjesne toga kako funkcionira porezni sustav. One znaju da država nema ništa. Država ne može ništa dati, a da prethodno vama ne uzme. Isto tako, znaju da se može uzimati samo od onih koji stvaraju, tako da je potrebno taj stvaralački poduzetnički duh maksimalno pustiti da raste i slobodno se razvija.

Eto, jedan takav primjer je meni (a i mnogim drugima) najbolje ekonomski uređena zemlja Europe - Švicarska. Tamo su glasovali o pitanju zagarantiranog minimalnog dohotka. Dakle, država vam garantira neku isplatu svaki mjesec, bez obzira radili ili ne, socijalni slučaj ili ne, ukratko - svima i bez pogovora. Švicarci su prijedlog glatko odbili sa 76,9%, što je tročetvrtinska većina. Ono, bez dileme!

Jer kad Švicarcu idete prodati priču: 'Svakom po 2500 franaka! Besplatan novac! Navali narode! Ima za sve!', on neće tek tako prihvatiti ideju. Dapače, kao što vidimo, odbit će je. Jer zna dvije stvari. Prvo, ono što će država narodu dati prije mora od nekoga (a to je taj isti narod) opet uzeti, što dovodi samo do korupcije pri pitanju kome će se dijeliti, jačanja moći političara i ovisnosti naroda o političkim odlukama. Drugo, Švicarac zna i da se porezno opterećuje privatni sektor tj. poduzetnike. Vole slobodno poduzetništvo. Mislite li da sloboda (primarno ekonomska tj. poduzetnička) nema veze sa standardom stanovništva?! Pogledajte gdje su po BDP-u po glavi one ekonomski slobodnije zemlje (Norveška, Švicarska, Irska…), a gdje one manje slobodne (Bjelorusija, Moldavija, Hrvatska…).

Nastavno na to, što se više privatni sektor porezno opterećuje, to su manje voljni raditi i stvarati jer im se manje isplati, pa stoga porezi i nisu baš prijatelji rasta. Ako nam je rast manji, manje je i tvrtki, manje zaposlenih, više socijalnih slučajeva, više kriminala itd.

Kad smo kod kriminala, Švicarci imaju jako liberalan zakon o posjedovanju oružja te im građani spadaju u sam vrh najnaoružanijih nacija svijeta, ako uzmemo kao pokazatelj količinu vatrenog oružja u posjedu građana po stanovniku. Ipak, takva količina posjedovanja oružja ne rezultira bjesomučnim ubijanjem i klanjem po ulicama, već naprotiv, Švicarska ima jednu od nižih stopa ubojstava na svijetu. Nižu i od recimo Hrvatske (koju smatramo sigurnom naspram 'divljeg' zapada). Jer pametni znaju da ne ubija oružje, već ljudi.

Ususret ovom referendumu napravljen je natpis na jednom švicarskom trgu: Zašto bi radili ako vam je dohodak zagarantiran?  I doista, zašto bi radili?! Novca ima, raditi ne treba i, brate, lezi doma, odmaraj i uživaj. No, kao što sam već rekao, takve priče u Švicarskoj ne prolaze. Tamo znaju da se za novac treba raditi, da se za uređenu državu svi trebaju potruditi, tamo znaju da je demokracija vrjednota i da nju treba njegovati.

E sad, zamislite da se u Hrvatskoj kaže: 'Svakom po 2500 kuna! Besplatan novac! Navali narode! Ima za sve!' Nakon prve rečenice više se ne bi trebalo govoriti, prijedlog bi bio 95% prihvaćen uz čuđenje na ovih 5% koji ne žele 'besplatan' novac. Pa makar po cijenu ekonomske propasti, dužne djece i inflacije.

Nešto su čudni ti Švicarci…