Foto: Veljko Martinović Sveti Duje na splitskim grbovima i novcu
Clipeus Croatorum Piše: Mate Božić

Sveti Duje na splitskim grbovima i novcu

Primjeri korištenja lika sv. Dujma na komunalnom novcu svjedoče o štovanju koje su Splićani stoljećima vjerno iskazivali svom gradskom patronu, kao i o kontinuiranom vezivanju sudbine grada uz svečev lik

Heraldička znamenja cijelog niza dalmatinskih gradova uključuju i likove njihovih nebeskih zaštitnika. Tako je primjerice na grbu Kotora moguće prepoznati prikaz sv. Tripuna, a na zastavi Dubrovnika sv. Vlaha. Svoje svetce zaštitnike u municipalnim grbovima također ističu: Korčula (sv. Marko), Komiža (sv. Nikola), Vis (sv. Juraj), Hvar (sv. Stjepan papa), Trilj (sv. Mihovil), Trogir (sv. Ivan Trogirski), Šibenik (sv. Mihovil), Drniš (sv. Roko), Skradin (sv. Jeronim), Zadar (sv. Krševan), Pag (sv. Juraj) i Rab (sv. Kristofor). U taj niz se svakako ubraja i Split. Međutim, iako je sv. Dujam splitski patron još od ranog srednjovjekovlja, zanimljivo je kako njegov lik u municipalnom grbu nalazimo tek od 1991. godine.



Splitski grb od 1991. godine

Tako se u aktualnom gradskom statutu pri opisu heraldičkog znamenja navodi i sljedeće: 'U lijevom gornjem kutu je povijesni hrvatski grb u obliku štita, a u desnom gornjem kutu je štit iste veličine i oblika u kojem je smješten lik sv. Dujma, zaštitnika Splita...'. Povijesni izvori svjedoče kako su tijekom prethodnih povijesnih razdoblja, još od XIV. stoljeća, umjesto hrvatskog grba i lika sv. Duje lijevo i desno od zvonika splitske katedrale, stajali grbovi feudalnih gospodara, vladajućih kuća ili određeni ideološki simboli. Ipak, pojednostavnjeni prikaz splitskog nebeskog zaštitnika nalazimo na komunalnom novcu već u istom stoljeću iz kojeg potječe i prvo sačuvano gradsko znamenje. Smatra se kako je taj tip novca nastao između 1327. i 1357. kada Split nije priznavao vlast hrvatsko-dalmatinskih kraljeva iz kuće Anžuvinaca, nego je bio pod okriljem Mletačke Republike. To je ujedno bio i posljednji period kada je splitska komuna kovala vlastitu monetu.


Lik sv. Dujma (glava s mitrom) na aversu splitskog novca kovanog 1327.-1357.

Na aversu (prednjoj ili glavnoj strani) sačuvanih primjeraka spomenutog novca prikazana je glava sv. Dujma s mitrom, dok naokolo stoji natpis: '+ . S . DOMNIVS', a na reversu (stražnjoj strani): '+ . C . SPALATENSIS'. Početkom XV. stoljeća, biskupski lik sv. Dujma umjesto na aversu našao se na reversu monete koju je u Splitu kovao moćni herceg i bosanski velikaš Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Na prednjoj strani istog novca uočava se istaknuti elemenat osobnog Hrvojeva grba - ruka s mačem, koji će (u svom modificiranom obliku) tijekom cijelog XV. stoljeća u njemačkim grbovnicima predstavljati grb pripisan Hrvatskoj ili DalmacijiZanimljivo je kako će vladarska kuća Habsburgovaca iz tog grba izvedeno heraldičko znamenje početkom Novoga vijeka početi koristiti kao pretenzijski grb Bosanskog Kraljevstva, tada već najvećim dijelom pod vlašću Osmanlija.


Novac hercega Hrvoja s početka XV. st.; na aversu štit s rukom koja zamahuje mačem - na reversu biskupski lik sv. Dujma 

Splićani su biskupski lik svoga patrona nastavili koristiti i na nekim vrstama novca koji je bio u upotrebi za vrijeme novovjekovne mletačke uprave, iako se ta moneta nije više kovala u Splitu nego u Veneciji. Primjerice, ostalo je zabilježeno kako je, kada je krajem XV. st. došlo do manjka sitnog novca u optjecaju, splitska komuna uputila molbu mletačkoj vladi za kovanje posebnog novca. Tako su na prijelazu XV./XVI. stoljeća donesene odluke prema kojima se u mletačkoj državnoj kovnici za splitske komunalne potrebe kovao sitni bakreni novac koji se nazivao 'bagatin'. Slično prethodnim primjerima, na aversu se nalazio lik sv. Dujma, a na stražnjoj strani simbol novih vrhovnih gospodara - Mletačke Republike, točnije krilati lav sv. Marka. Iste molbe su mletačkim vlastima upućivali i drugi dalmatinski gradovi pa se tako na trogirskim 'bagatinima' nalazio lik sv. Lovre, na hvarskim sv. Stjepana, na šibenskim sv. Mihovila, a na zadarskim sv. Šimuna. 


Avers i revers splitskog 'bagatina'; biskupski lik sv. Dujma i mletački krilati lav

Navedeni primjeri korištenja lika sv. Dujma na komunalnom novcu, iako neheraldički, svjedoče o štovanju koje su Splićani stoljećima vjerno iskazivali svom gradskom patronu, kao i o kontinuiranom vezivanju sudbine grada uz svečev lik, unatoč relativno čestim izmjenama vrhovne vlasti. Korijeni tog štovanja, prema drevnoj predaji, sežu u rani Srednji vijek kada je legendarni splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin dao prenijeti kosti sv. Duje iz Salone (s lokaliteta Manastirine) u Split. Prema Splitskom statutu iz 1312. godine blagdan sv. Duje bio je najvažnija komunalna svetkovina koja je ujedno imala i ulogu godišnjeg sajma. Primjerice u XVIII. st. na Sudamji su se, uz svečanu procesiju, održavala i razna natjecanja te dijelile nagrade, kao što se i izlagalo mnogo trgovačke robe. Tradicionalna općedruštvena uloga Sudamje zadržala se sve do perioda nakon II. svjetskog rata, kada se svela tek na prigodno trgovanje, da bi u svom punom opsegu ipak bila obnovljena početkom 90-ih godina prošloga stoljeća.

     

Lik sv. Dujma na raznim vrstama splitskog novca i kao heraldički element u aktualnom grbu grada Splita 

To je ujedno bilo i vrijeme kada se svečev lik po prvi put našao na gradskom grbu, pritom zamijenivši ideološki prikaz zvijezde petokrake, koji je kao jedan od elemenata splitskog gradskog znamenja bio služben korišten od kraja 60-ih do 1991. godine. Za razliku od lika sv. Dujma, gotovo nepromijenjenog u različitim povijesnim razdobljima, na oblikovanje samog splitskog grba povijesne mijene su mnogo značajnije utjecale. Tako je osnovu heraldičkog znamenja grada Splita oduvijek činio prikaz utvrđenog grada, odnosno gradskih zidina s kulama iznad kojih se uzdiže zvonik. Međutim, već na najstarijem takvom prikazu lijevo i desno od zvonika uočava se trag manjih štitića na kojima su bili prikazani grbovi aktualnog vladara ili gradskog kneza. O kojim se točno grbovima radilo danas nije poznato jer su bili otučeni.


Splitska gradska znamenja iz prve odnosno druge polovice XIV. stoljeća

Prema C. Fiskoviću u tom bi slučaju bila riječ o znamenju feudalnog roda Šubića, koji su u nekoliko navrata obavljali dužnost gradskih knezova, pa tako i u prvoj polovici XIV. stoljeća. Međutim, na idućem primjeru iz druge polovice XIV. stoljeća, na mjestu spomenutih štitića jasno su vidljivi grbovi kuće Anžuvinaca, čiju su vlast - kao aktualnih vladara Hrvatsko-dalmatinskog Kraljevstva, Splićani upravo tada i priznavali. Na trećem primjeru, s kraja prve polovice XV. stoljeća, na štitiću lijevo i desno od zvonika stoje grbovi tadašnjeg mletačkog dužda i aktualnog gradskog kneza, također Mlečanina, budući da se Split od 1420. pa sve do 1797. godine nalazio pod izravnom vlašću Venecije. Razlog zašto se brojni grbovi u Splitu, pa tako i neki od spomenutih u okviru gradskih znamenja do danas nisu sačuvali, leži u odluci mletačkih vlasti s kraja XVII. stoljeća da se heraldička znamenja gradskih knezova otuku tj. unište.




Splitski grb nastao 1441.-144З. s grbovima mletačkih obitelji Foscari i Querini lijevo i desno od zvonika

U stoljeću koje je uslijedilo nakon propasti Mletačke Republike, umjesto feudalnog društvenog poretka oblikovala su se građanska društva s nacionalnim ideologijama. Tako je i XIX. stoljeće kao vrijeme revolucionarnih promjena ostavilo traga na razvoju splitskog grba. Kada je 1882. godine Narodna stranka po prvi put pobijedila na općinskim izborima jedna od prvih odluka odnosila se na novu splitsku općinsku zastavu na kojoj je tradicionalno komunalno znamenje (gradske zidine s kulama iznad kojih se uzdiže zvonik) bilo uklopljeno među crveno-bijelo-plave boje hrvatske trobojnice. Na taj su način narodnjaci i simbolički istaknuli novi građansko-nacionalni smjer gradske uprave. 


Narodnjačka zastava splitske općine s gradskim grbom usvojena 1882. godine

Budući da je XX. stoljeće u priličnoj mjeri bilo obilježeno totalitarnim poretcima, simboli spomenutih ideologija (fašističke i komunističke) u određenim periodima služili su kao 'dopuna' gradskom znamenju. Primjerice, početkom 40-ih godina prošloga stoljeća (kada je Split nakratko bio dijelom Kraljevine Italije) u okviru tadašnje heraldičke prakse s lijeve i desne strane grba bio je dodan po jedan 'fascio', kao simbol vladajućeg talijanskog fašističkog pokreta. Nadalje, kao što je već spomenuto od 1969. do 1991. s heraldički lijeve strane zvonika na gradskom znamenju nalazio se štitić s crvenom zvijezdom petokrakom u funkciji ideološkog simbola jugoslavenskih komunista. U tom je periodu također, po prvi put u povijesti, s heraldički desne strane zvonika uvrštena i varijanta hrvatskog nacionalnog grba koja se u tekstu statuta iz 1978. jednostavno naziva 'povijesnim hrvatskim grbom'.



Splitski grb od 1969. do 1991. godine

Tek su u suvremeno doba, nakon svih povijesnih mijena: od feudalnih gospodara do vladajućih kuća; od uspona građanstva do totalitarnih poredaka, dva istaknuta gradska simbola prisutna kroz gotovo cijelu prošlost Splita - heraldičko  znamenje (prikaz gradskih zidina iznad kojih se uzdiže zvonik) i sv. Duje - uklopljena u jedinstvenu cjelinu.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(45071, "");
Pregledaj komentare