Tjedni pregled: SDP-ovo ruganje vrijedno 160 tisuća kuna
Od Božićnog sajma Split je uprihodio preko milijun, a zaradio točno 27 tisuća kuna. Pored svih gladnih usta, dobro da nismo i u minusu...
PONEDJELJAK Poligon, a ne spomenik
Luki Podrugu očito je dosadno u životu, a valjda je shvatio i da se skoro spremaju nekakvi izbori - pa nema smisla da mu Baldasar krade glasove i stvara dojam da bi se u ovom našem svemiru moglo raspravljati o bilo čemu drugom doli o ustašama i partizanima.
I još je usput od njega napravio budalu, čak i po cijenu napucavanja s kostima četrdeset i šestorice mrtvih branitelja. Dvadeset godina trubio je da se Split treba primjereno odužiti svojim poginulima, na što je gradonačelnik naivno zagrizao, a onda dokazao da mu je od toga puno bitnija njegova vlastita promocija i kvaziustaško preseravanje.
Podrug je 'preuzeo odgovornost' za skidanje naziva Devete bojne HOS-a sa spomenika na Splitu 3, a onda je par dana kasnije Ranko Ostojić - jer, naravno, Baldasar nema muda za to - poslao maskirane i naoružane policajce da poput lopova usred noći uklanjaju ustaški slogan iz javnog prostora.
Pa je onda još stigla i najava podizanja šatora na Splitu 3, sasvim primjereno općem cirkusu. Tko šljivi branitelje.
UTORAK Fekalno bjesnilo
Dosadno je očito i Željku Kerumu. Ima sve u životu, a zajebavaju ga jedino novinari - dobro, možda još i neki vjerovnik sa svojim uzaludnim i besmislenim pokušajima utjerivanja vlastitog novca.
I tako naš Kerum ovih dana časti svoju obitelj sve bjesnijim i luđim mercedesima, dok novinarima koji pišu o tome paralelno šalje prostačke poruke. Što, naravno, nije ništa novo ni ništa neočekivano; vrijedi tek zabilježiti da nam je bivši gradonačelnik ovih dana u fekalnoj fazi.
Govna, pa govna...
Presiromašan vokabular, čak i za njega.
SRIJEDA Cijena sitnica
A opet, cijela ta ekipa ionako nije previše maštovita. Sve funkcionira jedino u krugu obitelji ili stranke i svatko ima svoju cijenu.
Dva Kerumova glasa za Baldasarovu fiks ideju oko Turističke palače, recimo, koštala su jedno radno mjesto u Vodovodu i kanalizaciji (zastanovitog Antu Mladinea) plus dvadesetak tisuća kuna gradskog novca za privatni lutkarski mjuzikl Duška Mucala. Što, naravno, ne znači da je popis zaključen.
ČETVRTAK Sajam za anale
A čak i takvo, bezobrazno i bijedno uhljebljivanje, sitnica je u odnosu na otvoreno vrijeđanje koje smo doživjeli tek što je s Rive uklonjeno 38 kućica. Otkrilo se, naime, da je od preko milijun kuna koje su ugostitelji i trgovci platili kako bi sudjelovali na Božićnom sajmu u gradskoj blagajni ostalo ravno 27 tisuća kuna. Toliko o dobrom upravljanju i uspješnom poslovanju.
Gdje se spržio ostatak - osim na plaće u gradskoj tvrtki DMC, očito izmišljenoj samo za potrebe pretakanja gradskih para bez natječaja i pokoju sinekuru - zasad nije poznato. Osim što se zna da je 160 tisuća otišlo agenciji 'Madison', vječnom SDP-ovom partneru za odnose s javnošću, na fantomske usluge 'promidžbene kampanje i komunikacijske strategije Adventa u Splitu'.
Ima se, može se...
PETAK Baldasarova spojnica
Konačno jedan Baldasarov projekt, pa makar to bilo tek stotinjak metara obale koja će spojiti HDZ-ovu Rivu i Kerumovu Zapadnu obalu. Neće to biti loše, premda je zasad prošlo potpuno neprimijećeno.
Možda bi trebalo angažirati kakvu PR agenciju.
SUBOTA Gubljenje vremena
...pa čak i preko veze, kao što je Split kao jedini grad u Hrvatskoj bez natječaja dodijelio uslugu izrade vizualnog identiteta kandidature za Europsku prijestolnicu kulture. Mi uvijek znamo bolje, a natječajima se samo 'gubi vrijeme', kako su nam lijepo objasnili u Banovini.
Pa tako znamo i da nam ne treba, recimo, jedna najobičnija web stranica ili Facebook promocija. Šta će Rijeka, Osijek, Dubrovnik, Varaždin ili Pula.
A opet, možda je i bolje ovako. Možda bi i izradu stranice dali kakvoj stranačkoj agenciji, ili bi je na brzinu sami smrljavili, poput Turističke zajednice. Pa bismo dobili neprobavljivi i zastarjeli bućkuriš.
Očito je vrijeme da od kandidature sami odustanemo, da se barem više ne blamiramo.
NEDJELJA Ključ
Na Bačvicama još uvijek traje borba za najobičnije igralište. S jedne strane djeca i roditelji, a s druge škola i privatni partner.
A između njih zaključana vrata.
