Tisuće hodočasnika večeras su krenule prema Sinju kako bi se poklonile Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i sudjelovale u proslavi blagdana Velike Gospe. Na putu prema Sinju zaustavili smo neke od njih i pitali ih s kojom su nakanom krenuli na hodočašće.
Dok svatko sa sobom nosi svoje molitve, želje i zahvale, jedna nas je nakana posebno dirnula. Hodočasnici koje smo susreli kazali su nam kako će večeras moliti i za ljude s omiškog područja koji su pogođeni razornim požarom.
– Večeras je za mene najvažnija vjera, zbog koje, naravno, svatko misli da bi trebao ići u Sinj. Želim svojoj obitelji zdravlje, pogotovo svojoj baki, a molit ću se i za ljude kojima danas gore kuće u Omišu. Voljela bih da se to što prije sanira i da požar prestane – kazala nam je Monika, a s njom se složila i prijateljica Tina.
– Tu sam zbog vjere i obitelji, najviše zbog tate i mame – dodala je Tina.
Ovo im nije prvo hodočašće, a otkrile su nam i bez čega ne kreću na put prema Sinju.
– Meni su najvažniji voda i power bank. Uvijek obujem šlape, najudobnije su, a obučem i čarape – kroz smijeh nam je kazala jedna od njih.
Larisa na hodočašću sudjeluje peti put, dok je Ivoni ovo tek drugi put.
– Molim za svoje zdravlje, zdravlje svoje obitelji i prijatelja, ali i općenito za sve ljude u mom životu – kazala je Larisa.
Ivona, pak, višesatno pješačenje prema Sinju doživljava kao malu žrtvu.
– Na ovaj način iskazujem počast i ovo je nešto najmanje što možemo napraviti. Sve će doći na svoje, izmolit će se, a kada se dođe u Sinj, prevladat će ponos i ispunjenje. To je ono što me drži i gura, pa na kraju ni ne bude toliko teško – poručila je.
Marko Grčić u Sinj hodočasti treći put, no ovoga je puta njegov put poseban. Prije 15 godina preselio se u Zagreb, a sada se prvi put nakon toliko godina ponovno vraća na hodočašće.
– Moje nakane uključuju zahvalnost, molitve za obitelj te osobne nakane koje bih ipak zadržao za sebe – kazao nam je Marko.
Naglašava kako najvažniji dio pripreme za hodočašće nije onaj fizički.
– Najvažnije je otvoriti srce Bogu, umjesto fokusirati se isključivo na fizičke potrebe poput odmora ili vode. Bog će blagosloviti put i dati snage svima – poručio je.
Drugi Marko kojega smo susreli na putu prema Sinju iza sebe ima već 15 hodočašća.
– Pješačenje od Solina do Sinja traje oko sedam sati, uključujući stanke. Nakon svega ostaje osjećaj dobrobiti i čistoće. Grupa je s godinama narasla, a samim time i atmosfera je sve bolja – ispričao nam je.
Za one koji se prvi put odluče krenuti pješice prema Sinju ima jednostavan savjet.
– Samo hodati s dobrom voljom.
Josip na hodočašće ide četvrti put, dok su Filip i Roko prema Sinju krenuli po treći put.
– Hodočastimo zbog zdravlja, mira, sreće, ali i osjećaja ispunjenja koji nas obuzme kada napokon stignemo u Sinj – kazali su nam.
Filip nam je otkrio kako mu hodočašće svaki put iznova budi nadu i daje inspiraciju.
– Tako je lijepo vidjeti sve ove ljude povezane oko iste stvari. Svi smo zajedno pa nam nije teško. Dosta radim pa sam malo umoran, ali znam da će vrijediti kada stignemo u Sinj – dodao je.
Rekorder među našim sugovornicima bio je Frane, kojemu je ovo već 16. hodočašće Gospi Sinjskoj.
– Idem se pomoliti dragoj Gospi, lagano, s noge na nogu. Spasila me dva-tri puta u životu i onda joj se moram otići pomoliti. To je za mene sada već tradicija – ispričao nam je.
U svojim molitvama večeras će se prisjetiti i ljudi koji su stradali u požaru na omiškom području.
– Pomolit ću se za njih i da im Bog da snage i zdravlja da sve to izdrže – poručio je Frane.
Što su nam još hodočasnici ispričali na putu prema Sinju, pogledajte u videozapisu.
