'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Izvrsna groteska o sarajevskom atentatu

O AUTORU: Svetislav Basara (Bajina Bašta, Srbija, 1953.) romanopisac, esejist i dramatičar, do sada je objavio pedesetak djela. Dvostruki je dobitnik NIN-ove nagrade za najbolji roman 2006. i 2010. godine, ali i Nagrade Laza Kostić (2007.), Nagrade Narodne knjižnice Srbije (2008.), Nagrade Stanislav Staša Marinković (2010.), Nagrade Biljana Jovanović (2015.), Nagrade Isidora Sekulić (2015.)... Prevođen je na engleski, francuski, njemački, mađarski, bugarski, talijanski, španjolski i makedonski jezik. U Hrvatskoj su mu do sada objavljena tri romana: 'Kontraendorfin', 'Andrićeva lestvica užasa' te 'Anđeo atentata' (tabloid), koji je u originalu u Srbiji izišao 2015.

IZ SADRŽAJA: 'Malo je ko toliko radio na sopstvenom smaknuću kao što sam to činio ja, nadvojvoda Franc Ferdinand. Sav taj atentatorski schlamperei pao bi u vodu kao beznačajni čaršijski incident, kakvih u Sarajevu ima na desetine, da se svojski nisam potrudio da budem ubijen'. 

Austrougarski nadvojvoda Franz Ferdinand u razgovoru s izmišljenim, posmrtnim tajnikom Bertholdom govori o svojoj smrti, ironično komentirajući povijest, kako onu koja je prethodila Sarajevskom atentatu, tako i posljedice. 

OSVRT: Ne mogu se sjetiti tko je izjavio da je povijest samo zanimljivo ispričan trač, ali Basarin 'Anđeo atentata' me podsjetio na tu rečenicu. Izvrsna ideja o Ferdinandovom duhu, koji svome anđelu u čistilištu objašnjava da je u Sarajevskom atentatu zapravo počinio samoubojstvo, pretvara se u ogovaranje Habsburške Monarhije, Franje Josipa, Katharine Schratt i raznih događaja u povijesti. 

Uličnim rječnikom, ironično i satirično, te 'tabloidnim' obradama pojedinih epizoda, roman je kod mene izazvao osjećaj kao da u zadimljenom bircu ili kafani (kavana je ipak nešto drugo) slušam pijanog nadvojvodu Ferdinanda. Ferdinanda koji filozofira o svjetskim događajima, pa osim o stanju uoči I. svjetskog rata, ismijavanja austrougarske dekadencije i balkanske aljkavosti priča i o 'gluposti uvođenja heliocentričnog sustava u znanost', otrovnoj francuskoj kulturi ili prevarantskom proboju Wagnera na kulturnu scenu. Spominju se tu i Krleža i Crnjanski, a ide sve do izmišljenih pisama američkog i sovjetskog ambasadora svojim vladama o odnosu Tita i Jugoslavije prema njima tijekom Rezolucije Infobiroa ili predviđanja ratova devedesetih.

Ne čudi podnaslov knjige 'tabloid' jer nema sumnje da bi se u današnjem 'žutom tisku' svi povijesni događaji obradili baš na Basarin način. Zvučali bi nam apsurdno, a mnogima bi bili zanimljiviji podaci o tome tko koga guzi umjesto srži događanja. Na taj je način Basara odmah rekao da roman ne trebamo smatrati ozbiljnim povijesnim djelom, ali se osim događajima, nacionalnim mentalitetima i stereotipima o austrougarskoj hladnoći nasuprot balkanskoj aljkavosti i prpošnosti, narugao i današnjici. Nominalno, potaknut sarajevskim atentatom, zapravo je progovorio o mnogim drugim temama.

OCJENA: Koliko god sam kroz knjigu ponovio povijest Habsburške Monarhije, a Basarin izvanredan humor i apsurdi me nasmijali, toliko me filozofski dio znao dobro umoriti. Širenje tema je govorilo da ovako može unedogled, a kraj s diplomatskim prepiskama odveo u raspad sustava. Ako mu je cilj bio interaktivno mi pokazati osjećaj raspada Austro-Ugarske, uspio je, ali sam, u stilu knjige i njegove književne hiperprodukcije, bliži razmišljanju da mu je dogulilo pisati ovo djelo. Ipak, ova malo duža, ali izvrsna groteska zaslužuje četiri pljeska.