Splitski gradonačelnik Ivica Puljak dirljivim se riječima oprostio od košarkaške legende Rate Tvrdića. Njegov govor na komemoraciji donosimo u cijelosti:
'Poštovana obitelji Tvrdić, uvaženi članovi košarkaške zajednice, sportska obitelji Žutih,
danas ovdje s vama dijelim osjećaje tuge, sjete i nenadoknadivog gubitka, ali i dubokog poštovanja i ponosa, govoreći o gospodinu Ratomiru Tvrdiću, vašem i našem dragom Rati. Kao Splićaninu, ljubitelju košarke i nekome tko je imao sreću okušati se u tom predivnom sportu, teško mi je opisati koliko je šjor Rato s ostalim iznimnim splitskim košarkašima utjecao na moj život, ali i na živote svih nas.
Kao dječak, s divljenjem sam pratio šjor Ratu i njegovu sjajnu generaciju Jugoplastike i reprezentacije, koji su osvajali sve moguće trofeje - od državnih do svjetskih. Tada se Split, zaluđen košarkom, pretvorio u grad gdje su se brisale sve razlike - generacijske i svake druge. Košarka je postala više od igre; bila je to čista energija zajedništva i radosti koja je ispunjavala srca svih nas.
Šjor Rato nije bio samo veliki sportaš; bio je oličenje svega onoga što košarka i sport uopće mogu i trebaju biti. Njegove bravure na terenu, jednostavnost u savršenstvu, skromnost u veličini i pravi splitski duh učinili su ga besmrtnim. On je bio i ostat će simbol našeg grada, razlog zbog kojeg se s ponosom nazivamo najsportskijim gradom na svijetu.
Ovih dana pročitao sam mnogo tekstova o šjor Rati i u svakom od njih osjetila se duboka emocija, iskrena naklonost i ljubav prema njemu - ne samo kao sportašu, nego prije svega kao čovjeku.
Sam šjor Rato jednom je rekao: 'Bio sam gimnastičar, nogometni vratar, rukometaš, jedriličar, glazbenik, TV serviser, košarkaš, ali mi je najdraže ako sam bio dobar čovjek.' To nas podsjeća na ono najvažnije - da sve počinje i završava s ljudskim kvalitetama. Ako želiš biti dobar košarkaš, veliki lider, najbolji šuter, najbolji u bilo čemu - prvo moraš biti dobar čovjek.
Svi mi danas znamo da se opraštamo od velikog košarkaša, ali još većeg čovjeka. Iako smo danas tužni zbog rastanka, osjećamo neizmjernu zahvalnost i ponos što možemo reći da je Rato Tvrdić bio naš.
Uz njegovu obitelj, koja danas osjeća nenadoknadiv gubitak i kojima i ovdje izražavam iskrenu sućut, šjor Ratina košarkaška obitelj - njegovi Žuti - također oplakuje svog heroja. Šjor Rato je cijelu svoju igračku karijeru ostao vjeran žutom dresu, i to nije bila samo sportska odluka, već izraz ljubavi i odanosti prema svojoj sportskoj zajednici, kolegama, prema Splitu.
Zato je šjor Rato bio i ostat će splitsko košarkaško i ljudsko zlato.
Mnogi su u ovim trenucima rekli kako je ovo kraj jednog sjajnog poglavlja splitske košarke. Kažu da nikada više neće biti takvih igrača, takvih ljudi, takvog Splita. I da, šjor Rato i ostale legende postavili su standarde koji su teško dostižni. Ali teško mi je vjerovati da su otišli s mišlju da s njima završava košarka u Splitu.
Vjerujem da su željeli da mladi na Gripama osjete žar igre pod košem, da na ovom parketu rastu nove generacije dobrih košarkaša i dobrih ljudi. Iako više ništa neće biti isto, dugujemo mladima vjeru i podršku da mogu koračati stazama velikih ljudi poput Rate Tvrdića. Da radom, upornošću i strašću, bez pritiska prošlosti, nego s inspiracijom koju ona donosi, ispisuju nove sjajne stranice splitske košarke.
Na nama je da im pružimo tu šansu. Jedno je sjajno poglavlje završilo, a splitskoj košarci i njenim legendama zaista dugujemo mnogo - dugujemo im budućnost ispunjenu radosti košarkaške igre. Tako ćemo im se najbolje odužiti i izraziti svoju zahvalnost.
Neka šjor Rato počiva u miru, a njegov duh neka nas uvijek nadahnjuje. Hvala mu na svemu, Split i Splićani ga nikada neće zaboraviti.'