FOTOGALERIJA Arheolozi istražili brodolom u Potkamenici na Šolti

Fotogalerija (16)

Maja Kaleb, voditeljica projekta Potkamenica - Šolta 2020, Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru, Odjel edukacije i dokumentacije, poslala nam je tekst o istraživanjima na Šolti. evo što je napisala:

'U zadnje vrijeme često se u medijima pojavljuju senzacionalistički naslovi koje prate članci o pronalasku novih brodoloma i podvodnih nalazišta, ali se postavlja pitanje što je s onima već poznatima koji nisu završili na naslovnicama jer na prvi pogled nisu atraktivni? Tko brine o njima i postoji li plan zaštite i za takva nalazišta? Neodgovorenih pitanja je puno. 

Jedna takva priča odvijala se prošlog tjedna na Šolti. Brodolom koji je poznat već 11 godina nalazi se na svega 4 metra dubine u Potkamenica, jednoj od manjih uvala u razvedenom Nečujmu. Po dojavi ronioca Zorana Siriščevića, 2009. godine izvršen je pregled podmorja, no uz izostanak ekskluzivnih naslova iz medija, izostali su i svi daljnji postupci; iskopavanje, dokumentiranje i zaštita nalazišta. Činilo se da je stvar prepuštena zaboravu. Međutim, priča o ovom brodolomu ponovno je pokrenuta 10 godina kasnije na moju inicijativu i ronioca iz Udruge podvodnih aktivnosti Rostrum iz Splita, Nevena i Marka Lete. Rostrumovci su znali lokaciju jer je Neven sudjelovao u očevidu 2009. godine, a sve smo nade polagali da je nešto od brodske konstrukcije preživjelo jer je već tada ustanovljeno da sidra nautičara predstavljaju veliki problem u očuvanju nalazišta. Iako se u Studiji sidrišta Splitsko-dalmatinske županije iz 2019. godine spominje buduće koncesionarsko sidrište u južnom dijelu uvale, za sada je uvala 'slobodna' od koncesionara, tako da se nautičari sidre gdje tko stigne, a kontrole gotovo pa nema.

Po dolasku na lokaciju 2019. godine, osim mnoštva ulomaka antičke keramike, glavni indikator da se u blizini nalazi i sama brodska konstrukcija je bila velika količina fragmenata obrađenog drva koja je slobodno plutala po morskom dnu. Kad smo izronili, svi smo pomislili isto: 'Ovo nalazište se mora zaštititi. Ako prođe još 10 godina, nećemo ga više nikad vidjeti.' U narednom periodu Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru aplicirao je s projektom za sredstva Ministarstva kulture, a nakon odobrenja započele su pripreme za arheološko iskopavanje, dokumentiranje, a onda i zatrpavanje brodoloma. U jednom trenutku, zbog COVID-19 situacije u državi i svijetu, provedba projekta je bila upitna, ali jednom pokrenuta entuzijastička lavina ipak se više nije mogla zaustaviti.

Ono što je prije arheološkog iskopavanja 2020. godine bilo poznato je da je brod građen tehnikom gradnje 'prvo ljuska', odnosno da su prilikom gradnje prvo postavljene kobilica (kolumba), statve (ašte) i platice (madiri), a zatim su umetnuta rebra. U Zapisniku o stručnom očevidu iz 2009. godine spominje se dvadesetak rebara u dužini od oko 20 metara, a brodolom je datiran u kasnija stoljeća rimskog carstva.

U periodu od 27. lipnja do 3. srpnja 2020. godine provedeno je sustavno arheološko iskopavanje na položaju brodoloma u uvali Potkamenica. Osim djelatnika Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru; Maje Kaleb, Roka Surića, Zdenke Vrgoč, Luke Bekića i Mladena Pešića, na projektu su sudjelovali članovi udruge UPA Rostrum Split; Marko Lete, Marko Polić i Neven Lete. Prije samog iskopavanja, nalazište je snimljeno podvodnim kamerama kako bi se izradio 3D model zatečenog stanja. U svega 5 radnih dana otvorene su 4 arheološke sonde dimenzija 2x2 metra (ukupno 16m²) na poziciji gdje je utvrđeno da je brodska konstrukcija najbolje očuvana. Zbog male količine sedimenta u vidu pijeska i lomljenog kamena, vrlo brzo se otkrila i definirala brodska konstrukcija. Pronađena je kobilica u dužini od 7 metara s rebrenim utorom i zanimljivim elementom za spajanje s petom pramčane statve (nažalost nije očuvana), te 35 djelomično sačuvane platice i 9 rebrenih nastavaka. Platice su međusobno spajane sistemom utora i jezičaca u gotovo pravilnim razmacima od 17 do 20 cm, a spoj je dodatno učvršćen malenim drvenim čavlićima. Rebra su za vanjsku oplatu spojena većim drvenim čavlima okruglog presjeka.

Osim tragova gorenja na pojedinim dijelovima konstrukcije (rebra i dio vanjske oplate), uočeni su i tragovi smole odnosno pakline koja je korištena radi pojačavanja  nepropusnosti dijelova koji su stalno uronjeni u more (uglavnom i obilato na kobilici). Brodska konstrukcija, odnosni svi njezini dijelovi su detaljno dokumentirani. Osim klasične nacrtne dokumentacije tlocrta i profila, fotografirano je oko 1000 fotografija za potrebe izrade 3D modela. U odnosu na opis iz 2009. godine, brodska konstrukcija je značajno devastirana i gotovo polovica je potpunosti nestala.

Tijekom iskopavanja, ali i pregleda šireg područja brodoloma, pronađeno je mnogo fragmenata antičkog keramičkog posuđa. Riječ je uglavnom o raznim tipovima amfora (većinom porijeklom iz sjeverne Afrike), ali su zastupljene i zdjele, zdjelice te vrčevi. Među rebrima je pronađen i jedan keramički ribarski uteg. Osim keramičkih nalaza, otkriveni su i mnogobrojni željezni čavli, nekoliko balastnih kamenja, te jedan fragment konopa (!). Preliminarno, na temelju keramičkog materijala, brodolom se datira na kraj 4. ili na sam početak 5. stoljeća. Naša saznanja su za sada skromna, no uzeti su uzorci kobilice i jedne platice pa se očekuje i preciznija datacija na temelju 14C i dendrokronološke analize. Osim za dataciju, uzeti su uzorci svih konstruktivnih elemenata broda kako bi utvrdili vrste drveta od kojega je građen.

Provedbom ovog programa glavni je cilj istraživanje i dokumentiranje, no najznačajnija je ipak zaštita brodske konstrukcije kojoj prijeti daljnja devastacija. Ono što smo mi kao arheolozi napravili je fizička zaštita drvene konstrukcije prekrivanjem dvostrukim slojem pijeska, geotekstila i kamena. Tijekom istraživanja na Šolti, proveden je i konzervatorski nadzor od strane Saše Denegrija, višeg stručnog savjetnika i ronioca u Konzervatorskom odjelu u Splitu nakon čijeg je posjeta nalazištu pokrenut postupak pravne zaštite brodoloma u vidu upisa na Listu zaštićenih kulturnih dobara u sklopu Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske, te pokretanje postupka zabrane daljnjeg sidrenje na nalazištu.

Kako bi se što bolje sačuvao manji segment brodoloma u uvali Potkamenica, planirana je dodatna fizička zaštita koja će imati i prezentacijski karakter. Naime, u arheološkoj i konzervatorsko-restauratorskoj struci na svjetskoj razini još nismo blizu rješenja kako prezentirati podvodnu kulturnu baštinu, a da ona bude sigurna od daljnjeg propadanja ili da ne bude na meti samoprozvanih 'podvodnih istraživača', tako da je fizička zaštita za sada jedina sigurna opcija. Planirano je prekrivanje drvene brodske konstrukcije (zajedno sa svim već navedenim elementima zaštite; geotekstil, pijesak, kamen) s nekorozivnim materijalom na kojemu će biti ugraviran nacrt sačuvanog dijela broda kako bi svi zainteresirani mogli vidjeti ono što inače vide samo podvodni arheolozi.'