U Narodnoj knjižnici Sutivan su, u sklopu seminara MOM - Mandolinski orkestar mladih, u organizaciji splitskog GMD Sanctus Domnio uz podršku Turističke zajednice i Općine Sutivan, predstavljene filološke kopije najvažnijih povijesnih trzalačkih instrumenata na svijetu, graditelja Danielea Orlandija. Osim samog graditelja, povijesne mandoline i kontekst u kojem su se razvijale predstavio je i Ugo Orlandi, muzikolog specijaliziran za povijest glazbe te virtuoz na mandolini, predavač na konzervatoriju u Milanu.
Ugo Orlandi je izrazito slikovito pričao o instrumentima, objašnjavajući da su već od početka 17. stoljeća u Italiji građeni trzalački instrumenti identificirani kao mandoline, a broj žica ovisio je o tome što je skladatelj želio postići. Instrument se ne procjenjuje po izgledu, naglasio je pokazujući povijesnu mandolinu koja izgleda kao lutnja, ima ukrase kao lutnja, ali je u svojoj svrsi i zvuku mandolina.
Opisao je i opasnosti koje su prijetile građanima gradova gdje su se proizvodili instrumenti - žice su se izrađivale od crijeva životinja, te su se, zbog nehigijenskih uvjeta pri izradi, često prenosile bolesti sa životinja na ljude. Današnje replike izrađene su s plastičnim žicama.
Interes za filološke kopije raste sve više, ustvrdio je Ugo Orlandi. Povratkom u prošlost okrećemo se budućnosti, rekao je, istaknuvši da je pronalaskom 'idealnog instrumenta' - napolitanske mandoline - ugušena jedna široka obitelj instrumenata, od kojih svaki ima svoju svrhu i smisao u pojedinom glazbenom djelu. Do prije deset godina bilo je normalno da se svi komadi izvode na napolitanskoj mandolini, rekao je, a danas se traži da se glazba izvodi na instrumentima za koje se i pisala.
Sutivanjani i njihovi gosti instrumente će moći razgledati do petka, 25. kolovoza, a istoga dana će se u večernjim satima obilježiti i završetak vrlo uspješnog međunarodnog mandolinskog seminara završnim koncertom ispred Crkve Marijina uznesenja u Sutivanu.