Frano Grgurević je u drami 'Čovik, zvir i kripost' glumio kao tinejdžer: 'Nikada neću zaboraviti kada je Zdravka Krstulović razbila tranzistor nakon što je Partizan dao gol'

Uoči premijere Pirandellove drame 'Čovik, zvir i kripost', u režiji Nenni Delmestre i lokalizaciji Vanče Kljakovića u splitskom HNK pronašli smo zanimljiv događaj iz izvedbe postavljene davne 1976. godine i to na Splitskom ljetu. Redatelj je bio upravo Kljaković. Dok svi mahom pričaju o legendarnoj izvedbi s početka 80-ih, vraćamo vas na tren još ranije, u magični ambijent Meštrovićevog kašteleta.
Poslije je obnovljena za teatar, ali s promijenjenim postavom i zapravo je raritet odigrana komedija u ovoj postavi.

U to vrijeme odveo nas je Frano Grgurević koji je tada, kao 15-godišnjak, igrao učenika Duju. Predstavu je, rekosmo, režirao Vanča Kljaković, glavne uloge su odigrali Ivica Vidović kao gospodin Prošpero, Vlatko Dulić je bio kapetan Orada, a Zdravka Krstulović gospođa Orada. Josip Genda je glumio dr. Pjera, Aleksandar Čakić gospodina Krišpina, Magda Matošić je bila kućanica Lucija, Marija Danira sluškinja u Orada te Vasja Kovačić u ulozi Paška.

Djecu su uz Grgurevića igrali Zdenko Šarić, bio je učenik Jere, a 11-godišnjeg Điđija, sina kapetana i gospođe Orade djevojčica Sutjeska Štroliga. Oni su, naime, bili polaznici dječjeg kazališta 'Titovi mornari', današnjeg Gradskog kazališta mladih.

Sporedna uloga za dramu se tada, uoči premijere, odigrala na nogometnom terenu. Režirao ju je sudac Maksimović. Čak i oni koji nisu Hajdukovi navijači čuli su za to famozno suđenje zbog kojeg je splitski klub ostao bez titule. No, neka nam dašak isprepletene velike splitske povijesti dočara jedan od živućih aktera predstave 'Čovik, zvir i kripost'.

- Prvo moram reći da mi je žao što se više ne spominje ova predstava iz tog doba i zbog ambijenta. Meštrovićev kaštelet je čarobna scena po sebi, samo da se upija ambijent je veličanstveno - kaže nam Grgurević, učenik Duje.

Kazao nam je da mu je ostao prekrasan dojam. Biti pored glumačkih veličina na daskama je bilo odlično. Tim više jer oni su se prema djeci na sceni odnosili izuzetno, kao sebi ravnima, bez superiornosti. Krasni ljudi, svi odreda.

- A barba Ivicu si ima osjećaj da znaš cili život iako smo ga prvi put tu vidjeli - prisjetio se.

Osim njegovih impresija, pamti i dobre kritike predstave. No, ono najzanimljivije za našu priču se odigralo tijekom proba. Igralo se zadnje kolo tadašnjeg nogometnog prvenstva Jugoslavije. Slušao se prijenos preko radija. Hajduk je odigrao s beogradskim OFK-om neriješeno, i čekao je ishod utakmice Partizana i Olimpije. Neriješeno u 90. minuti. Rezultat koji vodi Hajduka prema tituli. Sudac ne svira kraj. Napeto je. Ali, Hajduk je prvak, sad će posljednji zvižduk, samo što nije. Probe za 'Čovik, zvir i kripost' na stotine kilometara daleko čekaju sučev zvižduk. Ali, nema kraja, igra se već 95. minuta i tada Partizan zabija gol. Šok. Hajduk nije prvak. Tada na scenu stupa velika, jedna od najvećih, Zdravka Krstulović.

- Toliko je pogodilo da je bacila tranzistor! Nije bilo probe - dočarao nam je Grgurević taj detalj koji ga je oduševio i koji nikada neće zaboraviti.

Skupili su se svi i otišli. Eto, toliko je voljela Hajduka i toliko je bila pogođena. Poslije se život, manje-više, vratio u normalu. Premijera je, dakako, bila uspješna.

Dodajmo na kraju da je i tada trebao glumiti Boris Dvornik, ali je morao otkazati.