Milo Hrnić progovorio o smrti sina: Još ne mogu zaboraviti užas i paniku, a srce mi se kida svaki put kad mu čujem glas
Srđan Hrnić, koji bi ove godine proslavio 52. rođendan, preminuo je prirodnom smrću
Dubrovački glazbenik Milo Hrnić i njegova supruga Dubravka teško se nose s tragičnim gubitkom najstarijeg sina Srđana. Otkako mu je 4. siječnja iznenada preminuo stariji sin Srđan, shrvan je dubokom boli.
- Svaki dan plačem. Prijatelji me tješe da će mi s vremenom biti lakše, no meni je sve teže. S tim se budim i liježem - tužno govori Hrnić za Gloriju.
Srđan Hrnić, koji bi ove godine proslavio 52. rođendan, preminuo je prirodnom smrću, u svojem domu, a uz njega su u tom trenutku bili supruga Đulija i devetogodišnji sin Marin.
- Još ne mogu zaboraviti užas i paniku koju sam osjetio kad me nevjesta tu subotu prijepodne nazvala telefonom. Bio sam kod kuće, u glazbenom studiju gdje posljednjih mjeseci radim na novom albumu. Čim sam čuo Đulijin glas, noge su mi se odsjekle. Bila je sva uspaničena jer nije mogla probuditi Srđana. Ranije ujutro joj je kroz san rekao da ga pusti da se još malo odmori. Žena i ja smo odmah požurili k njima i ne sluteći da je naš sin već umro. Kad smo petnaestak minuta kasnije ušli u sobu gdje je Srđan ležao, ništa više nismo mogli učiniti. Liječnici su nam rekli da je umro prirodnom smrću - prisjeća se Milo najtužnijeg trenutka u životu.
Za njega i suprugu Dubravku odlazak sina bio je nevjerojatan šok jer ne pamte da je ikada ozbiljnije bolovao, pa ni u najranijem djetinjstvu. Kao mladić pet je godina proveo na ratištu, ali je i iz tog kaosa izišao bez trajnije ozljede. A otkako je sa suprugom Đulijom dobio sina Marina, zračio je zadovoljstvom. Milo Hrnić kaže da je sa Srđanovim odlaskom izgubio i najboljeg prijatelja. Premda je veoma blizak i s drugim sinom, pet godina mlađim kuharom Antom, s pokojnikom je dijelio puno zajedničkih interesa, među ostalim, i ljubav prema glazbi.
U dubrovačkim umjetničkim krugovima Srđan Hrnić bio je poznat kao dugogodišnji član gradske satirične udruge 'Nazbilj', koja je kroz pjesme i razne performanse kritizirala društvenu i političku scenu, a prije dvije godine dokazao se i kao svestrani glazbenik. Tada je pobijedio na međunarodnom festivalu Marko Polo u Korčuli, i to s pjesmom za koju je napisao glazbu i aranžman.
- Poput mene, bio je veliki veseljak, uvijek nasmijan i spreman na šalu. Dok sam imao brod, zajedno smo išli u ribolov, a te naše morske avanture su mi među najljepšim uspomenama. Kao tinejdžer Srđan je sanjao o karijeri biologa, no u studiranju ga je prekinuo Domovinski rat. Nije mogao gledati kako Dubrovnik pati te je među prvima otišao na bojište, gdje je ostao do samoga kraja. Posljednjih dvadesetak godina za život je uglavnom zarađivao kao ugostitelj, a snaha Đulija je turistički vodič. Živjeli su u mojoj rodnoj kući u centru Dubrovnika, koju je Srđan već neko vrijeme sam uređivao u nadi da bi je jednog dana mogao iznajmljivati. Ta mu je kuća bila posebna strast, kao i glazba. Ne mogu prežaliti što nas dvojica nismo zajedno snimili neku pjesmu. No računali smo da imamo vremena za to. Kad je umro, razmišljao sam da njegovu pjesmu 'Fala', s kojom je oduševio publiku na korčulanskom festivalu, uvrstim na novi album, ali sam odustao. Svaki put kad mu čujem glas, srce mi se kida - žalosno govori Milo.
