Foto: Veljko Martinović Na reljefu crkve u Žrnovnici prikazan je boj slavenskih poganskih božanstava Peruna i Velesa
Regnum Croatorum Piše: Mate Božić

Na reljefu crkve u Žrnovnici prikazan je boj slavenskih poganskih božanstava Peruna i Velesa

Sve do nedavno se smatralo da je to prikaz svetog Jurja koji ubija zmaja

Predstavljajući crkvu sv. Martina u Podstrani, kao prvi u nizu lokaliteta uključenih u projekt arheološkog turizma 'Regnum Croatorum', navedeno je kako su Mlečani baš na tom mjestu 839. godine sklopili mir s knezom Mislavom, te su opisani česti sukobi hrvatskih plemena, a osobito Neretvana, s Mlečanima tijekom prve polovice 9. stoljeća. Zanimljivo je da upravo za nemirne Neretvane, koji su ubrzo nakon sklopljenog mira još jednom potukli mletačko brodovlje, povijesni izvori izričito svjedoče kako su dugo vremena, tj. sve do druge polovice 9. stoljeća, na svom području smještenom od Cetine do Neretve, ustrajali u tradicionalnom slavenskom poganstvu, odbijajući primiti kršćanstvo.

Kršćanstvo se u rimskoj provinciji Dalmaciji, kao i u glavnome gradu Saloni, neprekinuto i uspješno širilo još od 1. stoljeća po. Kr., tako da je do sredine 6. stoljeća salonitanska nadbiskupija obuhvaćala čak 12 biskupija: u primorju od Raba (Arba) do Cavtata (Epidaura), te u unutrašnjosti od Siska (Siscia) preko Zenice (Bistue) do Konjica (Martara). Međutim, kršćanstvo je teško stradalo u nemirnom razdoblju seobe naroda, a osobito krajem 6. i početkom 7. stoljeća, kada je crkvena organizacija u unutrašnjosti praktično nestala. Tada je započelo razdoblje koegzistencije između već ukorijenjenog kršćanstva s jedne i slavenskog poganstva doseljenih hrvatskih plemena s druge strane.

Vjerojatno jedan od prvih susreta između još uvijek poganskih Hrvata i kršćanskih vjerovjesnika dogodio se u vrijeme pape Ivana IV. (640. - 642.), koji je bio porijeklom upravo iz Dalmacije. Naime, prema sačuvanim zapisima tadašnji je papa 'poslao opata Martina s mnogo novca po cijeloj Dalmaciji i Istri radi otkupa zarobljenih kršćana koje su zarobili pogani'. Povijesni izvori upućuju na zaključak da se proces pokrštavanja hrvatskih plemena odvijao u dužem razdoblju koje je trajalo nekoliko stoljeća, tijekom kojeg je dolazilo i do određenog prožimanja kršćanskih i poganskih elemenata.

O tome i danas svjedoči reljef uzidan u pročelje crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Žrnovnici. Naime, dok se sve do nedavno reljef zbog prikaza konjanika i zvijeri, te križeva koji se naziru u gornjim kutovima, smatrao prikazom kršćanskog sveca tj. svetog Jurja koji ubija zmaja, prema novijim istraživanjima zapravo je riječ o prikazu božanskog boja slavenskih poganskih božanstava Peruna i Velesa. Reljef, koji se izvorno nalazio u okolici Žrnovnice, podno brda znakovitog imena - Perun, prikazan je na bijeloj kamenoj ploči u čijem se središtu nalazila narativna scena vječne borbe Peruna i Velesa, odnosno reda i nereda.

Konjanik koji predstavlja Peruna je odjeven samo u haljinu te ima naglašenu trokutastu bradu i velike oči, a slične prikaze Peruna imamo i na kipićima iz Novgoroda u Rusiji, napravljenima od metala. Nadalje, konjanik jaše konja koristeći samo uzde, kao i u slučaju prikaza slavenskog božanstva koje je pronađeno u rijeci Zbruc u Ukrajini. Zvijer koja je prikazana na reljefu i ujedno personificira Velesa ne predstavlja zmaja nego medvjeda. Zanimljivo je da jedna ruska priča govori upravo o tome kako je Perun kopljem ubijao Velesa koji je bio u liku medvjeda. Iznad figure konjanika nalazi se oblak, što upućuje na Peruna kao nebeskog boga koji stoluje na gori (kao kameni oblak), dok Veles, prikazan u liku medvjeda, stoluje na zemlji, u niskim predjelima, odnosno u dolovima.

Povijesni izvori bilježe da je Perun bio najpoznatije slavensko pogansko božanstvo, a kao bog grmljavine i munja vjerojatno je smatran i vrhovnim bićem. Tako je Vladimir, veliki knez Kijevske Rusi, osnovao oko 980. godine dva Perunova kultna središta, u Kijevu i Novgorodu. U Kijevu je Perun bio prikazan u drvu, srebrne glave i brončane brade, na brdu nedaleko kneževske palače, zajedno s ostalim poganskim božanstvima. Perunu su na tom mjestu žrtvovani ljudi i stoka, ali kad se potom knez Vladimir sa svojim narodom pokrstio, Perunov kip je bačen u rijeku Dnjepar, a lug za žrtvovanje je bio uništen. Tako je štovanje Peruna ustupilo mjesto novoj religiji - kršćanstvu.

Iako za hrvatske krajeve ne postoje slična svjedočanstva pouzdano se zna da je Perun, koji je bio poganski bog - ratnik, u kršćanskom tumačenju dobio ime sveca Ilije (gromovnika) ili svetog Mihovila (zapovjednika anđeoske vojske), dok su na mjestima štovanja Peruna nastajale kršćanske crkve posvećene sv. Jurju, sv. Mihovilu ili sv. Iliji. Tako su nekadašnji pogani vidjeli u kršćanskim svecima osobine božanstva kojeg su do tada štovali, te su lakše prihvaćali novu religiju - kršćanstvo. 

- Istražujući temu zanimljivog žrnovskog reljefa došli smo do spoznaje kako je sam reljef, koji prikazuje Peruna, s arheološke strane izravni dokaz dugotrajnih nastojanja Crkve da pokrsti pogansko stanovništvo, što nije bilo lako s obzirom da su se potonji tome snažno opirali. I što onda Crkva čini? Crkva pronalazi svece koji su slični poganskim božanstvima, te naređuje izradu ovakvih reljefa i gradnju crkvi čiji su oni naslovnici - sažela je problematiku reljefa iz Žrnovnice studentica arheologije Zrinka Vekić, suradnica na projektu arheološkog turizma 'Regnum Croatorum'.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare
14